Jesu li ljudi opremeljeni da bi sami birali partnera?

Imao sam više ideja za alternativnu verziju naslova, ali sam se suzdržao. U nastavku prenosim dio razmišljanja Bruce G. Charltona o knjizi "Sexual selection under parental choice: the evolution of human mating behaviour" (M.Apostolou) koju smatra najznačajnijoj knjigom posljednjih desetljeća vezano uz evolucijsku psihologiju seksa, svojevrsnom "promjenom paradigme". Davno sam zabilježio ova njegova razmišljanja (iz posta "The science of sex - the most important recent book? Sexual selection under parental choice, by Menelaos Apostolou" i mislio sam ih prenijeti kao još jedan primjer nedosljednosti "obožavatelja evolucije", ali ih prenosim iz nekih sasvim drugih razloga.

Različita objašnjenja "evolucijske psihologije" mi se općenito ne djeluju toliko uvjerljivim i bitnim, ali ove prenosim jer mi se neki uvidi čine potencijalno zanimljivim. Možda objašnjenja nisu točna - možete ponuditi svoja, ali opis fenomena o kojima piše bi mogli biti (neka vas ne zamara toliko priča kako smo došli u tu situaciju, možda su opisi slučajno točni).

Apostolou utvrđuje kako je roditeljski izbor bio glavni u ljudskoj povijesti: stotinama generacija naših predaka roditelji su bili ti koji su izabirali i kontrolira s kime će vjenčati i razmnožavati njihova djeca; seksualne preference muškaraca i žena su imale tek sekundarnu ulogu.

Roditeljski izbor je oblikovao preference ljudskog uparivanja – a osobni izbor je imao ulogu unutar i poslije braka (vjernost, razvod). Knjiga je opširna, ali osnovna poruka je jednostavna i jasna.

Apostolou pokazuje da su u većini društava kroz povijest, i velikom broju modernih društava van Zapada, muškarci i žene imali vrlo malo izbora – taj izbor je ostavljen njihovim roditeljima. Drugim rječima, brakove su dogovarali roditelji muža i žene.

Roditeljske preference za bračnog partnera razlikuju se od prefrenci koje imaju njihova djeca. Općenito, roditelji više preferiraju (relativno prema djeci, posebno kćerima) odgađanje spolnih odnosa do ranog braka sa skorim rađanjima i malo ili ništa vanbračnih odnosa. Roditelji su općenito neskloni razvodima.

Karakteristike koje roditelji preferiraju (u usporedbi s preferencama pojedinca) uključuju dobar karakter, sposobnost osiguravanja resursa (posebno muškarci), potjecanje iz "dobre obitelji" – s visokim statusom i bogatstvom, i pred-bračnom čednošću (posebno kod žena).

Karakteristike koje pojedinci preferiraju (u usporedbi s preferencma roditelja) uključuju ljepotu i dobar izgled (kosa, lice, figura itd kod žena; mišićavo tijelo kod muškaraca), šarmantna i zabavna osobnost, sposobnost pružanja seksualnog uzbuđenja itd.

Sustav roditeljskog izbora čini se jedinstvenim za ljude – što znači da je stvar izuzetnog interesa biologije; možda smo jedina vrsta koja nije evoluirala da bi sama birala vlastite partnere.

U takvim sustavima, dva skupa roditelja su kontrolirala s kime će se njihova djeca vjenčati, a djeca su imali izbora samo unutar braka. Takva društva su dopuštala razvod (doduše obeshrabrivali su ih), iako većinom samo kada se jedan od partnera pokazao nezadovoljavajućim po pitanju unučadi – kod muškaraca jer nisu osigurala dovoljno resursa, ili kod žena jer su bile neplodne.

Apostolou sažima ovako: roditelji su odlučivali tko će se vjenčati, djeca odlučuju tko će ostati u braku.

Drugi način opisivanja je da su roditelji odabirali ili filtrirali potencijalne supružnike – a osobne preference su djelovale samo unutar okvira unaprijed odabrane i filtrirane populacije. Posljedica toga je da moderni muškarci i žene nisu prilagođeni odabiru partnera iz opće populacije – i nisu opremeljeni odgovarajućim instinktima koji bi im pomogli u njihovu odabiru; zbog toga su ranjivi na prijevare i iskorištavanje.

Stoga je povijest ljudske evolucije ostavila moderne pojedince, u svijetu u kojem je roditeljski izbor i kontrola gotovo eliminirana, loše opremljenim za upravljanje vlastitim seksualnim životima.

To negativno pogađa i muškarace i žene – ali na djelomice različite načine. Muškarci i žene dijele zajednički problem; nisu dovoljno zabrinuti oko problema pronalaženja odgovarajućeg dugoročnog partnera, sklapanja braka i imanja djece – upravo zato što je to nešto čime su upravljali njihovi roditelji kroz stotine prethodnih ljudskih generacija.

Žene odgađaju, i odgađaju, brak i djecu, i čini se da nisu zabrinute svojih genetičkim nestajanjem – zato jer imaju duboko ugrađeno očekivanje da će te stvari biti uređena za njih. Muškarci previše brinu o tome kako će steći visoki status, i kako će postati dobri skrbitelji – ali te stvari su selektirane u svijetu u kojem su ženini roditelji željeli te atribute kod muškaraca; ali u modernom svijetu oni predstavljaju nedjelotvornu strategiju stjecanja partnera.

Ukratko (i u terminima njihove biološke prilagodljivosti) moderni muškarci se previše brinu oko toga da naporno rade, a nedovoljno se brinu oko upoznavanja i impresioniranja žena.

Dakle muškarci i žene koje su očto, u biološkom i povijesnom smislu, izuzetno kvalificirani kao potencijalni muževi i žene, ostaju nevjenčani i bez djece u velikim, i sve većim brojevima.

Moderni samci su stoga previše zadovoljni po pitanju svog življenja u nevezanom stanju bez djece no što je dobro za njihove reproduktivne uspjehe. Takva (biološki) budalasta sreća je barem djelomice posljedica evolucijske povijesti; ljudi se ponašaju kao da će sparivanje i brak srediti roditelji – ali to se ne događa.

Međutim, kao što je to obično u radovima evolucijske psihologija - području u kojem je gotovo sto posto profesionalaca ateista (i radi se o militantnim ateistima), u ovoj knjizi se prekratko i konceptualno neadekvatno bavi ulogom religije.

Temi je posvećeno nekih tri stranice, a religija se tretira samo kao racionalizacija provođenja bioloških imperativa. Nije spomenuto da u modernih društva samo među religioznima možemo pronaći biološki održive obrasce uparivanja, braka i obitelji – zapravo samo među određenim religijama koje imaju tradicionalnu etiku i patrijarhalnu struktutu: a to se uklapa u evolucijska predviđanja.

Želim reći da religiju moramo promatrao kao uzrok, a ne samo kao posljedicu, seksualnog ponašanja i selekcijskog pristiska; ukratko, religija (preciznije, neke religije) su jedini poznati protuotrov obracu neprilagođene -loše prilagođene- moderne seksualnosti koja ide prema izumiranju.

Drugi propust je uloga opijanja alkoholom i drogama. Veliki dio modernog seksualnog ponašanja je iniciran na zabavama, barovima i noćnim klubovima; i odvija se više ili manje pod utjecajam opojnih sredstava – a to samo po sebi remeti osjetljivo funkcioniranje mozga i uništava blagodati prilagođenosti ponašanja koje su evolulirale stoljećima ili tisućljećima.

Opijena osoba je loše prilagođena.

Dakle iz biološke perpektive, ustvrdio bih da nemamo razloga pretpostavljati da možemo riješiti biološki probleme modernosti bez religije (posebno zato je je društveni sustav religije u praksi zamjenjen... masovnim medijima – o tome pišem u Addicted to Distraction). Biološko znanje može dijagnosticirati problem – ali znanost ne može pružati rješenje niti motivaciju implementacije istog; jer ljudi nisu evoluirali da bi strukturirali svoju spolnost prema biološkim principima.

Mi smo "podešeni" traženju vlastitog zadovoljavanja i izbjegavanju patnje gdje je reproduktivni uspjeh nusproizvod – ne tražimo izravno postizanje optimalne osobne, ili plemenske, ili nacionalne, ili ljudske reproduktivne sposobnosti. [...]

U postu; "What is the best system for finding and choosing a wife or husband?" slično zapisuje;

Muškarci i žene nisu opremljeni (niti instinktima niti, u modernim društvima. odgojem, upravo suprotno) mudro izabrati ženu ili muža. Pojedinci su rijetko kad u stanju odabrati supružnika odvojeno od zajednice koja pruža reputacijsko znanje o drugoj osobi i njenoj obitelji, kroz dulje vrijeme – i koje uzima u obzir dugoročne aspekte.

Situacija u modernom Zapadnom društvu je potpuno različita, ali vrijedno je imati na umu da; sustav za traženje supružnika ne samo da ne djeluje (u prosjeku) nego niti ne može djelovati, da trebamo biti na oprezu s obzirom na svu modernu propagandu (u masovnim medijima, od strane neupućenih prijatelja i savjetnika, u ljubavnim pričama i pseudoznanosti... )

PS

Kao što sam već spomenuo, mislio sam ovo prvo prenijeti kao primjer nedosljednosti evolucije i liberalnog svjetonazora, ali kasnije mi je bilo zanimljivo jer donosi potencijalno točan opis današnje situacije, barem u nekim društvima, i možda slučajno. (Ne tvrdim da je objašnjenje uzroka točno.)

(Zapravo sada kada čitam post nisam baš impresioniran, iako kao što sam već naveo, mislim da je opis razmišljanja i ponašanja ljudi točan – barem kod dijela populacije. Postoje sasvim normalne žene i muškarci kojima se brak "nije dogodio", ili u jednom trenutku shvate da iako nisu nikada odbijali takvu mogućnost, zapravo nisu nikada ništa činili po tom pitanju. Možda je uzrok demotivacije ljudi i takve situacije u nekim drugim stvarima. Ipak, ovakvo objašnjenje bi moglo biti dostupnije sekularnoj osobi.)

Ukoliko su ovakva objašnjenja u pravu, to bi značilo da samostalno ne možete pronaći odgovarajućeg supružnika baš kao što niste u stanju niti neozljeđeni skočiti s neke velike visine, jednostavno niste opremljeni (selektirani) za takvo što.

"Inače, ukoliko je sve ovo točno, i ljudi nisu u stanju sami odabrati nego je na roditeljima (okolini) da "predselektira" skup potencijalnih kandidata, to ima još jednu posljedicu koja je ovdje natuknuta. BGC u "Because human sexual selection is parental - individual sexual preferences (charming, good-looking, sexy and fun) may be compensatory)" zapisuje;"

S obzirom da je ljudska seksualna selekcija roditeljska, seksualne preference pojedinca (šarmantnost, dobar izgled, privlačnost i zabavnost) mogu biti kompenzacijske. Što to znači i što objašnjava?

Takvo razmišljanje objašnjava loše izbore bračnih partnera kod mnogih modernih pojedinaca; pojedinci koji nemaju nikakvu pomoć često loše izabiru zato što ljudi nisu određeni prirodnom selekcijom da sami biraju svog bračnog partnera. Ljudi loše izabiru jer nemaju instinkta da bi dobro izabirali.

Dakle, od roditeljskog izbora očekujemo naglasak na "smislene" kriterije poput muškarčeva ekonomskog prosperiteta, ženine mladosti i zdravlja, njihove obiteljske pozadine itd; ali takvo što obično zanemaruje individualne, osobne kvalitet poput šarmantnosti, dobrog izgleda, privlačnosti i zabavnosti.

Drugim rječima, ako sve ostavimo roditeljima, rezultat će biti dosadni supružnici.

U sustavu roditeljskog izbora – u kojem pojedinac izabire samo unutar "polja" odabranih kandidata; možemo očekivati da će se muškarac ili žena obično fokusirati upravo na te kompenzacijske aspekte. Dakle, pojedinac će birati najšarmantnijeg, najljepšeg najprivlačnijeg i najzabavnijeg od roditeljski izabranih kandidata.

Stvar bi obično dobro funkcionirala kada imamo roditelje koji odabiru potencijalne supružnike visokih kvaliteta; a pojedincu je ostavljeno da odabire tko će od njih biti najugodniji.

Ali kada izbacimo roditeljski izbor, kao što je to slučaj na Zapadu, i ostavimo sve pojedincima dobijemo... pa, upravo onu vrstu izbora kakva je na modernom Zapadu; svi traže našarmantniju, najljepšu, najprivlačniju i najzabavniju dostupnu osobu, neovisno o tome tko je razuman, odgovoran izbor za partnera s kojim ćete odgajati djecu.

PPS

Zašto bi evolucija "cjenila" zabavnost? Siguran sam da postoji neko tautološko objašnjenje. (Zabavni ljudi pružaju bolju kohezuju, ili više simulacije djeci, što povećava mogućnost preživljavanja. Da je obrnuto imali bi slično objašnjenje, nezabavni ljudi povećavaju genetske sličnosti roditelja i djece što povećava mogućnost preživljavanja itd.)

Vjerujem da bi neki mogli krivo shvatiti poantu prenošenja razmišljanja. (Pravo poanta je da dugo stoji neobjavljeno i moram se riješiti toga da se u miru posvetim zanimljvijim stvarima. Bilo mi je jednom trenutku zanimljivo). Iako su "evolucijski psiholozi" većinom u moralnim pitanjima ono što bi nazvali "esktremni ljevičari", i naravno napadaju tradicionalan moral, mislim da ih nešto drugo vodi u tome. U svakom slučaju, možete i njihovo "antievolucijsko" antisocijalno zagovaranje i neprilagođenost objasniti "evolucijskom psihologijom", takva objašnjenja ih ne pokazuju u najboljem svijetlu.

Oni koji nisu navikli na "objašnjenja" evolucijske psihologije ovo možda neće biti razumljivo, piše o čitavoj povijesti i raznim društvima, povjesno gledajući ljudi su birali partnere u ranoj dobi. (Ne mislim da je toliko neshvatljivo primjetiti da pijani tinejđeri ne donose najzrelije odluke vezano uz partnere. Prosječna simpatija koju ste imali u tim godinama možda nije bila idealan partner, pogotovo danas kada su djeca oblikovana medijski nametnutim pojedincima i idealama.)

Inače, ponekad naiđem na neka objašnjenja evolucijske psihologije na popularnoj razini, mogu djelovati zanimljivo i neka jesu zanimljiva, ali često se se o tautološkim primjedbama o stvarima koje se događaju. Sve što se dogodilo se dogodilo iz razloga koji su doveli da se dogodilo, iz toga šo se dogodilo a nije se ne dogodilo vidimo da je evolucijski prilagođeno da se dogodilo. (Svaki fenomen ima "objašnjenje" čak i kada se radi o neprilagođenom ponašanju.) Kao izvor etike takva razmišljanja su neosnovana, a lekcije koje moderni ljudi na temelju takih objašnjenja pokušavaju izvući za svoj život očito ne funkcioniraju, niti motiviraju kao vodič kroz život. (Možda je korisno marketinškoj kompaniji koji pokušava prodati proizvod apelirajući na neke poznate mehanizme straha ili privlačnosti.)

Fenomen koji gornji post komentirao vezano uz poteškoće uparivanja jest stvaran, barem kod nekih, ali ne vidim po čemu bi takvo objašnjenje bilo superiorno nekom koje bi dao teolog. (Ovo bi zvučalo čudno sekularnoj osobi, ali prosječna osoba koja o svom životu razmišlja kao slučajno razvijenom kompleksnom skupu atoma i vodi se nekim nagonima će voditi drugačiji život od osobe koja se smatra stvorenom na Božju sliku, koja iskušenja svakodnevnog života i ciljeve promatra u svijetlu toga. Ironično, to će se odraziti ina njene evolucijske uspjehe. Ili ako baš inzistirate, na evolucijske uspjehe skupine kojoj pripada.) Možete "znanstveno" objašnjavati o utjecaju dopamina ili koje je već popularno razumijevanje osjećaja ugode, ali moralni filozofi su oduvijek bili svjesni da čovjek osjeća ugodu kada radi određene stvari, ne radi se o posebno bitnim uvidima za moralno razlučivanje.

(Poslušao sam objašnjenje teologa o jednoj ovisnosti – određenim verzijama te ovisnosti, i čak mi se nije činilo objašnjenje točnim i teološki opravdanim iako nije da znam išta o tome, ali shvatio sam da bi takvo razumijevanje u praksi olakšavalo borbu protiv ovisnosti u usporedbi s nekim čisto "sekularnim" objašnjenjem koji sve svodi na biokemijske procese i genetsko nasljeđe.)

Naravno, čak i ako je sve napisano točno, to ne znači da je nemoguće pronaći partnera, ili da sve mlade osobe krivo biraju, postoje oni koji kao tinejđeri pronalaze partnere s kojima provedu život, vjerojatno je takvo što i idealno kada imaju podršku obitelji i društva. No, obično ljudi koji upoznaju svoje partnere u toj dobi ih upoznaju kroz obitelj ili blisko društvo, kroz neki zajednički interes, a to znači da (nevjesno) biraju između već izabranih kandidata. (Obiteljski prijatelj sličnog socioekonomskog statusa kojeg viđate i poznajete sa zajedničkih druženja i ima slično obrazovne ciljeve kao vi nije baš slučajno odabrana osoba.)

---

Je li gornje evolucijsko "objašnjenje" točno? Vrijedi li to potencijalno za sva društva ili samo za neka? Vrijedi li samo za neke pojedince? Nisam pročitao knjigu, niti me toliko zanima. (Postojala su druga društva kroz povijest koja su imala slične probleme, što se tada događalo?)

Možete reći da je danas mladima toliko drugih stvari bitnije od "razmnožavanja", i da se u tome nalazi objašnjenje, ali upravo je to ono što se pokušava objasniti, zašto im je sve važnije od te evolucijski gledano nabitnije stvar.

(Da, ne bi bilo zabune ne mislim da su oni koji pretvaraju evoluciju u metafiziku ili neku njezinu interpretaciju u vodič za svoj život opravdani u takvom razmišljanju.)