Antički kroničari pisali o onima koji životinjama (ljubimcima) pridodaju pažnju i važnost koja obično pristaje drugim ljudima (djeci, ali i obitelji općenito). U kasnijim vremenima takvo ponašanje opisano je kao jedan od simptoma (možda i uzroka) dekadencije. Danas kićenje egzotičnih životinja dragim kamenjem nije toliko rasprostranjeno, ali u skladu s mogućnostima ljudi možda čine nešto slično.
Ljudi će trošiti puno novaca, truda i energije na svoje ljubimce. Upisivati će ih u škole, vode na stalne preglede i tretmane, kupuju im igračke i slastice. Otvaraju se hoteli za pse i mačke, ljudi organiziraju godišnje odmore oko njih, putuju van grada kako bi izbjegli buku itd. Postoje čak i groblja za ljubimce (o čemu se govorilo u sekularnim medijima povodom blagdana Svih Svetih.)
Jedan poznanik je morao čekati tjednima termin u salonu za pse. (Zapamtio sam to jer iako se radi o osobi koja svaki slobodan trenutak provodi u šetnji sa svojim psom nije profil osobe koja bi ravnodušno prokomentirala taj fenomen.) Možete reći da nije ništa pogrešno u svemu navedenome samom po sebi, ali jasno je zašto bi netko drugačije razmišljao. (Nedavno me iznenadio jedan sekularni par koji bi po svim demografskim obilježjima djelovao kao idealni kandidat za takvo ponašanje, ali se također začudio situaciji kojoj svjedoči oko sebe.)
Čitao sam o američkom sveučilišnom profesoru koji je pisao o brizi za životinje, ali je ustvrdio da životinje nemaju prava što je odmah izazvalo oštre reakcije, uključujući i prijetnje smrću. Dakle, nije tema kojoj možete olako pristupiti, uzrujati ćete mnoge ljude. Pa, ipak, upravo takve reakcije ukazuju da je nešto pogrešno u odnosu koje ljudi danas imaju prema životinjama.
Kroz protekle godine svjedočili smo različitim takvim reakcijama i u našem društvu; različitim histerijama oko navodno problematične djece koja razlikuju životinje od ljudi, skandali oko psa u krevetu, rasprava oko parkova za pse koji zauzimaju mjesto parkovima za djecu itd.
---
Iako su me takve "kontroverze" davno motivirale za ove zapise, nema smisla ulaziti u detalje pojedinih slučajeve, ono što im je većinom zajedničko jest to što neki izjednačuju životinje s ljudima, odnosno izjednačuju naš odnos prema s životinjama koji bi prema njima trebao biti jednak našem odnosu prema ljudima. Naravno, greška je očita, životinje se razlikuju od ljudi, bilo bi pogrešno tretirati ih isto. Pogrešno je tretirati ljude kao životinje, i pogrešno je tretirati životinje kao ljude.
Postoje ljudi koji se okruže životinjama, ponekad je to rezultat izbora, ponekad nekih drugih životnih okolnosti, ali ako je odnos u normalnim okvirima nećemo to smatrati pogrešnim.
Ipak, ponekad je takav odnos nezdravi odnos, neprikladan odnos. Takve osobe će primjerice inzistirati da su njihovi ljubimci bolji od Vaše djece, njihov odnos s tom životinjom je bolji od odnosa kojeg Vi imate sa supružnikom itd. Jako će se uzrujati ako im velite da životinjama nije mjesto na plaži među djecom, ili ako im jednostavno kažete da su djeca važnija od životinja.
---
Često ćete čuti izjavu o tome kako su njihovi ljubimci dobri, da su bolji od ljudi. Reći će da ih pas nikada nije izdao ili nešto takvo. Takva izjava može biti zanimljiva pjesnička slika, "ljudi se uprljaju više od bilo koje druge životinje", ali oni ne govore o tome.
Ti ljudi doslovno žive u fantaziji u kojoj životinjama daju svojstva i vrline koje životinje nemaju. Ne da ih nemaju, nego ih nisu u stanju imati. Naravno da vas vaš pas nije prevarao ili izdao, ali samo zato što to nije niti u mogućnosti učiniti. Ne možete hvaliti životinju da nije učinila nešto što niti nije u mogućnosti učiniti.
Imaju sentimentalnu sliku odnosa sa životinjom, osjećaju emocije koje nisu utemeljene u stvarnosti. Naravno da imate sjajan odnos sa svojim ljubimcem jer niti ne možete imati drugačiji. Možete misliti da je vaš odnos sa psom superioran odnosu kojeg bi imali sa drugom osobom jer ne postoji opasnost da vas povrijedi, ali to nije ista stvar. Radi se o jeftinoj zamjeni. Radi se o fantaziji. (Poput onih koji u pornografiji pokušavaju pronaći ispunjenje potrebe za drugim.)
To nije život. Vaš život sa psom nije bolji od života s ljudima, nije bolji od imanja djece ili prijatelja. Da, postoji opasnost da će vas bližnji povrijediti, točnije, bližnji će vas sigurno povrijediti, ali odnos sa životinjom je jeftina zamjena za pravu stvar. (Ujedno Vam pruža lasakavu i lažnu sliku o samome sebi.)
---
Očito, neće svaki vlasnik tako razmišljatili ili govoriti o svome ljubimcu. Postoje oni koji ulažu puno novaca, emocija i energije u svoje ljubimce pa će i dalje shvaćati da se radi samo o ljubimcima, koliko god da su im dragi radi se o prolaznoj "stvari".
Ovdje govorim o onima koji uspoređuju životinje s ljudima, koji ih čak smatraju superiornijim ljudima. (Ne kao neku pjesničku sliku o tome da se čovjek svojom slobodnom voljom u stanju dovesti u jako nisko stanje)
Naravno da životinje mogu biti korisne, da mogu oplemeniti vaš život, da ćete ih voljeti i brinuti o njima. No, voljeti ćete ih i brinuti se za njih kao za životinje, ne kao za ljude. Na prikladan način, na način koji je prikladan životinji.
PS
Dekadencija u našem odnosa prema životinjama ima razne manifestacije, nisam ih ovdje smatrao potrebim navoditi.
Vjerojtno bi trebalo još svašta navesti, ovdje sam spominjao kućne ljubimce, slična sentimentalnost ponekad vrijedi općenito u načinu na koji ljudi govore i razmišljaju o drugim životinjama, bilo u uzgoju stoke bilo u zaštiti divljih životinja (posebno lovu); Prenio sam već Scurtonova razmišljanja o sentimentalnosti (pisao je o brizi za životinje i prirodu), izdvajam dio iz Scruton o sentimentalnosti;
"(Jasno je zašto životinje pružaju priliku za sentimentalne emocije; one ne mogu odgovoriti. Ne mogu razbiti našu iluziju. Dopuštaju nam potpunu slobodu da osmislimo svoje osjećaje prema njima, da projiciramo u njihove nevine oči zamišljeni svijet u kojem smo mi heroji i da im pružamo lažne strasti bez straha od moralnog prijekora.) Također je jasno zašto je sentimentalnost porok. Ona troši ograničenu emocionalnu energiju na način koji brine samo o vlastitim interesima i otupljuje za stvarnost. Atrofira naše simpatije vodeći ih istrošenim i laganim putovima, i tako uništava ne samo našu sposobnost da osjećamo nego također i našu sposobnost da pomognemo tamo gdje je pomoć potrebna i da riskiramo u ime viših stvari. "
---
Neki u sentimentalnoj brizi za životinje vide kompenzacijske mehanizme. Sve one osjećaje i brige koje je prirodno dati djetetu neke žene (i poneki muškarci) će davati ljubimcima.
Uginuća nekih životinja su postala stvar medijske histerije u cijelome svijetu (gorila u SAD-u, afrički lav, nedavno vjeverica itd.) Ukoliko danas želite efektno kritizirati neki sustav poput kineskog, nećete spominjati nedostatak raznih prava, nego njihov odnos prema životinjima, primjerice prema psima. (Navodno postoji čitava industrija u kojoj se objavljuju snimke "mučenja" životinja kako bi se prikupio novac za otkupninu i spas tih jadnih životinja. Dakle snimke se proizvode upravo s ciljem iskorištavanja naivnosti zapadnjaka.)
Postoji još puno stvari vezanih uz životinje u koje neću ulaziti; o industrijskoj proizvodnji hrane, o eksprimentima nad životinjima (začuđujuće oni od kojih bi to očekivali ne orgniziraju prosvjede podrške takvim istraživanjima), o tome da briga za ljubimce ne mjenja samo brigu za djecu nego i brigu za starije, o onim pogrešnim motivima za vegetarijanstvo itd. (Svi oni novi zakoni koji se tiču životinja.)
Pisao sam više o onima koji životinje tretiraju kao ljude, ali postoje i oni koji ljude tretiraju kao životinje. Primjerice često čujete da bi psu "prekinuli" muke pa bi se tako trebali ponašati i prema ljudima, kao da čovjekov život nema nikakvu višu svrhu.
PPS
Naš odnos prema životinjama se uvelike promjenio jer se uvelike promjenio i naš način života. Jednom sam naišao na prijedlog promjena kojeg se sam vjerojatno nikad ne bih dosjetio, radi se o sljedećem; Mužjaci i ženke životinja koje smo nekoć imali u svojoj blizini imaju značajne morfološke razlike što nije slučaj sa životinjama koje su danas u našoj blizini. Recite nekome tko je čitav život proveo sa životinjama da ne postoji razlika između ovce i ovna, pastuha i kobile, krave i bika, kokota i kokoši, i vjerojatno će se začuditi o čemu pričate, naravno da postoji razlika i u izgledu i u ponašanju. Naravno da postoji velika razlika između muškog i ženskog.
No, recite isto nekome tko je čitav život proveo u urbanoj sredini, tko ima iskustvo samo sa psima ili mačkama, ili ribicama, i ideja da ne postoje spolne razlike mu neće zvučati strano, jednostavno je spolna razlika između psa i mačka minimalna. Prema tome, lako mu je povjerovati da ne postoje bitne muško ženske razlike niti u životinjskom niti u ljudskom svijetu. Toliko su odvojeni od stvarnoga svijeta, od prirodnog svijeta, okruženi umjetnim svijetom da ih nije problem uvjeriti u bilo što.
Pas poznatog vlasnika, puštao ga je i u svoj krevet što se nije sviđalo sekularnoj partnerici, više je voljela svoje škotske terijere. |