Žene, muškarci, funkcionalnost i evolucijska psihologija

BGC objašnjava u postu Women, men and task-functionality (na temelju generalizacije bioloških razlika, postoje iznimke. Dakle, još jednom, priča o generalizacijama.)

Žene vrlo loše reagiraju kada im se kaže da nešto ne mogu (ili čak da nešto ne bi smjele) činiti, čak i kada se radi o stvarima koje ne žele činiti.

Dakle feminizam funkcionira tako što poručuje ženama da su isključene iz nečega – zbog navodne zavjere muškaraca.

To se naziva "patrijarhat". Navodno se radi o sveprisutnoj, ali tajanstvenoj zavjeri podjednakih muškaraca, ali takva zavjera nije nešto što se spontano javlje među muškarcima, muškarci se obično međusobno natječu ili surađuju na hijerarhijski način, Takve zavjere su normalna stvar među ženama, kod njh se spontanu kuju urote s ciljem nekog društvenog cilja, i kažnjavaju se druge žene društvenim izopćenjem.) [eng. Shunned – izopćiti, prognati iz društva, u smislu društvene dinamike gdje se nekoga isključuje iz društva.]

Prema tome, žene se mogu jako razljutiti jer su isključene iz užasnih situacija poput prve crte ratišta unatoč činjenici da postoji jako malo žena koje bi stvarno željele sudjelovati u ratovanju (zapravo većina muškaraca također ne bi željela biti na prvoj crti bojišta.)

Zbog toga žene općenito osjećaju kako je (ili ih se može navesti da se tako osjećaju) isključivanje iz onih stvari koje obično mrze ista stvar kao da ih se izopćuje (iz društva).

Još jedan primjer je profesionalna matematika, fizika i inženjerstvo. Samo mali broj muškaraca, ali još manji broj žena zapravo želi raditi takve stvari (čak i ako su dobri u tome). Ali čak i žene koje bi mrzile takvo što raditi će se jako razljutiti ako ih navedete da povjeruju kako ih netko isključuje iz toga ... iako naravno nitko to ne radi, upravo suprotno, već desetljećima ih se potiče u tome smjeru.

Žene projeciraju ženske motivacije na muškarce, baš kao što muškarci projeciraju muške motivacije na žene; sve to je prirodno i spontano jer to je način na koji shvaćamo ponašanje drugih ljudi, koristimo vlastite emocije pri modeliranju emocija prisutnih kod drugih. Zbog toga je tako lagano navesti žene da pogrešno pretpostave da se muškarci ponašaju na način na koji se žene ponašaju.

Ne radi se samo o tome; muškarci i žene drugačije doživljavaju život – drugačije doživljavaju ljudsko stanje; žene promatraju život kroz društvenu sferu, a muškarci promatraju život kroz funkcionalnost.

Stoga imamo svojevrsni paradoks... gledano iz perspektive funkcionalnosti, činjenica da tek mali broj iznimnih žena želi biti u određenoj situaciji (ili je to u stanju biti) je ponekad upravo razlog zašto bi žene trebalo držati podalje (kao generalizacija, uz iznimne izuzetke...)

Kao što pokazuje iskustvo posljednjih generacija, situacija u kojoj postoji mješanje spolova ima mnoge disfunkcionalne aspekte, potrebno ih je izbjegavati kada je funkcionalnost prioritet. Naravno postoje iznimke, obično vremenski ograničene, poput onih kada je funkcionalnost toliko hitna pa nadjačava probleme mješovitih skupina. Primjerice u nekim hitnim slučajevima ili u vrijeme rata.

Orijentiranost funkcionalnosti je uglavnom muški ideal – u čistom obliku je prilično rijedak čak i među muškarcima, lako ga je iskvariti kratkorošnošću i sebičnošću. Unatoč tome, većina muškaraca vidi "idealan" svijet u terminima funkcije, i kako ih najbolje postići. Razlike nije u idealu, nego može li ga se ostvariti (možda je zato razgovor o sportu tako popularan među muškarcima, muškarci raspravljaju na koji način njihov tim može pobijediti, kako može igrati bolje... orjentiranost funkcionalnosti na djelu.)

Ali čak i ako su na nižim razinama muškarci većinom motivirani sebičnom kratkoročnošću, funkcionalnost dominira skupinom vođi, ukoliko želimo ostvariti neku funkciju.

Muškarci koje iskreno zanima funkcionalnost, i koji se okupe u skupinu takvih muškaraca, gotovo uvijek doživljavaju prisutnost žena kao nešto što ometa funckionalnost.

Takvo što ne iznenađuje jer grupe odraslih mješovita spola su ekstremna evolucijska novotarija – prisutna u tek nekoliko posljednjih generacija na Zapadu. Mi nismo evolucijski opremljeni za funkcionalnost u skupinama mješovita spola – naši instinkti nam tu ne pomažu, nego odmažu.

Iz muške perspektive (orjentiranosti funkcionalnosti); "Žene" (općenito) pretvaraju funkcionalnost u "društvenu dinamiku" jer muškarci promatraju svijet u terminima funkcionalnog, a žene u terminima društvenog.

Jedna izuzetna žena, u iznimnim okolnostima, može dijeliti ciljeve funkcionalnosti sa skupinom muškaraca (postoje takvi povijesni primjeri); ali zato što je takva funkcionalnost rijetka kod žena (posebno u području matematike, fizike i sličnog), bilo koja skupina žena neće biti sačinjena od takvih iznimnih tipova osobnosti, i stoga će svaka skupina gotovo sigurno pretvoriti funkcionalnost u društvenu dinamiku; jer to je jednostavno način na koji žene doživljavaju stvarnost.

Tako žene preoblikuju muško okruženje koje je orijenitrano funkcionalnosti u društveno žensko okruženje umreživanja – fokusira se na dinamiku... rituale povezivanja, neku vrstu "egalitarizma"; i psihodarame favoriziranja, isključivanja, odbacivanja.

Upravo je takva narav moderne birokracije, a to znači svih modernih društvenih sustava.

Moderne organizacije nemaju stvarnu fukcionalnost (imaju određeno lažno obrazloženje, izgovor) – i uvelike su odustali od predanosti funkcinalnim zadacima. Sve velike organizacije su birokracije, i sve birokracije su postale većinom, kvalitetno iste: njihova glavna aktivnost je "uredska politika".

Ženski ideal poslovnog života kao društvene dinamike zamijenio je muški ideal orijentiranosti funkcionalnosti: radno mjesto je preuređeno oko grupne dinamike, umjesto ispunjavanja neke uloge.

Naravno, nijedan od ovih organizacijskih aktivnost "javnog prostora" zapravo ne zadovoljava žene jer ono što većina žena želi (spontano,prirodno) jest obitelj.

To što se jedinica ljudskog resursa u birokraciji nije zamjena za to da ste majka djece. No, upravo se to predlaže, ženama se nudi propaganda (implicitna i eksplicitna) kroz masovne medije kako je radno mjesto superiorno obitelji.

Žene izgrađuju svoje žive na temelju lažne motivacije zamjeranja (zbog izopćenja).

Uništavamo učinkovitost cjelokupne javne sfere na Zapadu, pokušavajuću i ne uspijevajući pružiti idealizirano okruženje prilagođeno ženama, u pogrešnom i destruktivnom pokušaju (koje je u konačnici motivirano zlom) da zamijenimo obitelj s poslom za većinu žena kada je to nešto što vrijedi za samo rijetke i iznimne žene.

Ono što pokreće takvo ponašanje je zamjeranja, koje se temelji na pogrešnom projeciranju ženske na mušku psihologiju.

PS

Iako bi navedeno mogli detaljnije opisati i potkrijepiti statistikama, dio ljudi će odmah prepoznati, a neke će samo isprovocirati.

Možda bi navedeni opis bio prihvatljiviji kada bi umjesto pojmova "ženskog" i "muškog" koristio pojmove određenog tipa osobnosti, ili možda osobe s određenim karakteristikama, ili osobe s određenom strukturom mozga. (Takav tip osobnosti će imati većinom muškarci, tek manji broj žena, Korištenje takvih izraza možda ne bi iritiralo dio ljudi. Naglasio je više puta da govori o generalizaciji, i da postoje iznimke.)

Dio razlika o kojima govorimo možete možda "opisati" generacijskim razlikama, primjerice u školskoj nastavi; starije generacije (uključujući žene) će biti "stara škola" koja je predana podučavanju nekog znanja i vještine, a mlađe će biti predane različitim društvenim programima. (Za ove prve možete reći da su pod utjecajem patrijarhalne ideje da bi se nastava trebala baviti podučavanjem a ne uključivošću ili jednakošću ili što je već popularno zadnjih desetljeća.)

It's not about the nail(yt)

Vidi povezano starije postove; Sustavi orijentirani na "funkcionalnost" su povijesna iznimka - BGC, Ideologija je preuzela sustave i institucije - BGC itd.

PPS

Ukoliko ste pomislili da ovakav opis prikazuje muškarce u boljem svijetlu, onda pretpostavljate superiornost "muškog" pristupa. (Nekoć je bilo izrazito nepopularno tvrditi da postoje razlike između muškaraca i žena. Danas je također nepopularno i kažnjivo pričati o razlikama, ali je danas također nepopularno i kažnjivo tvrditi da ne postoje razlike jer kako inače objasniti da su neki muškarci rođeni u tijelu žene – ili je barem to nešto što sekularni svijet tvrdi.)