Kirk o apsolutnoj slobodi

Russell Kirk u The Conservative Mind napominje;

Ne samo da diktati pravde obvezuju međusobnu ovisnost, nego to čine i diktati općeg morala. Niti divljak niti civilizirani čovjek ne može izbjeći kontakte sa svojim bližnjim; a kada god to čini, u određenoj mjeri njegova "prirodna" sloboda mora biti ograničena jer ona ugrožava ovlasti drugog. Francuska predanost "apsolutnoj slobodi" (koju još uvijek traži Lamartine, pola stoljeća nakon Burkea) bila je povijesna i društvena besmislica: "A što se tiče prava čovjeka da uvijek čini u skladu sa svojim vlastitim užitkom, bez ikakvih moralnih obveza, takvo pravo ne postoji. Ljudi nisu nikada u stanju potpune nezavisnosti jedno od drugog. Ne radi se o stanju naše prirode; niti je zamislivo da se bilo koji čovjek može upustiti u određeno ponašanje bez da pritom njegovo ponašanje nema učinka na druge; ili da takvo ponašanje ne rezultira određenim stupnjem odgovornosti za njegovo ponašanje."

Kirk o civilnom društvu i ljudskim pravima

Kirk u TheConservative Mind;

Čovjekova priroda je zamršena, društvo je začuđujuće kompleksno: primitivna jednostavnost je pogubna kada ju se primjeni na političku situaciju velike države."Kada čujem lakoću izmišljanja kojem je cilj, i koje hvali, svako novo političko uređenje, lako mi je prepoznati da su tvorci uvelike neuki u svojoj zadaći, ili da su uvelike nemarni u svojoj dužnosti".

U svom djelu Tracts on the Popery Laws (posthumno objavljeno), Burke još jednom napada društveni primitivizam. Svrha civilnog društva je "očuvanje i osiguravanje naših prirodnih prava"; a ukidanje ili obustavljanje tih istinskih prirodnih prava, kako bi se uskladili s nekom fantastičnom shemom uvođenja imaginarnih ljudskih prava, ili pod izgovorom da ih osiguravaju, "je postupak toliko apsurdan i okrutan u svojoj argumentaciji kao što je despotski i okrutan u svome učinku."

PS

Naprednjački ideolozi i aktivisti u ostvarivanju svojih ingenioznih shema i vizije društva uništavaju stvarna ljudska prava.

Nude nam sliku ljudskih prava koja je politički, metafizički i moralno pogrešna.

Uništavaju istinska ljudska prava i uvode svoja "nova" ljudska prava. Primjerice uništavaju obitelj i uvode "stručnjake" koji preodgajaju djecu suprotno pristanku roditelja (koji imaju dužnost, stoga i pravo, odgajati svoju djecu).

Burke ističe; "čovjek nema pravo na činjenje onoga što nije razumno, i onoga što im [ljudima] nije na korist." (Ili nešto slično, kao što bi bi zagovornici tradicionalnog prirodnog prava rekli, moralno ponašanje je ponašanje u skladu s razumom – odnosno prepoznavanjem naravi čovjeka. )

Raniji post; Ljevica uništava civilno društvo, Teorija prirodnog prava - ukratko, kategorija Burke itd.   

Kirk o ljudskim pravima

Kirk u The Conservative Mind zapisuje;

Radikalizam osamnaestog stoljeća izrazio je svoja uvjerenje u terminima "prirodnih prava". Od objave Paineova djela "Rights of Man", mase su prihvatile ideju neotuđivih prirodnih prava u njihovu nejasnom i ratobornom obliku, obično miješajući "prava" sa željama. Zbunjenost oko definicije je danas sveprisutna u društvu, posebno u Univerzalnoj deklaraciji Ljudskih prava UN-a: trideset članaka, i nešto veći broj "prava" definiranih u njima, uključujući pravo na besplatno obrazovanje, pravo na "uživanje u umjetnosti", autorska prava, pravo na međunarodni poredak, pravo na "puni razvoj osobnosti", pravo na jednaku plaću, pravo na brak, i mnoga druga koja zapravo nisu zapravo prava nego jednostavno želje.[...]

Kirk o Radikalizmu osamnaestog stoljeća

Russell Kirk, u The Conservative Mind, sažima načela radikalizma kraja osamnaestog stoljeća s kojim se obračunavao Burke;

1. Ako postoji božanski autoritet u svemiru, on se bitno razlikuje u svojoj naravi od kršćanske ideje Boga; Za neke radikale, radi se o udaljenom i bezizražajnom Biću deista; za druge, maglovitom i novo-osmišljenom Bogu Rousseaua.
2. Apstraktni razum ili (alternativno) idilična mašta može se koristi ne samo za proučavanje , nego i za usmjeravanje smjera sudbine društva.
3. Čovjek je prirodno dobronamjeran, velikodušan, dobre duše, ali u naše vrijeme ga kvare institucije.
4. Tradicije čovječanstva su, većinskim dijelom, zamršen i obmanjiv mit, od kojih možemo malo toga naučiti.
5. Čovječanstvo, sposobno za beskonačni napredak, kreće se prema prema Raju [Elysium], i uvijek bi trebalo usmjeravati svoj pogled prema budućnosti.
6. Cilj reformatora, moralni i politički, je emancipacija – oslobađanje od starih vjerovanja, starih zakletvi, starih institucija; Čovjek budućnosti će uživati u čistoj slobodi, neograničenoj demokraciji, samo-vladi, samo-zadovoljstvu. Politička moć je najdjelotvorniji instrument reforme – ili, iz druge perspektive, uništavanja postojeće političke moći.

Tim učenjima radikalizma, utilitarističke i kolektivističke škole su kasnije dodala nova uvjerenja, ali ovdje se Kirk bavi onima s kojima se susretao Burke prije više od dva stoljeća.

Kirk o zajedničkim principima Radikala

Russell Kirk, u svojoj knjizi The Conservative Mind, nakon što je nabrojao principe konzervativne misli bavi se principima konzervativnih suparnika.

Nabraja pet većih škola misli suprostavljenih konzervatizmu; racionalizam philosophesa i Humea, romantičnu emancipaciju Rousseaua i njegovih saveznika, utilitarizam Benthamita, pozitivizam Comteove škole te kolektivistički materijalizam Marxa i drugih socijalista.

Iako ističe manjkavosti takvog pristupa, daje opći prikaz zajedničkog spomenutim školama, opisuje način na koji radikali napadaju tradicionalno ("preskriptivno") društvo;

1. Usavršljivost čovjeka i neograničeni napredak društva: meliorizam. Radikali vjeruju da edukacija, zakonodavstvo, i promjena okoline mogu ljude pretvoriti u bogove; negiraju da čovječanstvo ima prirodnu sklonost nasilju i grijehu.
2. Prezir prema tradiciji. Razum, impuls i materijalistički determinizam su puno poželjniji kao vodiči društvenom blagostanju, više im se vjeruje, nego mudrosti naših predaka. Formalna religija se odbacuju, a nude se različit anti-kršćanski sustavi na njeno mjesto.
3. Političko izjednačavanje. Poredak i povlastice se osuđuje; totalna demokracija; izravna koliko je to praktično, je radikalni ideal. Zajednička tom razmišljanju je nesklonost starim parlamentarnim uređenjima i žudnja za centralizacijom i konsolidacijom.
4. Ekonomsko izjednačavanje. Drevna prava vlasništva, posebno vlasništvo nad zemljom, su predmet sumnje za gotovo sve radikale; kolektivistički reformatori žestoko razaraju instituciju privatnog vlasništva.

Kao petu točku, unatoč različitim ciljevima pojedinih škola, Kirk ističe radikalan stav prema funkciji države. Radikalima je zajedničko odbacivanje Burkeova opisa države kao uređenog moralnog poretka; duhovnog zajedništva onih koji su umrli, onih koji žive i onih koji će se tek roditi.

PS

Na raznim mjestima je drugačije sažimao principe konzervativne misli, ranije sam prenio na blogu njegovih Deset konzervativnih načela!. Povezano vidi i Scrutonova  razmišljanja u postu Scruton o Ljevičarskom stanju uma

Jedna izložba u MSU

Lijepo vrijeme je sigurno izmamilo mnoge zagrepčane da prošetaju uz omiljenu zgradu Muzeja Suvremene Umjetnosti.

Ako Vas lošije vrijeme priječi u ugodnim šetnjama i pogledu na samu zgradu, onda slobodno uđite u MSU. On je ovih dana napokon otvorio svoja vrata javnosti. Naišao sam slučajno na vijest o izložbama pa sam odlučio vidjeti što se nudi. Jedna od izložbi je "Tomo Savić-Gecan: Retrospektiva 2020."

Kako (ne) obnoviti grad

Ovih dana obilježili smo godinu dana od požara katedrale Notre Dame. (Još uvijek nije poznato što je uzrok požara koji je u Velikom Tjednu zahvatio simbol nekadašnje francuske kulture i vjere, ali odmah su nas uvjeravali da iako istraga tek započinje sigurno smo da požar nije bio podmetnut.)

Požara je izazvao veliku pozornost i niz pitanja o obnovi. Ugledni arhitekti su ponudili svoja moderna rješenja koja neću ovdje spominjati, ali poruka jednog tviterasa je prilično jasna;

Netko je primijetio da tako izgleda kada "zgrada dobije rak".