subota, 3. rujna 2011.

Epikurejski mir


Razlika između liturgijskih i svjetovnih proslava je u tome što mi kao kršćani duže slavimo blagdane. Primjerice, svijet slavi Božić samo jedan dan, kršćanska liturgija slavi Božić dvanaest dana. Slično tome, iako je prošlo pet tjedana od Uskrsa još uvijek smo u uskršnjem razdoblju. No, što mi zapravo slavimo u ovo uskršnje vrijeme? U Korizmi iščekujemo Uskrs, a što iščekujemo u razdoblju poslje Uskrsa? Je li to razdoblje u kojemu se samo prisjećamo Uskrsa ili je to razdoblje iščekivanja?


Zaista, ovo je razdoblje iščekivanja, Uskrsnuće Isusa Krista je početak. Pojavljuju se prvi plodovi onoga što i Marija uživa po milosti, onoga što će jednoga dana uživati svi sveci; biti sa Bogom u svoj slavi. To iščekivanje je razlog zašto je današnje drugo čitanje usmjereno nebeskome Jeruzalemu, gradu svetaca i anđela. U današnjem Evanđelju Isus Krist obećaje darove kojima Bog obasipa one koji su u jedinstvu sa Njime, darove Duha Svetoga i obećanje 'mira', mira kojega ovaj svijet ne može dati.

Kakav je to poseban mir koji dolazi od Boga? Razumijevanje mira je teška stvar jer taj pojam dolazi sa mnogim sakrivenim opasnostima. Ono što ljudi najčešće podrazumijevaju pod mirom je neometano uživanje svjetovnih dobara, mir kakvog ga je opisao antički filozof Epikur. Za Epikura, najveći životni cilj je biti miran, slobodan od straha, bez boli i živjeti samodostatno, živjeti okruženi stvarima koje su nam potrebne. Kada se Britanski premijer Neville Chamberlain vratio sa sastanka na kojemu je 1938. bio sa Adolfom Hitlerom(sastanka koji je ostavio Čehoslovačku bez ikakve obrane), vjerovao je da je pronašao "mir za naše vrijeme". Rekao je svojim slušateljima da mogu otići doma i mirno spavati. Bez želje da umanjujem probleme sa kojima je Chamberlain bio suočen ostaje činjenica da je mir kojeg je ugovorio bio Epikurejski, tolerirao je zlo kako bi ostao neometan, barem na neko vrijeme. U današnjem svijetu kada ljudi govore o 'miru' najčešće govore o miru koji je Epikurejski: neometano uživanje ovozemaljskih dobara koje je moderna industrija omogućila. Taj Epikurejski ideal je svijet bez patnje, ali to je i svijet bez žrtve, a samim time i svijet bez veličine, bez uspjeha, bez heroja i svetaca. Epikurejski mir, paradoksalno, ima sklonost ka samouništenju. Znak te sklonosti je stalno promoviranje eutanazije, motivirano željom da se izbjegne svaka moguća patnja tako što ćemo se usmrtiti prije same patnje. Epikurejska društva, kao i pojedinci, kroz dulje razdoblje riskiraju kolektivno samoubojstvo jer je teško probuditi ljude u takvim društvima da se bore protiv zla i da brane ono što je dobro, čak i kada im prijeti uništenje.

Jasno je da Isus Krist, kojeg će uskoro raspeti(Iv 14), ne nudi Epikurejski mir. Većina sljedbenika kojima se tom prilikom obraća će zbog svoje vjere prolaziti mučeništvo i doživjeti okrutnu smrt. Mir kojeg Krist daruje nije sebičan i samodostatan, nego u skladu sa Bogom iz kojega proizlazi unutarnji mir i veselje. Takav mir pronalazimo i u prijateljstvu sa onima koji su prijatelji sa Bogom jer ako je dvoje ljudi u skladu sa Bogom, onda su i međusobno u skladu(harmoniji). Slika tog mira može se pronaći u plesu kojeg izvode plesači koji su u savršenom zajedništvu ili u orkestru koji svira savršeno usklađeno. Krist nam obećaje da taj Mir, Plod Duha Svetoga, počinje u ovome životu kada je osoba u prijateljstvu sa Bogom, ali svoje savršenstvo dostiže tek u Kraljevstvu Božjem kada ćemo gledati Boga licem u lice. Osoba koja ima takav Mir, vjerojatno će patiti na ovome svijetu, ali takva patnja će biti plodonosna, a ne promašena.

Kako dakle postići taj Mir, plod Duha Svetoga? Moramo imati nevinu dušu, odnosno naša duša mora biti čista od grijeha jer Duh Sveti neće obitavati u porušenom i mračnom hramu. Zato je bitno ispovjediti se kako bi napravili temelje za obitavanje Duha Svetoga. Sv. Pavao kaže da je potrebno naučiti živjeti i kretati se u Duhu Svetom, kretati se u skladu(harmoniji) sa Bogom. Moramo provoditi vrijeme u molitvi i naučiti kako voljeti, voljeti stvari koje Bog voli. Ukoliko se tako ponašamo, Bog će nam sigurno darovati plodove svetosti i osjetit ćemo u našem životu pravu Ljubav, pravo Veselje i pravi Mir.

Šesta nedelja poslje Uskrsa
Acts 15:1-2.22-29; Ps 66; Rev 21:10-14.22-23; Jn 14:23-29

autor: Andrew Pinsent 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove