nedjelja, 4. rujna 2011.

Bratsko opominjanje

Tema današnjeg čitanje je ispravljanje naše braće, odnosno kako se suočiti sa onima koji čine zlo i kako ih ohrabriti da se pokaju. Takvo suočavanje nije lagano, a u današnjem društvu je još teže, postoje tri problema. Prvo, Isus kaže "Ne sudite i nećete biti suđeni"(Lk 6:37; Mt 7:1), kako ispravljanje naše braće zahtjeva i njihovu prosuđivanje mnogi kršćani smatraju da nam je time Isus naredio da nikada ne ulazimo u sukob sa onima koji čine zlo. Drugo, kršćani koji griješe, a to smo svi mi, mogu se opirati suočavanju sa drugim grešnicima, ili zbog toga što se osjećaju neugodno ili iz straha da ih proglase licemjerima. Treće, mnoga društva pokušavaju gurnuti religioznost u privatne sfere, pa i potpuno odstraniti kršćanstvo. Suočavanje sa drugima često dovodi do agresivnosti, a ponekad predstavlja i rizik za život, razumljivo je stoga da je opominjanje drugih nepopularno.

Današnja čitanja su bitan podsjetnik da je ispravljanje bližnjih nužnost u kršćanskome životu, djela milosti. Kada Isus kaže: "Ne sudite" sigurno ne misli "Ne sudite djela" zato što u današnjem Evanđelju također kaže "Pogriješi li brat tvoj...". Dakle, kako bi mogli prosuditi je li netko počinio grijeh moramo prosuditi njegovo ponašanje. Kada Isus kaže "Ne sudite", sigurno ne misli "Nikada nemojte ispravljati druge" jer kaže i "Idi i ukori ga(svoga brata) nasamo". Zaključujemo da moramo prosuditi ponašanje i suočiti grešnike sa njihovim grijehom. Današnje prvo čitanje daje nam istu lekciju. Kada Bog postavi Ezekiela za stražara doma Izraelova, kaže mu i da mora opomenuti grešnu osobu inače će ga smatrati krivim za njegovu smrt. Drugim riječima, postoje situacije u kojima činimo grijeh ako se ne suočimo sa grešnikom zbog njegovog ponašanja, ali treba biti oprezan i ne osuđivati grešnikovu dušu. Mnoštvo ljudi koji čine zlo vode bitku sami sa sobom, prolaze razne muke i poteškoće koje im umanjuju krivnju. Postoje ljudi koji naizgled vode bezbrižne živote, ali imaju zamrznuta srca, bez uzvišene ljubavi. Ne možemo poznavati stanje duše neke osobe, osim možda nekim čudom, ali ne možemo suditi u smislu da kažnjavamo osobu. Ipak, možemo i moramo osuditi pojedina djela kao zla i suočiti se sa grešnicima.  

Kako dakle možemo upozoriti druge na njihov grijeh? Zasigurno nam pomaže ako se prvo suočimo sa svojim vlastitim propustima i grijesima. Isus nam kaže "Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?", ali uz to je potrebno napomenuti; ispravljanje naše braće nije samo za one koji nemaju grijeha jer kada bi tome bilo tako nikada nitko nebi mogao upozoriti druge na grijeh koji čine. Potrebno je shvatiti i važnost oprosta, Isusa nam kaže da oprostimo "sedamdeset sedam puta" ako treba, takvim pretjeranim prikazom želi nam reći da se ne bi trebali ograničavati prilikom opraštanja drugima. Prilikom bratskog opominjanja važno je znati kada progovoriti, a kada šutiti jer nismo dužni reagirati svaki put. U težim situacijima je potrebno puno molitve kako bi pronašli način da reagiramo. U današnjem Evanđelju vidimo da nam Isus veli da sa oprezom pristupimo grešniku, prvo da ga nasamo upozorimo, ukoliko ne posluša, upozorimo ga zajedno sa još par svjedoka, poslije pred cijelom Crkvom, i ako nakon svega toga ne promijeni svoj grešno ponašanje izopćimo ga iz zajednice. Dakle, motivirani ljubavlju, pristupamo našem bratu sa posebnom ljubaznošću i oprezom.

Sa posebnim oprezom moramo rasuditi kada i kako reagirati i suočiti se sa grešnikom, a postoje dvije stvari koje ne bi trebali činiti. Prvo, nikada ne smijemo podržati zlo i prihvatiti pogrešno ponašanje. Odbijanje prihvaćanja zla kao normalne stvari već samo po sebi pruža moćno svjedočanstvo. Drugo, ne smijemo se bojati, čak i kada postoji rizik da se dovedemo u opasnost, kroz povijest je često bratsko opominjanje dovodilo do mučeništva. U Engleskoj, Katolička Crkva je proživljavala mučeništvo u 16. stoljeću, od najviše pozicije koju je imala u državi spala je najniže grane, postala je društveno nepoželjna; proganjali su svećenike, oduzeli su Crkvi vlasništvo i obrazovne institucije, a iskrivljena zajednica zauzela je njeno mjesto, pravovjerne duše su ugnjetavane i ubijane. Zašto? Zato što članovi Crkve(koji nisu bili bez grijeha) nisu mogli prihvatiti grijeh, kraljevu želju da napusti svoju ženu i oženi se drugom.

Nadahnuti takvim svjedocima, neka nam Bog pomogne da vidimo bratsko opominjanje kao djelo milosti. Neka nam Bog da mudrosti i hrabrosti da se suočimo sa grešnicima, potaknuti željom za spasenjem sviju nas.

33. nedjelja kroz godinu
Ez 33:7-9; Ps 95:1-2,6-9; Rom 13:8-10; Mt 18:15-20

autor: Andrew Pinsent 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove