utorak, 6. rujna 2011.

Poštivanje života


Danas je "Nedjelja poštivanja života". Netko bi mogao pomisliti da nam ne treba posebna nedjelja kako bi poštivali život, zar se ne slažemo svi da je život dobra stvar? Ipak, način na koji su sluge Božje ubijene u paraboli današnjeg Evanđelja pokazuje nam da postoje ljude koji ne poštuju život pa ubijaju nevine. Ljudi u civiliziranim zemljama većinom se slažu da je nepoštivanje života ili smrt loša stvar sama po sebi; zasigurno bi tako mislili kada bi mi bili ti kojima prijeti smrt. 

No, je li to istina? Prije je postojao popularni izraz, "svetost života", fraza koju danas rijetko možemo čuti u javnim i političkim raspravama. Ljudi su prije smatrali ljudski život svetinjom što je značilo da su se suzdržavali od činjenja nekih stvari drugim osobama samo zato što su i oni ljudska bića. Zaista, sama činjenica da je netko čovjek, u kršćanskom društvu je izazivala dozu poštovanja. C.S.Lewis zapisao je; "Uz Presveti Sakrament, tvoj susjed je najsvetiji objekt kojeg možeš vidjeti". Taj princip, svetost ljudskog života, je utemeljen na Kristovim riječima; " Što učinite najmanjem od moje braće, meni ste učinili"(Mt 25:40)

Uzevši sve to u obzir, činjenica da više ne čujemo frazu "svetost života" je upozoravajuća: možda je većina ljudi izgubila osjećaj da je svaki ljudski život svet, postoje dokazi o takvom zaoštravanju stavova. Šokiran sam činjenicom da će većina studenta koje pitam je li prihvatljivo mučiti zarobljenika kako bi došli do informacija odgovoriti da je, barem u situaciji kada se radi o teroristu i ljudskim životima. Problem je što negiranje "svetosti života" uvijek počinje sa nekim ekstremnim slučajevima, poput mučenja terorista, ali kada ukinemo princip svetosti života ubrzo dolazimo do brutalne promjene svijesti. Po pitanju pobačaja najbolje vidimo koliko su naše svijesti postale brutalne.

Počevši u Sovjetskom Savezu 1920., praksa legalnih pobačaja proširila se polako u mnoge zemlje. U većini slučajeva pobačaj je predstavljen pred javnost i zakonodavca kao zadnja opcija u slučajevima poput silovanja ili incesta. Kada je jednom postao dostupan razvio se u pravu industriju. U SAD-u je počinjeno barem 50milijuna pobačaja od slučaja Roe vs. Wade u 1973. godini. Kažem najmanje 50 milijuna jer postoji četri načina na koje naše društvo stvara i namjerno ubija embrije: prvo, višak embrija u IVF metodama; drugo, takozvane "pilule za jutro poslje" koje djeluju abortivno; treće, konvencionalne pilule za kontrolu trudnoće za koje se mnogi liječnici slažu da djeluju abortivno; četvrto, korištenje embrija u neuspješnim pokušajima da stvorimo liječničke tretmane matičnim stanicama. Uzevši u obzir sve podatke, broj osoba koje su začete i namjerno ubijene od 1973. godine nadilazi petinu populacije SAD-a. Kao da takva "kultura smrti" nije dovoljna, neki utjecajni senatori žele uvesti povelju "Slobode Izbora" koja bi nadjačala savezne, državne i lokalne zakone koji za sada postavljaju određena ograničenja na pobačaje. Takva povelja bi obvezala sve države da dopuste pobačaj u kasnoj trudnoći, uključujući i pobačaj djelomičnog rođenja, i onemogućila bi roditeljima da budu uključeni u odluke njihove maloljetne trudne kćeri.

Slogani eugeničkog pokreta i pokreta za pobačaj bio je "Svako dijete željeno dijete", ali želim vam ispričati priču da i "neželjeno dijete" može biti pravi blagoslov i da nikada nije kazna. Davne 1452. godine mlada seljanka Kristina rodila je nezakonito dijete, dijete koje je zbog toga odraslo i bez prezimena. Kada je dijete navršilo 14 godina postalo je pripravnik kod slavnog slikara i počeo se otkrivati njegov veliki talent. Za svoga života je osmislio helikopter, sunčevu energiju, kalkulator, dvostruki trup broda i ranu teoriju tektonskih ploča. Neke od tih ideja su bile pet stoljeća ispred svoga vremena, a neke od njegovih ideja(vitlo) su odmah zaživjele u proizvodnji. Kao znanstvenik je dao veliki doprinos anatomiji, inženjerstu, optici i hidrodinamici. Kao umjetnik, naslikao je Mona Lisu, sliku Objavljenja i Posljednje Večere, neke od najvećih umjetničkih djela u povijesti. Da je kojim slučajem taj genij začet u 21. stoljeću možda bi ga pobacili, možda baš zahvaljujući povelji "Slobode izbora". Srećom za njega i cijeli svijet, začet je u 15. stoljeću u katoličkoj Italiji. Njegovo ime je, naravno, Leonardo da Vinci.

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu, za razliku od Leonarda da Vincia, mnoštvo djece danas izbacujemo iz vinograda i prije nego što su imali prilike dati ploda. Kako onda povratiti "kulturu života"? Prvo, onim ženama koje su pobacili, muškarcima koji su bili odgovorni i pomogli u tome, Bog pruža oprost i mir, posebice kroz sakrament Ispovjedi. Božja milost je beskrajna za sve koji su je spremni primiti. Drugo, svi bismo mi trebali moliti i djelovati kako bi vratili "kulturu života". Treće, možemo postati branitelji prava na život. Sjajan primjer kak djeluje milost je Norma McCorvey. Kao što možda znate, Norma McCorvey je bila "Jane Roe" u parnici Roe v. Wade. Nikada nije obavila pobačaj. Slijedilo je obraćanje na kršćanstvo te je 1998. godine postala član Katoličke Crkve. Danas se žustro bori protiv legalizacije pobačaja.

Savjetujem vam da pročitate dodatak današnjem biltenu u kojemu ima još informacija koje ne mogu spomenuti u ovoj kratkoj propovijedi. Ropstvu na Zapadu je došao kraj zato što je barem nekoliko kršćana odlučilo djelovati. Pobačaj također možemo privesti kraju na Zapadu, potrebno je samo da mi kršćani djelujemo. Neka nam Bog pomogne vratiti istinsko poštovanje prema svetosti života.

27. nedjelja kroz godinu
Is 5:1-7; Ps 80:9,12-16,19-20; Phil 4:6-9; Mt 21:33-43

autor: otac Andrew Pinsent

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove