nedjelja, 28. travnja 2013.

Je li Bog Svemoguć i Sveznajuć?

Richard Dawkins zapisuje u The God Delusion:
Logičari nisu propustili primijetiti kako su svemogućnost i sveznajućost međusobno nespojivi. Ako je Bog sveznajuć, onda već mora znati kako će intervenirati da promijeni slijed povijesti koristeći svoju svemogućnost; ali to znači da ne može promijeniti svoj (na)um oko svoje intervencije, što znači da nije svemoguć. (p. 77-78)
Radi se o standardnom Novo Ateističkom retoričkom triku: Uzmi pojednostavljeni prigovor teizmu koji je već dan i na koji je odgovorene već puno puta i predstavi ga neopreznom nestručnom čitatelju kao da se radi o razornom pobijanju na kojeg nitko nikada nije uspio odgovoriti.

Što se tiče supstance: Prvo treba napomenuti kako za gotovo sve teiste, "svemogućnost" ne znači imati moć da se dosegne (samo)kontradiktorno stanje stvari (npr. Stvaranje okruglog kvadrata, ili stvaranje kamena koji je prevelik da bi ga svemogući mogao podići). Razlog je u tome što ne postoji takva moć; sama ideja takve moći je nekoherentna, upravo zato što je ideja kontradiktornog stanja stvari nehoherentna. Božja moć bi bila ograničena samo ako bi postojala neka moć koju On ne bi imao. S obzirom da ne postoji takva stvar kao moć da kontradikcija bude točna, Njegova nemogućnost da to učini nije ograničenje Njegove moći. (Ukoliko ateist inzistira kako svemoguće biće mora imati takvu moć, onda sam šteti svom argumentu jer teist može odgovoriti na bilo koji mogući prigovor ateista: "S obzirom da Bog može kontradikciju učiniti točnom, On može učiniti točnim da On postoji iako tvoj argument pokazuje da On ne postoji.")

Pretpostavite da su A i B logički koherentna, ali međusobno inkompatibilna stanja stvari. Bog, s obzirom da je svemoguć, može se odlučiti za bilo koje. Pretpostavite da On želi A, a ne B. S obzirom da je sveznajuć, On zna da je A, a ne B ono što On želi ostvariti. Gdje je konflikt sa svemoći? Podrazumijeva li Njegovo znanje kako želi A, da nije mogao izabrati B umjesto toga? Ne, mogao je to poželjeli; jednostavno nije. Leži li konflikt u tome da On ne može željeti A i B zajedno? Ne, zato što su A i B logički nespojivi, a (kao što smo pokazali) svemogućnost ne podrazumijeva moć da ostvari kontradiktorno stanje stvari.

Čini se kako Dawkins misli na situaciju u kojoj Bog odluči ostvariti A u jednoj točki vremena, a zapravo ostvari svoju odluku u nekoj kasnijoj točki u vremenu. S obzirom da u trenutku svoje odluke On nepogrešivo zna što će On učini kasnije (s obzirom da je svemoguć) ne postoji mogućnost za Njega da "promjeni svoj um" i da učini nešto drugačije u tom kasnijem trenutku, što znači (zaključuje Dawkins) kako On nije svemoguć.

Postoji dva problema. Prvo, čak i kada bi ovo bio ispravan način razmišljanja o božanskoj akciji, Dawkinsonov zaključak ne slijedi jer on kaže kako Bog ne može ostvariti sljedeću situaciju:
S: Sveznajuće biće nepogrešivo zna da će On ostvariti A u budućnosti, ali ipak ne ostvari A.
Iz činjenice da Bog ne može ostvariti S, Dawkins zaključuje da On nije svemoguć. Ali razlog zašto Bog ne može ostvariti S je u tome što je S kontradiktornost, a svemogućnost ne podrazumijeva moć da ostvarite kontradiktorno stanje stvari. (Još jednom, ako Dawkins inzistra kako svemogućnost mora podrazumijevati takvu moć, to će samo naštetiti njegovom argumentu jer teist može reći "Naravno, Bog može ostvariti S, jer s obzirom da je svemoguć, On može ostvariti čak i da kontradikcije budu točne!")

Kao što se to obično ispadne, ovo nije ispravan način razmišljanja o božanskom djelovanju. Iz perspektive klasičnog teizma Bog je nepromjenjiv i vječan. On "ne mijenja svoj um" zato što se On uopće ne mijenja. Niti ne postoji vremenska praznina između Njegove želje i Njegova djelovanja. Bog je potpuno van vremena. Mi donosimo odluke i onda ih izvršimo nakon nekoliko trenutaka, sati, dana ili godina. Bog nije takav. Kada On odluči da će se dogoditi A u određenom trenutku vremena, mi ćemo možda morati čekati da se A ostvari, s obzirom da smo unutar vremenskog poretka; ali Bog ne mora čekati da se to ostvari jer On nije unutar vremena. Za njega, čitav stvoreni poredak – uključujući svaki događaj u svakom trenutku vremena – slijedi iz Njegova jednog stvaralačkog čina.

Navedeno je izuzetno dobro poznato ljudima koji stvarno znaju nešto o povijesti filozofske teologije. Naravno, to znači da Dawkins i sljedbenici nisu toga svjesni. Njihova koncepcija Boga je zapanjujuće sirova. Koji je smisao u raspravljanju sa takvim ignoramusima? Ne bi imalo nikakvog smisla, osim što ignoramusi uzgajaju sve više ignoramusa. Kao što Dawkinsov slučaj pokazuje, biti suprotnost sveznajućeg je potpuno kompatibilno sa nadnaravnom moći – poput moći pretvaranja da se namjerno neznanje čini kao objektivna, učena racionalnost.

Autor je filozof Feser, izvorni post Dawkins on omnipotence and omniscience.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove