ponedjeljak, 14. prosinca 2015.

Hrvatska je vjerska država

Sviđalo se to nama ili ne, takva je situacija.
Budziszewski odgovara na pitanje studenta koje glasi:" S obzirom da ne vjerujete u mogućnost "neutralnosti" između religije i ireligije, mislite li da bi trebali prihvatiti religiju – da trebamo imati vjersku [konfesionalnu] državu?" (izvorno Should We Have a Confessional State?)
Odgovor;

Pitajući trebamo li imati vjersku državu, mislim da pretpostavljate da trenutno nemamo vjersku državu. Ako koristimo termin "religija" dovoljno široko da uključuje svaki sustav življenja i uvjerenja, onda mislim da imamo. Liberalna država možda neće priznati da ima ikakva uvjerenja, ali to ne znači da ih nema. Može tvrditi poput Johna Rawlsa da odgađa prosuđivati između svih "sveobuhvatnih doktrina", ali to ne znači ne prosuđuje.

Vi gledate stvari ovako:
Konfesionalna država : Vlast djeluje na temelju skupa moralnih i vjerskih pretpostavki. 
Ne-konfesionalna država: Vlast odgađa prosuđivati o moralnih i vjerskim stvarima.

Nasuprot toga, smatram da su sve države konfesionalne u smislu da operiraju na temelju nekog svjetonazora, ili nekog saveza takvih stavova. Ali razlike između različitih vrsta konfesionalnih državu su jako važne. Alternative su ove:
Konf. država I. Tipa: Temelj uvjerenja države nije niti proglašen niti nametnut. 
Konf. država II. Tipa: Temelj uvjerenja države je proglašen, ali nije nametnut.
Konf. država III. Tipa: Temelj uvjerenja države je nametnut, ali nije proglašen
Konf. država IV. Tipa: Temelj uvjerenja države je i proglašen i nametnut.

Čak niti država I. Tipa, ako bi uopće mogla postojati takva stvar, ne bi bio religiozno neutralna. Reći da država ne bit trebala proglasiti niti nametati svoja uvjerenja znači implicirati da su one religije koje to žele raditi – barem u toj mjeri – jednostavno pogrešne. To nije odgađanje prosuđivanja; radi se o prosuđivanju.

Engleska pod Henrikom VIII. i Kina pod Maom su bile konfesionalne države četvrtog tipa. Fundamentalna uvjerenja koja su podržavala politiku države su bila eksplicitno i svečano priznata – u prvom slučaju protestantizam Engleska crkve, a u drugom eshatologija Komunističkog Čovjeka formirana pod Diktaturom Proletarijata. Osim toga, te konfesije su nametane. Ne tvrdim da su te dvije države bile podjednako rigorozne, Henrik nije bio blag, ali Mao je bio neizmjerno stroži.
Iako tvrdi da traži ne-konfesionalnu državu, liberalizam traži konfesionalnu državu III. Tipa. Pod njegovim utjecajem, država sve više pokušava pritiskati savjest onih koji slijede ne-liberalne sustave življenja i vjerovanja, iako se pretvara da je neutralna. Naravno, takva država nije otvoreno i cjelovito kofesionalna, u smislu da svečano priznaje svoje stvarne predanosti. Ipak, nije bez svečanih priznanja. Radi se o zamućenoj i nesuvisloj konfesionalnoj državi, svečano priznaje da je njeno diskriminatorno ponašanje potrebno zbog odlučnosti da ne diskriminira.

U vrijeme nastanka, američka republika je bila konfesionalna država II. tipa, jer iako je iskreno proglašavala svoje predanosti, odbijala je nametati vjerovanje u njih. Temelj uvjerenja države je najjasnije izražen ne u našem osnivačkom pravnom dokumentu, Ustavu, nego u našem osnivačkom političkom dokumentu, Deklaraciji Nezavisnosti. Ne samo da je identificirana predanosti prirodnom zakonu i prirodnim pravima, nego je je identificiran i njihov izvor, jer rečeno je da su "zakoni Prirode" zakoni "Boga prirode". Konfesija je prilično ekumenska. Iako su utemeljitelji većinom bili protestanti, Deklaracija nije identificirala Boga Prirode kao Boga u razumijevanju protestanata. Privilegira sustave življenja i uvjerenja koja dijele stav o Bogu koji je stvaralački, monoteistički, moralan u smislu Deset Zapovijedi, providonosan, koji cijeni nepovredivu vrijednost svakog ljudskog bića.

Osnivači, imajući više vjere u mogućnosti ljudskog (raz)uma od, primjerice sljedbenika Johna Rawlsa, smatrali su da je istina tih principa dostupna svih ljudima dobre volje, čak i van biblijske objave iz koje su izvedeni. Prema njima, razumno je očekivati da će neki ljudi odbacivati zakone Prirode i Boga Prirode; Ali nije ih razumno odbacivati.

PS

"Sekularisti" su u pravu, Hrvatska jest vjerska država - a njena religija je upravo ona koju "sekularisti" zagoravaju. Službena religija je Crkva ljevičarstva. Naši "sekularisti" se ne bore za odvojenost crkve i Države nego stalno za sve jače i sve obuhvatnije provođenje njihove Crkve Ljevičarstva.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove