ponedjeljak, 14. prosinca 2015.

Deficit motivacije - BGC

Moglo bi se reći da je Demotivacija glavna patologija modernosti. Razlog je očit – moderno društvo je uveliko oslabilo ili ukinulo barem tri primarne motivacije Čovječanstva:
  • Preživljavanje
  • Obitelj 
  • Religija
Tako da mnogi, vjerojatno većina, uključeni u moderni javni diskurz operira unutar konteksta u kojem je biološko preživljavanje uzeto zdravo za gotovo, obitelj se aktivno odbacuje, a ozbiljna vjera se smatra glupošću (zlom glupošću kada je prakticiraju domaći anti-ljevičari, čudnom glupošću kada je prakticiraju "manjine").

Kroz nekoliko posljednjih stotina godina ljudi su često mislili i pisali da se tih motivatora možemo (i trebamo) riješiti, da ih možemo (i trebamo) zamijeniti drugim i navodno boljim motivacijama – npr. duhovnošću, fluidnim prijateljstvom, ljevičarskim politikama.

Međutim, pedeset godina iskustva pokazuje da su zamjene jednostavno preslabe, a rezultat je masovni deficit motivacije.
---

Moderni čovjek ima vrlo oslabljen i osiromašen skup motivacija – primjerice traži udobnost, stimulaciju, seks, status; izbjegavajući patnju, bol, društveno odbacivanje...

Ali Tri Velike motivacije su ili odsutne ili toliko oslabljene da su neučinkovite. Nije čudno da je moderni čovjek otuđen, nihilističan; nedostaje mu hrabrost i poštenje; mrzi sam sebe i strateški je suicidalan.

Postoji mnoštvo Dobrih Ideja, ili barem smislenih i praktičnih ideja u masovnim medijima; posebno u starim knjigama; ali nema motivacije da ih se stvarno i prakticira – dakle nitko ih ne čini, i nitko ih neće učiniti; osim ili sve dok ljudi nisu ponovno dovoljno motivirani. A ljudi neće biti značajno remotivirani sve dok barem netko iz trijade Preživljavanje, Obitelji i Religije nije obnovljen i ojačan.
To obnavljanje i ojačavanje će se dogoditi, jer ne postoji lijek za demotivaciju, ne postoji način kompenziranja demotivacije – radi se o dovoljnom uzroku izumiranja. Dakle selekcijski mehanizmi će osigurati da demotivirani budu zamijenjeni motiviranim (posebno motiviranima koji mogu prenijeti svoju motivaciju sljedećoj generaciji).

Demotivirano društvo će – neizbježno – potrošiti svu svoju naslijeđenu prednost – potrošiti svu svoju snagu, napasti sve svoje vrline, neće se obraniti i obnoviti – bez obzira koliko su velike te prednosti.

Motivirani će baštiniti zemlju. Ali kakvu zemlju će baštiniti ovisi o prirodi njihove motivacije.
Bruce G. Charlton,
PS

U postu slične tematike – Demotivation, Demotivation, Demotivation!, BGC dodatno primjećuje;
"Najveći i najočitiji problem u modernoj ljudskoj psihologiji je gotovo potpun nedostatak stalne, dugoročne, pozitivne motivacije. Masovno, moderni Zapadni Čovjek nema nikakve ideje čemu njegov život, što pokušava učiniti, i nema nikakav snažan razlog da učini bilo što. Sekularizam je pretvorio sve u stvar subjektivnih osobnih uvjerenja ili nesigurnosti."

Možemo čuti da je nešto potrebno učiniti, ali kao što BGC nastavlja, razmišljanje je da "ONI trebaju nešto učiniti" – i tako dobivamo birokratsku demokraciju. Tko su oni, i zašto bi oni bili motivirani da nešto učini nije jasno.

Završava post;
"To je možda glavni zadatak Modernog Čovjeka – priznati i osvrnuti se na vlastiti osobni deficit motivacije; da prestane pretpostavljati kako glavni problemi mogu, budu i trebaju biti riješeni od strane NJIH; da odbiju prihvatiti vlastito stanje otuđenosti i negativnosti te da pronađu ono što ih istinski motivira na način koji barem omogućuje pozitivno društvo.
Da bi pronašao motivaciju Moderni čovjek se mora, kao prvi korak, odreći sekularnih, nihilističkih, bogo-negirajućih pretpostavki koje garantiraju da će on osobno biti demotiviran - da će što god on želi ili nada se ili treba, biti potkopano i uništeno zbog njegovog vlastitog nedostataka motivacije."
Ja ću pak svoj post završiti drugačije;
Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! (Fil 4,4)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove