Ne, ovo nije post o intelektualnoj
propasti koju predstavljaju Novi Ateisti i i njihovi pokušaji
obračunavanja s teizmom.
Nije o komercijalizaciji adventa i
Božića. (vidi Šolin Božić kao “stresno događanje”). Nije niti o
tome je li ispravno reći Djeda Mraz ili Djeda Božićnjak.
(Nijedno).
Ovaj post je upravo potvrda toga da
katolici vjeruju u Djeda Božićnjaka. Dobro, možda ne baš u Djeda
Božičnjaka, ali u Nikolu, biskupa iz Mire koji je poslije proglašen
svecem. Zašto vjeruju u njega? Pa, iz istog razloga zašto vjeruju u
različite povijesne ličnosti.
Osoba iz naslova postoji, ali njegova
popularna prezentacija je rezultat krađe identiteta.
***
Nikola je rođen u 3. stoljeću, ubrzo
postaje siroče, ali ostaje mu imetak roditelja kojeg je kroz svoj
život podijelio ljudima u potrebi. Najpoznatiji primjer je njegova
pomoć ocu triju djevojaka koji nije imao za miraz zbog čega su bile
u opasnosti da prodaju svoje tijelo i čast; došao je noću i kroz
prozor ubacio vrećicu zlatnika. Davao je poklone siromašnoj djeci,
stavljao novac u cipele dok su se molili itd.
Živio je u vrijeme Dioklecijanovih
progona kojima je bio podvrgnut te je bio prisutan na Nicejskom
saboru koji se bavio Arijskom herezom. Dok je Arije na saboru izlagao
svoje teološke zablude, u jednom trenutku Sv. Nikola je izgubio
svoje strpljenje, pristupio mu i "složio ga na pod".
(Takvo ponašanje nije se smatralo prikladnim za biskupa pa su mu
oduzeli Evanđelje i palij - simbole biskupske pozicije; poslije mu
je to nadnaravnom interevencijom vraćeno.)
Da ne duljim; ne vjerovati u Sv. Nikolu
je kao nevjerovati u bilo koju drugu povijesnu osobu.
Naravno, katolici vjeruju u vječnu
dušu, da je Nikola, biskup Mire, svetac što znači da je u
zajedništvu s Bogom. Sve što to podrazumijeva poznato je, ili bi
barem trebalo biti, katolicima. Ostalima baš i nije...
***
Sv. Nikola će možda napuniti čizmicu,
ali nemojmo zaboraviti Onoga od kojega veće Dobro nije moguće
zamisliti. (Ni sv. Nikola ga nije zaboravljao – zbog toga i ovo
sv. ispred.)
Chesterton piše da se kao dijete pitao
tko stavlja darove u njegovu čizmicu, a u odrasloj dobi se pita tko
je stavio čizmu u sobu, i sobu u kuću, i kuću na planet, i planet
u ništavilu.
"Nekoć sam bio zadivljen i zapanjen pri pronalasku tako velikog poklona koji ne bi stao niti u čizmicu. Sada sam zadivljen i zapanjen svakog jutra pronalaskom tako velikog poklona kojemu su potrebne dvije čizme, a i nakon toga preostaje toliko toga izvana; govorim o velikom i apsurdnom poklonu mene samoga..."
Dakle, što god da ste danas pronašli
u svojim čizmicama, nemojte zaboraviti zahvaliti svome Stvoritelju
na onome što svaki dan pronalazite u njima. (Vidi kategorije klasični teizam - 2.dio, teizam itd.)
---
Unatoč tome što katolici "vjeruju"
u Sv. Nikolu, sekularizirana verzija - Djed Mraz koji nas potiče
na potrošnju - je toliko izmijenjena da mi je teško vidjeti
kako bi se moglo raditi o istim osobama. (Skoro da bi mogli reći
kako jedan potiče vrline, drugi grijehe. Kao što je netko primjetio, za Božić djeca nauče da Djed Mraz više voli bogatu djecu.)
Iako je Adventsko vrijeme pretvoreno u
"razdoblje kupnje", siguran sam da ćete uz malo – ili
više – truda desekulazirati svoje okruženje (ili barem svoj
duhovni život) i spremni dočekati blagdan Gospodinova rođenja.
(Pakaluk u The trouble about Christmas daje nekoliko savjeta za advent, a u Advent list za cijelu godinu.)
To što su ulice i trgovine okićene
ukrasima i lampicama s ciljem poticanja potrošnje ne znači da
njihovu svijetlost ne možete iskoristiti za drugi cilj - da Vam
osvijetle put dok idete na ispovijed, zornicu i pričest.
