utorak, 15. prosinca 2015.

Objava i svijetlo razuma

Jednostavno pitanje: Ako je svijetlo razuma dovoljno za moralne istine, kako onda racionalni agent može biti zadovoljan (ili se oslanjati na) objavu kao izvor moralnih zapovijedi?

To što nešto može biti spoznato svijetlom razuma ne znači da je poznato svijetlom razuma. Primjerice, uvijek je vrijedilo da izoperimetrička nejednakost može biti spoznata razumom, ali to je stvarno postalo poznato razumom u 19. stoljeću kada je Steiner to dokazao. Sigurno postoje istine koje je moguće spoznati svijetlom razuma, ali koje nikada nećemo spoznati. Primjerice, vrlo je vjerojatno da nitko nikada neće znati koliko iznosi umnožak brojeva 2888843281428483832983989384 i 17712717724891. (Ako utipkate brojeve u precizni kalkulator onda će biti poznato; ali ako to nitko ne učini, onda možda nitko to neće znati. Unatoč tome, spoznatljivo je.)

Vjerojatno postoji puno doktrina morala koje je moguće spoznati naravnim razumom, ali koje su ljudi bili prihvatili na temelju Objave; a možda ih još ima.

PS

Ne znam gdje sam to pronašao, vjerojatno usputni komentar u nekoj raspravi, ali autor je filozof i matematičar Pruss.

On u nastavku navodi incest kao primjer opravdanosti prihvaćanja pogrešnosti na temelju objave bez da nužno znamo o moralnoj istini povezanosti reprodukcije i braka, te empirijske činjenice genetskih opasnosti endogamije. (Unatoč tome što se stalno spominju opasnosti za djecu koja bi rezultirala takvim odnosom – što dovodi mnoge poznate intelektualce da u današnje vrijeme ne vide ništa pogrešno u njemu, incest nije pogrešan samo zbog djece – mogućnost koja je uvijek i bila isključena u istospolnoj varijanti– nego zato jer se iskrivljuju odnosi u obitelji i društvu.) 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove