Pakaluk u Pornography, a plague against moral health podsjeća na Crkvin nauk da je obitelj temeljna stanica društva. To bi značilo da, ukoliko se šećete ulicom, možete razmišljati o zidovima kuća kao membranama, a o onima koji žive unutar njih kao zdravima ili bolesnima, društvo ovisi o dobrobiti tih "stanica". Njemački doktor Virchow bio je poznat jer je tvrdio da su sve ljudske bolesti zapravo bolesti stanica. Slično tome, potrebno je promatrati domaćinstva kao temelj zdravlja društva. Postoje vanjski napadači – rat, kuga, ekonomske krize; ali najozbiljniji problemi su moralni i podrivaju društvo iznutra, subvertirajući obiteljsku strukturu, ljubav i navike. Od mnogih takvih unutarnjih opasnosti, pornografija je među najozbiljnijima. Čitavo društvo bi se zbog nje, s moralnog gledišta, moglo "razboljeti".
Pornografija je, prema Pakaluku, svako predstavljanje ljudske seksualnosti koje se poziva na imaginaciju i koje na određeni način promovira "porneia"-u, spolni nemoral. Tako definirana pornografija podrazumijeva i neke kataloge, a razlika između njih i "tvrde" pornografije je tek stvar nijansi. Pakaluk dalje nastavlja;
Sva
pornografija degradira, odnosno, ona podrazumijeva predavanje uzdi
naše duše nekom nižem elementu u nama, spušta nas na "razinu
životinje", ali uz
razliku – degradacija uvijek uključuje neki element perverzije
višeg elementa, a to je nešto što nije prisutno kod životinja.
Stupanj degradacije se povećava stupnjem pornografije.
Slično tome, sva
pornografija uključuje gubitak slobode. U začaranom krugu, svaka
ponovljena uporaba ostavlja nas manje slobodnim da kažemo "ne"
sljedeći put. Što je veći stupanj pornografije, veće je ropstvo.
Korištenje
pornografije uznemiruje nečiji karakter općenito. Dovodi do razvoja
drugih poroka; poput gubljenja vremena, trošenja novca, i
neispunjavanja obveza. Uostalom, biti zaokupljen slikama i fantazija
je gubitak života.
Slično tome,
pornografija nas sprečava od pristupa dobrim stvarima. Redovni
korisnik pornografije postaje kroz svoje ponašanje nesposoban
uživati u drugima jer ga samo ekstremna iskustva zadovoljavaju, više
ne može uživati u jednostavnim dobrima u životu. Njegova
samo-zaokupljenost i narcisiodnost – koje niti ne primjećuje –
čine ga gotovo nesposobnim za ljubav, čak ni za privlačnost, jer
primjerice, više neće moći smatrati svoju ženu privlačnom.
Korisnik
pornografije prepoznaje da je postao u stvarnom smislu sposoban za
strahote koje mu prije ne bi nikada pale na um. Ponekad je šokiran
pokvarenošću za koju primjećuje da spontano proizlazi iz njega. U
sebi je oživio potencijal za ozbiljan prijestup.
Pakaluk spominje rasprostranjenost pornografije u američkom društvu, još od prikazivanja filma "Deep Throat" u lokalnim kinima. Internet je pružio novi zamah širenju jer klikom miša možete naći, ponekad i slučajno, na najskandaloznije slike. Promocija oralnih spolnih odnosa od strane nevladinih organizacija, pa i uzora poput predsjednika Clintona također je imala svoj utjecaj. Pornografija je danas normalizirana.Što je uzrok tome? Prema Pakaluku, sigurno kontracepcija koja je potkopala bračnu vezu, pretvarajući je u puku erotiku. Ako bračni parovi koji imaju dužnost i ulogu artikulirati za društvo značenje spolnih odnosa prihvaćaju njihovo pervertiranje u erotiku onda nas ne treba iznenaditi što ostatak društvo prati razvoj. Pakaluk završava;
Što učiniti?
Prepoznajte ozbiljnost problema i inzistirajte na potrebi
"obraćenja", napuštanje grijeha i slijeđenje onoga što
se prije zvalo "čistoća".
Prisjetiti se analogije
iz zdravstva: Otpornost na bolest je stvar i jakog imuniteta (općeg
zdravlja) i dobre higijene (izbjegavanje izloženosti). Najbolji
imunitet je vježbati promatrati druge kao cjelovite osobe. ...
Naravno,
"promatranje" sebe i drugih na taj način nije stvar
intelektualnog trika nego stjecanja vrline što zahtijeva vrijeme,
trud i puno milosti.
PS
O
svemu tome - i još više, sam već pisao u postu Pornografija - i otuđenje koje pornografija je. (O
mogućim razlozima zašto ovakva razmišljanja na mnoge neće
utjecati vidi post Osam kćeri pohote.)
