Snjegović s nosom od banane

Nedavno je prodano moderno umjetničko djelo koje se sastoji od banane zalijepljene selojtepom na zid. Ako Vam zvuči kao nešto što bi svatko mogao učiniti, onda ste neuki, a takvi komentari samo pokazuju koliko ste neupućeni u modernu umjetnost – "pa to svatko može", "to može i moje dijete" itd. Možda si možete priuštiti jednu bananu i jedan selojtep, ali ovo umjetničko djelo je van dosega, kupca je koštalo gotovo milijun kuna. (Zapravo prilično jeftino kada pogledate koliko dobivaju umjetnici poput Koonsa.)

Umjetnici koji izrađuju snjegoviće u Hrvatskoj ne zarađuju toliko, ali ne zato što je njihova umjetnost manje vrijedna, nego jer jednostavno žive u primitivnoj okolini. Njihovi asistenti ne posjećuju otmjene zabave s poslovnom elitom i ne dobivaju prestižne stipendije, ali to je samo zato jer žive u prilično ograničenom društvu bez sluha.

Ako ne shvaćate zašto "banana" umjetničko djelo vrijedi toliki novac odnosno zašto se radi o velikom umjetničkom djelu onda neće shvatiti niti situaciju oko cenzure snjegovića. Kako saznajemo iz medija, u Velikoj Gorici su uklonili umjetničko djelo snjegovića zbog pritužbi građana – ili bolje reći, malograđana.

Nisam upućen u detalje – nisam niti siguran je li uklonjen, ali sam pročitao objavu na društvenoj mreži u kojoj je autor (objave) šokiran takvim razvojem situacije. Komentatori većinom dijele mišljenje. Više njih je istaknulo da takva umjetnička djela smetaju onima koji nisu pročitali knjigu. Točnije, savjetuju kritičarima da pročitaju knjigu.

Koju knjigu? Ne znam, nisu rekli, ali oni su je očito pročitali. Valjda su sve te knjige iste, ne bih znao, ima debljih i tanjih, uzmete jednu pod ruku i izgledate pametni. Valjda ste pametniji ako na koricama piše kritika, dekonstrukcija ili takvo što. (Ne znam smijete li pročitati knjigu o Ljepoti ili razotkrivanju prevare moderne umjetnosti – jesu li i to knjige?)

Uglavnom, kada "pročitate knjigu", i postanete dio kritički razmišljajuće elite koja kritički upija medijski prezentiranu vijest, onda ćete objavljivati poput ostalih komentare da nas neki žele "vratiti u srednji vijek", da počinje inkvizicija, da katolibani ne znaju ništa drugo nego braniti svoja uvjerenja itd. Neki tolerantniji među njima, objavili su da bi se konačno trebali obračunati i početi paliti crkve kao što to čine u neki sjevernim europskim zemljama.

Ako Vam se ne sviđa prezentirani snjegović i njegova poruka, onda ste vjerojatno, primjećuje i implicira jedan komentator, ni više ni manje nego nacist. Nemojte misliti da je kritika moderne umjetnosti nešto u što se možete upustiti bez da Vam priljepe poznate magične izraze i optužbe.

Iako su neki upozorili da su snjegovići strašni i izuzetno neprikladni za dječje igralište , spremno je objašnjeno da to nije ništa prema strahu kojeg osjećaju djeca kada svjedoče nekom od prikaza Kristove muke. Michelangelova Pieta nije ništa manje strašna. El Greco također straši djecu. Zapadna kultura je puna takvih opasnosti za djecu. Minimum koji možemo napraviti je ukloniti raspela.

***

Gdje su i kada postavljeni ti snjegovići? Postavljeni su kao dio "Prosinca u Gorici". Izgleda da goričani već godinama slave, ne advent, ne Božić, čak ne slave niti nekakav zimski ili svjetlosni sajam nego slave "Prosinac". (Koliko sam saznao, to je jedini mjesec koji slave.) Svako pošteno slavljenje Prosinca mora uključivati i Perun Božić. Ne znam o čemu se tu radi niti je li to povezano sa snjegovićima. Radi li se o radionici, izložbi, običnim pričama o lokalnim legendama i narodnom folkloru ili nečemu zlokobnijem?

Priče o Perunu dovode do nas do načitanih komentatora koji objašnjavaju da katolici ne slave rođenje Gospodinovo nego zapravo slave zimski suncostaj. Dok naivni katolici razmatraju Božićne misterije, nisu jadni niti svjesni da zapravo štuju sunce.

Više komentatora je razljućeno katoličkim licemjerjem. To je nešto na što smo navikli - na tu optužbu, ali ovaj put primjer licemjerja je to što katolici kite bor lampicama, a poslije odlaze u crkvu. Kakvi besramnici, zaključilo je više komentatora. Nisam točno shvatio što je nespojivo s lampicama, ukrasima i štovanjem Jedinog Boga, stvarno sam prvi put naišao na toliko ljutnje i ogorčenosti prema licemjernim katolicima zbog lampica.

Možda je netko u zabludi da katolici koji okite bor zapravo štuju taj bor, ali takvo mišljenje i vjerovanje iznenadilo bi svakog katolika. Ako postoji ikakav bog perun koji je živio u tom drvcu katolik ga je odlučio srušiti sjekirom, a ne štovati.

Možda su komentatori zbunjeni činjenicom da su katolici uspjeli ugraditi različite prethodne običaje naroda - kristijanizirati običaje, ali radi se o izvanjskim i površinskim sličnostima, u svojoj biti su ta vjerovanja potpuno drugačija.

Prestao sam čitati komentare kada je jedan komentator ustvrdio da su katolici ne samo licemjerni jer slave Božić na neprikladne načine, nego ga slave općim kolinjem i jedenjem drugih živih bića. Tu smo se već previše udaljili od teme.

Ipak, spomenuti ću i komentare u kojima se iznosi optužba da je Biblija strašnije od tih snjegovića i potpuno neprimjerena za djecu. Ne mislim da je to točno, ali ću se složiti da neki koji nemaju razvijen intelekt – djeca, i osobe koje nemaju razvijen intelekt – neki odrasli komentatori, nisu u stanju pročitati knjigu i razlikovati opise, privremene zabrane i nepromjenjive istine u Bibliji. ("Neki katolici miješaju tkanine, mislim o čemu mi pričamo.")

No, ostavimo anonimne – i ne toliko anonimne, komentatore na miru. Što bi neki zabrinuti velikogoričan mogao istaknuti vezano uz snjegoviće; (I) ružni su, (II) straše djecu – i odrasle, (III) nisu u blagdanskom duhu.

Ali ružnoća i ljepota su subjektivna stvar govore nam naprednjaci, odnosno nekima su ti snjegovići lijepi. Ne mislim da je to točno, ali neću ulazi u dublju raspravu o Ljepotu. Ružni su.

"Ako snjegovići straše djecu onda neka djeca ne odlaze u muzej". Problem je što snjegovići nisu postavljeni u muzeju nego ispred zgrade muzeja, pokraj klizališta za djecu. To vam može poslužiti kao isprika ako ste umoran roditelj koji želi izbjeći vođenje djeteta na klizanje pa mu možete reći "žao mi je dušo, ali tamo su oni zločesti snjegovići, ne možemo sada ići", ali općenito ih ne želite gledati niti dok šećete niti dok kližete.

"Krampusi straše djecu pa se nitko ne žali." Nisam imao kontakata sa krampusom pa nisam stručnjak - straši li on djecu radi straha samog? - ali ne mislim da je ista stvar. Ali da i jest, nitko nije stavio šumu krampusa pokraj djece. Da je onaj nesretnik iz reklame nakon svog truda odveo kćer u Veliku Goricu na klizanje ne bi nužno imali lijepu uspomenu.

Najvažnije, snjegovići nisu u blagdanskom duhu. Mnogi će to negirati ili relativizirati, ali radi se o očitoj činjenici. Čak i "woke" kapital zna što se podrazumijeva pod blagdanskim duhom; u svojim reklamama nudit će nam prizore toplog doma, pokazuju nam prirodne boje i materijale, arhitekturu prilagođenu čovjeku, a ne modernistička zdanja. Kućica s dimnjakom pod snijegom s okićenim borom i čašom tople čokolade, vlak koji prolazi netaknutom prirodom itd. Drvo, bor, crveno, zeleno, ne beton, staklo, stiropor, sivo.

Naravno, mnogi neizravno priznaju tu činjenicu. Živimo u nesavršenom svijetu pa i umjetnost mora biti takva. Umjetnost mora biti ružna, sve drugo bi bilo licemjerno. Ne postoji ideal kojem trebamo težiti, trebamo razotkriti svijet kakav jest – u njihov viđenju. Umjetnost treba šokirati. Mjesto gdje se djeca kližu idealno je mjesto za postaviti niz strašnih i ružnih snjegovića.

Da, ali to je moja poanta, snjegovići su ružni, a velikogoričani izgleda ne žele ružne snjegoviće, ne žele blagdane u kojima nema "blagdanske" atmosfere. Žele se opustiti na lokalnom sajmu i živjeti kao zajednica, mirno prošetati s djecom i uživati.

"Kakvi licemjeri, ti velikogoričani, oni ne razumiju umjetnost, pa ovi snjegovići su totalno Burtonovski." Dobro, možda i jesu – toliko o originalnosti i velikoj umjetnosti, onda možemo reći da velikogoričani ne žele burtonovske snjegoviće. Rađe bi uživali u svojoj okolini, izazvali prezir naprednjaka i pokazali svoju neukost nego glumili da su im ti snjegovići privlačni.

***

Kako je Crkva upletena u sve to. Pa, zna se što je kršćanski snjegović. Mora biti debeo – unatoč postu, bijeli trojstvena oblika, rumenih obraza, sjajnih očiju i širokog osmjeha zbog radosne vijesti Božića, s nosom od mrkvice kojom može nahraniti siromašne i gladne.

Ružni, mršavi, sivi, nadrogirani snjegović u čijim očima vidimo čitavo beznađe ovog svijeta, crni ponor u koji upada ljudska duša živeći sekularnim životom, sašivenih otvora jer ih je dekadentni hedonizam potpuno uništio. Takav snjegović jednostavno ne zadovoljava naše standarde.

Ne znam kako su mediji upleli Crkvu u ovo, ali ti snjegovići nisu postavljeni u muzeju nego ispred muzeja, u parku u kojem je dječje klizalište i sajam. Sam park je prema svemu sudeći okružen muzejom s jedne strane, parkiralištima s dvije strane, a na četvertoj strani je, pogađate, crkva. Dakle, iako nisu na samom ulazu u crkvu, jako su joj blizu, i većina vjernika mora proći pokraj njih, svatko tko ulazi u crkvu može ih vidjeti.

Zapravo, park i raspored sajma je takav da se snjegovići nalaze odmah pokraj adventskog vijenca – između crkve i njega. (Okupljeni vjernici pri paljenju svijeća valjda stoje među tim snjegovićima?)

Ne znam jesu li vjernici uklonili snjegoviće, ali snjegovići su ružni, neprimjereni prostoru i vremenu, i jasno je zašto bi smetali velikogoričanima.

Ne znam je li osoba koja ih je izradila znala gdje će ih postaviti, koja im je publika, tko će se okupljati oko njih, tko ju naručio i što je točno naručio, tako da to ne komentiram previše ovom prilikom. Je li umjetnik znao da izrađuje snjegoviće među kojima će djeca čekati svoj red na klizanje? Poredani su po parku pa su ljudi prisiljeni svakodnevno prolaziti pokraj njih. "Što? Trebate nešto za advent? Dobro. Napraviti ću bor, ali će biti kockast i bit će plavi, plava kocka, bit će to totalno art. Bor koji će šokirati provinciju."

Zanimljivije su mi reakcije, točnije reakcije na reakcije.

Ipak ono što znamo jest da se ne radi o velikom umjetničkom djelu, nevjerojatnoj cenzuri, o sukobu Crkve i naprednjačke kulturne scene.

Pretražujući pojam Velike Gorice i kulture, jedan od prvih rezultata je intervju sa osobom koja je navodno napravila najbolji mali teatar u državi, nisam previše čitao, ali i ona govori protiv "nazadnjačkog obrasca provincijskog poimanja kulture". Sjećam se prije nekoliko godina su mediji pisali o predstavi u kojoj su Mrle i Prle mahali svojim spolovilima pokrivenim fotografijom tadašnje premijerke. Bio je to vrhunac kulture prema našim naprednjacima. Utrošeno je nekoliko milijuna u produkcije, ali vrijedilo je svaku kunu. Čitava kulturna Hrvatska divila se tom malom kazalištu koje je tako relevantno i provokativno.

(Što je provokativnije od rokera koji žive u gradskim stanovima, obavljaju poslove u gradskoj upravi, sviraju za političke moćnike, promoviraju iste vrijednosti kao sve velike korporacije, vladini uredi i kvazi nevladine organizacije? Obuzdajte malo taj svoj pankerski duh. Nazadnjacim je to jednostavno previše.)

Zamislite da je kojim slučajem zagrebački gradonačelnik malom od svog kuma koji se voli igrati umjetnika povjerio posao izrade snjegovića za advent i da ih je on takve pobacao od zrinjevca do kaptola. Bili reakcija naprednjaka bila ista?

Radi se o jeftinom štosu koji nekim velikogoričanima nije dobro sjeo. Jednokratnom stiropornom smeću koje zagađuje okoliš i u kontrastu je sa stoljetnim zgradama muzeja i crkve ispred kojih je postavljen, ružnom detalju koji je u kontrastu s "blagdanskim duhom".

Naravno, reći će oni koji čitaju knjige. Ne postoji više umjetnost, ona je dekonstrurirana; oni koji se bave "tradicionalnom umjetnošću" bave se običnim kičem, u umjetnosti je dopustiv samo takav "štos", provokacija.

Ovo je zapravo veliko umjetničko djelo, a reakcije na isto pokazuju koliko je pogođeno. Umjetnik je vizionar koji je znao da će i njemu – poput snjegovića, zašiti usta.

Dobro, veliki progonjeni umjetnici, vaš ružni stiroporni snjegović uz klizalište na lokalnom sajmu je jedno od najvećeg umjetničkih djela u povijesti, svi uključeni će ostati zapisani u povijest. Sjajno ste razotkrili rasističku tendenciju velikogoričana koji priznaju samo bijelog snjegovića.

"Zašto snjegović ne bi bio ružni i sivi, ili crni, ili žuti?" pitat će se naprednjak. Ali ne možete raditi snjegovića od žutog snijega. Ne pitajte zašto.

PS

Da pojednostavimo i sažmemo stvar, osim lekcije da komentari na društveni mrežama nisu vrelo mudrosti – istina, nude gramatičko pravopisne savjeta upitne vrijednosti, većini ovakvi snjegovići nisu privlačni. Čak i oni koji vole ovakve stvari, prepoznaju da nisu "blagdanski". Ne znam jesu li snjegovići stvarno izazvali takav skandal, ali u očima nekih medija i komentara radi se o sjajnoj prilici za još jedan bizaran napad na Crkvu.

Zašto pišem o snjegovićima, ne znam ni sam, ali ako ne objavim sada, pametnije jutro će odustati.

Tko zna što će se do tada dogoditi? Primjerice, netko je prije par sati već pojeo umjetničko djelo bananu s početka priče.

Stariji postovi; Scruton o važnosti Ljepote, O Licemjerju - Bill Vallicella, O čitanju knjiga i načitanosti itd.