BGC u postu Six problems for modern Christian apologists - and a solution? [2011.] spominje razliku izazova za kršćanstvo u antičkom svijetu i izazova u suvremenom svijetu. Kršćanstvo se tada našlo u već religioznom svijetu i radilo je na obraćenju židova i pogana. Obraćenje sekularnih hedonista je drugačija stvar.
Prema BGC-ovu tumačanju, ne možemo se osloniti na nekoć zajedničke teme jer dominira materijalizam i materijalističko uvjerenje. Eventualno se možemo nadati da je netko nazreo drugu stvarnost kroz umjetnost. Osim toga, moderni obraćenik nema iza sebe stoljeća židovske tradicije, ne može shvatiti kršćanstvo jer u njegovu materijalističkom poimanju svijeta nema shvaćanja naravnog zakona i nadnaravne stvarnosti.
***
Između ostalih problema, ističe;
Zbunjenost;
Moderni život je hedonističan i rastresen - često drogiran. Posljedično, ljudima je često nejasna narav života. Uz to, u posljednjim desetljećima prevladavajuća kultura aktivno je protiv Dobra. Moderna umjetnost je protiv ljepote, moderne filozofije su protiv istine, moderni moral je inverzija Prirodnog zakona. Propaganda (implicitna i eksplicitna) usađuje da su spontani ideali ljudi (religija, spolne razlike, obitelj, nacija, odanost, hrabrost) pogrešni. Ukratko, moderni ljudi su izrazito (namjerno) zbunjeni oko najdubljih stvari. Stoga, moderni kršćanski apologeti moraju objasniti ljudsko stanje, osnovnu prirodu života; prije nego što objasne kako je kršćanstvo odgovor.
---
Antikršćanska inokulacija
Vladajuća kultura inokulira (cijepi) posebno protiv kršćanstva i preduvjeta kršćanstva. Pruža unaprijed pripremljene argumente utemeljene na modernom materijalističkom hedonizmu koji se mogu koristiti protiv svih dokaza ili koraka u argumentaciji koji bi mogli dovesti do kršćanstva ukoliko se strogo sljedili. Kršćanska apologetika ne može napredovati bez izazivanja ovih slogana, a moderna nestrpljivost, rastresenost i nemogućnost pažnje rezultira ostalim. Činjenica da su ovi hedonistički materijalistički argumenti cirkularni, nekoherentni i neutemeljeni nebitna je u praksi; jer oni učinkovito blokiraju razvoj alternativne metafizike iz koje bi njihova nevaljanost bila očita.
---
Apologet koji pokuša pružiti dubinu i cjelovitost kršćanstva otkriti će da to ne može učiniti; Ako pokuša biti točan i sveobuhvatan, suočava se s modernom nemogućnošću praćenja dugog i složenog niza argumenata; a ako pokuša predstaviti kršćanstvo odjednom, ono što se može prenijeti neizbježno je grubo pojednostavljenje: nepotpuno i plitko.
PS
Kao što ističe, ljudi se drže raznih metafizičkih uvjerenja suprotnih kršćanstvu. (Uz povijesnu i druga needuciranost koja je dijelom rezultat protukršćanske propagande.)
Ljudi nisu ni svjesni da se radi o spornim uvjerenjima. Nisu u stanju vidjeti išta drugo - često im odgovara da ne vide ništa drugo. Postoje neki koji su u stanju istražiti, "iščitati se" iz takve materijalističke metafizike, ali većini takvo što neće uopće pasti na um. Žive u svojoj nepropitanoj naivnosti. (Dokazi ili iskustva im ništa ne znače ukoliko su protivna njihovim metafizičkim pretpostavkama. )
Osim toga; mnogi koji inače imaju dodirnih točki s katoličanstvom će odbacivati određene aspekte katoličkog nauka, a takvo razmišljanje nije rezultat nekog njihovog istraživanja, shvaćanja ili ikakve upoznatosti i iskustva nego su upili kroz kulturu da je to nešto što se odbacuje. Nisu ni svjesni zašto, ali znaju da to ne prihvaćaju. (Često će i negativno govoriti o, primjerice, određenim oblicima katoličke pobožnosti iako nisu ni svjesni zašto – od kuda im ta ideja.)
---
Jedno rješenje koje predlaže BGC jest da moramo postati kao mala djeca. Ona, prema njemu, spontano imaju preduvjete koje naša kultura ne pruža i koje potiskuje.
Zapisano je u Evanđelju;
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
---
Kada već spominjemo dječicu, nije izazov samo evangelizirati sekularne hedoniste (ili kako god ih nazvali), nego je izazov i kako evangelizirati djecu u takvoj kulturi; kulturi koja negira dušu, život poslije smrti, grijeh, nadnaravno itd.
Djeca mogu primiti određenu poduku u okviru obitelji, ali van toga će biti određena kulturom koja ih okružuje.
Čak i ako dijete sudjeluje u nekoj vjeronaučnoj poduci, čak i ako je ta poduka kvalitetna i nešto nauče iz nje – što je nažalost često upitno, još uvijek se radi samo o jednom ili dva sata tjedno. Iz svega toga će zaključiti da je kršćanstvo nešto što nije toliko važno, ne treba mu posvećivati previše pažnje, pravu pažnju i energiju posvećujemo drugim stvarima u životu.
Kao što i BGC ističe u neprenesenom dijelu, čini se (suvremenoj sekularnoj osobi) kako kršćanstvo nastanjuje maleno, smanjujuće područje koje nije vezano uz svakodnevne zabrinutosti. Kao da kršćanstvo nema što za reći o glavnim problemima života. (Jedino što ima za reći su proizvoljni diktati i zabrane kojih se moramo riješiti.)
Takvo mišljenje je naravno suprotno istini. Kršćanstvo nudi puno više od alternativa, nudi odgovore i rješenja, nudi opis i upute za život - nudi sve.
---
Razne vrste materijalizma imaju veliki utjecaj na suvremenu osobu što predstavlja izazov za one koje promiču kršćansko shvaćanje i takva raširenost se može činiti kao prevelika prepreka, ali unatoč zavodničkoj propagandi i distrakciji, lako je uvidjeti (onima koji o tome razmisle) da materijalističko shvaćanje podrazumijeva život bez cilja - život nema smisao, nema svrhu, nema izvor. Zapravo, prema nekima, s obzirom da smo mi - kao i sve što postoji - samo nakupina neke materije, zapravo ne postojimo niti mi kao svjesna bića, radi se samo o iluziji. Život je samo kratki trzaj između ničega. Zapravo ne postoji ni život, samo kompleksnost, iluzija života, sve što postoji je mrtva materija, itd.
(Iako je razno materijalističko razmišljanje rašireno i ima utjecaja u mnogim stvarima - i koristi ga se da bi se odbacio tradicionalni teizam, u svome životu ljudi su vođeni nečime drugome. Unatoč pozivanju na scijentističko shvaćanje života koje koriste kada je to u skladu s njihovom voljom, mnogi suvremeni ljudi zapravo nisu materijalističkog shvaćanja nego imaju razna nespojiva uvjerenja. Ukoliko promislite o popularnim i nametnutim idejama u javnom i privatnom životu lako je vidjeti da ih vodi nešto drugo. U određenom smislu, materijalistička i povezana metafizika kao vodilja privatnog i javnog života ne postoje čak niti kod onih koji se profesionalno bave širenjem takve filozofije.)
Ne ulazeći ovdje u pogrešnost materijalističkih shvaćanja, lako je primjetiti da u usporedbi s time kršćanstvo nudi toliko toga više. Iako su pogani bili bliže u shvaćanju određenih istina i možda ih je bilo lakše evangelizirati zbog toga, tolika izgubljenost i zabludjelost suvremenog čovjeka znači da možda nije toliko teško pokazati da su u krivu. Ipak, izazovi o kojima izvorni post govori su stvarni. (Mogli bi teškoću promjene nasuprot očitosti nužnosti promjene mogli usporediti sa situacijom u određenim kvartovima američkih gradova u kojima se okupljaju ljudi pod utjecajima sintetskih opijatama. Lako je pokazati da su na pogrešnom putu i da pogrešno žive, ali to ne znači da je lako navesti ih na promjenu i promjeniti njihove živote.)
---
Svako doba je imalo svoje izazove i poteškoće za kršćane; bilo za život kršćana u takvom svijetu, bilo za pokušaje evangeliziranje takvog svijeta. (Tu su i trajni izazovi koje kršćanski život stavlja pred nas neovisno o okolnostima.)
Stanje svijeta u kojem smo se našli u nekim stvarima je lakše, a u nekima je teže od prijašnjih. Skloni smo umanjivati određene izazove na današnjem Zapadu (u usporedbi s izazovima kroz povijest), ali očito se pokazuju prevelikim za mnoge i nisu nimalo bezazleni. (Dijete koje od najmanjih nogu prima samo odgoj i katehezu suvremenog svijeta "lako" će upasti u mnoge greške koje prije nisu ni postojale u ovakvome obliku.)
Mislim da je korisno prepoznati izazove i radi nas i radi drugih. Naravno, i radi djece koju je potrebno uputiti u životu.
Jedan autor slikovito primjećuje govoreći o zlu;
"Kao što putnici uzimaju lijek protiv morske bolesti i to prije nego što se ukrcaju, tako bi bilo potrebito da svojoj djeci date preventivni lijek, prije nego idu u društvo da ih ne zavede zlo. Upućujte ih, svjetujte ih, naređujte im, jer bolje je da dijete malko zaplače radi uskrate onoga čega bi mu se bez potrebe prohtjelo, nego da i vi i dijete budete plakali radi zla i boli, koje bi dijete moglo prouzročiti svojim opakim životom. A na povratku kući, neka vaša djeca pred kućnim vratima otresu svako zlo, što su ga čuli ili vidjeli."
Dobar savjet. Možemo ga samo osuvremeniti i reći neka otresu svako zlo ne samo pred kućnim vratima kada se vrate iz avantura ovog svijeta, nego i kada se vrate iz avantura virtualnog svijeta. (Mobiteli su nekima portal u pakao. Danas ljude ne socijalizira obitelj i ljudi iz neposrednog okruženja nego internet.)
PPS
Već sam objavljivao više puta o sličnim temama; Religija i metafika modernog čovjeka, Predkršćanska apologetika [1/2], Predkršćanska apologetika [2/2], Zašto (ne) raspravljati sa Novim Ateistom..., Tko želi biti ateist?, Zašto je toliko puno ljudi kroz posljednja dva stoljeća zaključilo da kršćanstvo nije odgovor?, Poznavati Božju opstojnost najbitnija je stvar o nama i svijetu, Zašto imati religiozna uvjerenja? itd
