"Svako ljudsko društvo slobodno je birati hoće li pokazati veliku energiju ili uživati u seksualnoj slobodi. Dokazi govore da ne može činiti oboje dulje od jedne generacije." (J.D.Unwin)
Društveni antropolog J.D. Unwin u knjizi Sex and Culture (objavljena 1934.) nudi sažetak svojih istraživanja u kojima je analizirao i usporedio podake o 86 društava i civlizacija kako bi utvrdio postoji li veza između seksualne slobode i procvata kulture. Nisam toliko upoznat s knjigom, ali sam pročitao neke sažetke;
Knowland je u par kratkih predavanja predstavio ideje iz knjige; Unwin's Sex and Culture: Why Monogamy Matters (1/7).
***
Neki od Unwinovih zaključka su mi se učinili zanimljivim i općenito točnim. U nastavku prenosim sažetak, prema J.D. Unwin and Why Sexual Morality May be Far More Important than You Ever Thought;
Unwin je Opisao četiri "obrasca ljudske kulture" i stupnjeva procvata mjereno u smislu arhitekture, umjetnosti, inženjerstva, literature, agrikulture itd. Podjelio ih prema tome kako se odnose prema prirodnom svijetu; zoistički, monistički, deistički, racionalistički.
Seksualno suzdržavanje je podjelio na predbračno i postbračno.
Predbračne kategorije su;
- Potpuna seksualna sloboda - bez ikakvih predbračnih ograničenja
- Neredovito ili povremeno suzdržavanje - kulturni propisi zahtijevaju povremeno razdoblje apstinencije.
- Striktna čednost - ostati djevac do braka.
Postbračne kategorije su:
- Modificirana monogamija: jedan supružnik istovremeno, ali vezu može prekinuti bilo koja strana.
- Modificirana poligamija: muškarci mogu imati više od jedne žene, ali žena je slobodna napustiti svog muža.
- Apsolutna monogamija: samo jedan supružnik dopušten doživotno (ili do smrti u nekim kulturama)
- Apsolutna poligamija: muškarci mogu imati više od jedne žene, ali žene moraju "ograničiti svoje seksualne kvalitete (tj. aktivnost) na svog muža do kraja života".
***
Nekoliko njegovih najznačajnijih otkrića;.
- Učinak seksualnih ograničenja: Povećana seksualna ograničenja, bilo prije ili poslije braka, uvijek su dovodila do povećanog procvata kulture. Suprotno tome, povećana seksualna sloboda uvijek je dovodila do sloma kulture tri generacije kasnije.
- Najutjecajniji faktor: Iznenađujuće, podaci su otkrili da je najvažnija korelacija s procvatom kulture bila je li predbračna čednost bila potrebna ili ne. Imala je vrlo značajan učinak.
- Najveći procvat kulture: Najmoćnija kombinacija bila je predbračna čednost u kombinaciji s "apsolutnom monogamijom". Racionalističke kulture koje su zadržale ovu kombinaciju najmanje tri generacije nadmašile su sve ostale kulture u svakom području, uključujući književnost, umjetnost, znanost, arhitekturu, inženjerstvo i poljoprivredu. Samo tri od osamdeset šest proučavanih kultura ikada su dosegle ovu razinu.
- Učinak napuštanja predbračne čednosti: Kada stroga predbračna čednost više nije bila norma, apsolutna monogamija, deizam i racionalno razmišljanje također su nestali unutar tri generacije.
- Potpuna seksualna sloboda: Ako je kultura prihvatila potpunu seksualnu slobodu, ta se kultura urušila unutar tri generacije na najniže stanje procvata - koje Unwin opisuje kao "inertno" i na "mrtvoj razini koncepcije" , karakteriziraju ga ljudi koji imaju malo interesa za išta drugo osim vlastitih želja i potreba. Na ovoj razini kulturu obično osvaja ili preuzima druga kultura s većom društvenom energijom.
- Vremenski pomak: Ako dođe do promjene u seksualnim ograničenjima, bilo povećanja ili smanjenja ograničenja, puni učinak te promjene ne ostvaruje se do treće generacije.
***
S obzirom da je knjigu objavio prije no što je "seksualna revolucija" zavladala širim slojevima na Zapadu možemo usporediti predviđanja. Prvo je odbačena predbračna čednost, postalo je sasvim normalno da mladi ulaze u takve veze – zapravo je postalo nenormalno da netko ne bi ulazio u takve veze. Napuštena je i norma apsolutne monogomije prema modificiranoj monogamiji itd.
Kao što opisuje Unwin;
"Povijest ovih društava sastoji se od niza monotonih ponavljanja; i teško je odlučiti koji je aspekt priče značajniji: žalosni nedostatak originalne misli koji su u svakom slučaju reformatori pokazali ili nevjerojatna žustrina kojom, nakon razdoblja intenzivne prisilne suzdržanosti (seksualne suzdržanosti), ljudski organizam hvata prvu priliku da zadovolji svoje urođene želje na izravan ili perverzan način. Ponekad se čulo čovjeka kako izjavljuje da želi i uživati u prednostima visoke kulture i ukinuti prisilnu suzdržanost. Međutim, čini se da je inherentna priroda ljudskog organizma takva da su te želje nespojive, čak i kontradiktorne. Reformatora se može usporediti s dječakom koji želi i ovce i novce. Svako ljudsko društvo slobodno je odabrati hoće li pokazati veliku energiju ili uživati u seksualnoj slobodi; dokazi su da ne može činiti oboje dulje od jedne generacije."
Unwin je otkrio da su, kada je napuštena stroga predbračna čednost; apsolutna monogamija, deizam i racionalno razmišljanje nestali unutar tri generacije.
Razlikuje li se to od onoga čemu danas svjedočimo (na Zapadu)?
Apsolutna monogamija je napuštena.
Deizam(vjera u Boga) je u naglom opadanju, kao što je i predviđeno; Prije 1960-ih, kombinacija racionalizma i vjerovanja u Boga bila je norma za mainstream kulturu. Ne samo da je vjerovanje u Boga znatno opalo od 1960-ih, već je postojao trend uklanjanja koncepta Boga iz vlade, obrazovnog sustava i javnog prostora. Oni koji još uvijek vjeruju u Boga osjećaju snažan društveni pritisak da deistička vjerovanja ostanu privatna. Umjesto toga, dolazi do iznenađujućeg porasta praznovjerja, koje Unwin klasificira kao "monističku" kulturu, dvije razine niže od racionalističke kulture koju smo imali prije seksualne revolucije. Također je došlo do ogromnog porasta postotka stanovništva koje se klasificira kao nereligiozno, simptom najniže, "zoističke" razine Unwinovih kategorija.[Zooistička je u kojoj su ljudi fokusirani na svakodnevne stvari i potrebe, bez interesa da razumiju prirodu; okrenuti sebi, necivilizirani.]
Što se tiče racionalnog mišljenja; Brzina kojom je racionalno mišljenje opadalo nakon 1970-ih je zapanjujuća. Na njegovom mjestu nastao je postmodernizam, karakteriziran "skepticizmom, subjektivizmom ili relativizmom" i "općenitom sumnjom prema razumu". Ali još je i gore... postmodernizam ustupa mjesto "post-istini". U izravnoj suprotnosti s racionalnim mišljenjem, kultura post-istine napušta "zajedničke objektivne standarde za istinu" i umjesto toga se oslanja na apele na osjećaje i emocije te ono u što netko želi vjerovati. Ljudi se sada mogu "identificirati" kao nešto što je u izravnoj suprotnosti sa znanošću i racionalnim mišljenjem te u mnogim slučajevima dobivaju punu podršku i potporu vlada i obrazovnih sustava. Ljudi ne samo da osjećaju da imaju pravo vjerovati u što žele, već je svako osporavanje tog uvjerenja, čak i ako je potkrijepljeno istinom i logikom, neprihvatljivo i uvredljivo.
---
Unwin napominje da ne zna zašto seksualna sloboda izravno dovodi do propasti i sloma kulture, ali sugerira da kada postoji ograničenje celibata ili monogamije onda se energija preusmjerava u produktivniju društvenu energiju.
PS
Ne znam koliko ovaj sažetak ispravno predstavlja Unwina, i ne znam koliko se Unwina danas ignorira ili odbacuje – lako je pretpostaviti suvremene optužbe protiv njegovih istraživanja i zaključaka. (Kao i prigovore o smjeru uzroka i posljedica.) Ipak, ideja da kada se društvo posveti ostvarivanju vlastite volje u takvim stvarima (bez ikakvih ograničenja) postane nesposobno za stvaranje održive ili rastuće kulture mi se ne čini toliko neobičnom.
Seksualna permisivnost dovodi do propadanja obitelji odnosno razvoja različitih patologija (problemi mentalnog zdravlja, nemotiviranost itd) i općenito društvenog kolapsa. (Ona društva/civilizacije koje nemaju takvih problema zauzimaju mjesto propadajuće civlizacije.)
Autor napominje da je iznenađujuća važnost predbračne čednosti, ali meni je iznenađujuće da je ikome to iznenađujuće (s obzirom na prirodne posljedice upuštanja u takve aktivnosti).
---
Ne znam koliko opravdano možete reći da ste usporedili podatke o tolikom broju društava i da su podaci ispravni, ali ideja povezanosti seksualne permisivnosti i produktivne društvene energije koliko god politički nekorektna bila čini se prilično točnom.
Mislim da bi se mnogi zapravo složili iako se ne bi složili oko toga što je poželjno i dobro, čemu bi trebali težiti. Naprednjački slogani idu u smjeru da je potrebno posvetiti se takvim "slobodama" i napustiti funkcionalno društvo s "opresivnim" pravilima jer ona služe ugnjetavanju itd. (Nisu danas samo slogani, nego nacionalni i internacionalni programi, školski kurikuli, društveni pritisci, zakoni itd.)
Unwin uspoređuje društva različitih vjerskih predanosti i struktura, autor čiji sažetak sam prenio primjenjuje to na suvremeni Zapad, možda se situacija kod nas nešto razlikuje, ali možemo je prepoznati. Dovoljno je prisjetiti se reakcija na one koji govore o suzdržljivosti.
Naravno, unatoč propagandi, povezanost permisivnosti i "energije" nije onakva kakvom je revolucionari vole pokazivati, upravo suprotno. Društvo u kojem postoji velika mjera permisivnosti neće napredovati, vidljivo je to već nakon par generacija.
PPS
Ideje o generacijskim promjenama su poznate; prenio sam nešto o Platonu i modernoj demokraciji, ili Dalio (ekonomskom) ciklusu. Povezanost dekadencije u obiteljskom životu i propadanje društva je također prepoznata. (Prenio sam Bezmenove tvrdnje da se takvo što može i planski provoditi.)
Objavio sam i o seksualnim revolucionarima (i 2.dio), općenito kategorija itd.
---
Nisam upoznat s time što je Unwin osobno vjerovao, izgleda da nije previše mario za vjerska objašnjenja i zabrinutosti, ne znam je li što zagovarao i što je mislio o kršćanstvu. Uspoređivao je različita društva pa pretpostavljam da pojam čednosti i suzdržljivosti ima drugačije značenje od kršćanske vrline. (S obzirom da smo kroz tehnologiju ovladali dodatnim silama ne znam u kojoj mjeri su njegove teorije primjenjive na objašnjavanje modernih sukoba između društava.)
Primjećivanje
propasti nije samo rezultat vjerskog razmišljanja, možemo je
pratiti i kroz ovakve "sekularne" antropološke analize.
Nesumnjivo takve analize imaju svojih nedostataka ili barem
nepotpunosti, ali mogu prepoznati da sadašnjost sije sjeme, koje
će dati gorke plodove budućnosti.
***
"Na stranicama povijesti pojavljuje se društvo koje prikazuje energiju koja je rezultat prijašnje dvije generacije. Ali da bismo vidjeli učinak seksualne mogućnosti koju uživa kada prvi put čujemo za nju, moramo pretražiti zapise sljedećeg stoljeća."
"Svako ljudsko društvo slobodno je birati hoće li pokazati veliku energiju ili uživati u seksualnoj slobodi. Dokazi govore da ne može činiti oboje dulje od jedne generacije."
"Ako su i muškarac i žena prisiljeni ograničiti se na jednog seksualnog partnera, društvo počinje pokazivati izvjesnu ekspanzivnu energiju."
"Ako društveni propisi zabranjuju izravno zadovoljavanje seksualnih impulsa, emocionalni sukob se izražava na drugi način, a ono što nazivamo 'civilizacijom' oduvijek je izgrađeno obveznim žrtvovanjem zadovoljavanja urođenih želja."
"U ljudskim zapisima ne postoji primjer društva koje je zadržalo svoju energiju nakon što je potpuno nova generacija naslijedila tradiciju koja ne inzistira na predbračnoj i postbračnoj suzdržanosti."
"Nijedna promjena u seksualnim mogućnostima društva ne proizvodi svoj puni učinak sve do treće generacije."
"U povijesnim zapisima, doista, ne postoji primjer društva koje pokazuje veliku energiju tijekom bilo kojeg značajnijeg razdoblja, osim ako nije bilo apsolutno monogamno. Štoviše, ne znam za slučaj u kojem apsolutno monogamno društvo nije uspjelo pokazati veliku energiju. U prošlosti su se različita društva uzdizala u različitim dijelovima svijeta, uvelike cvjetala, a zatim propadala. U svakom slučaju društvo je započelo svoju povijesnu karijeru u stanju apsolutne monogamije, pokazivalo veliku energiju dok je čuvalo svoje stroge propise i opuštalo se nakon što je potpuno nova generacija naslijedila manje rigoroznu tradiciju."
