Sociobiologija i prirodna povijest Religije

utorak, 27. kolovoza 2013.

Sociobiologija i prirodna povijest Religije

"Analogija s matematikom je korisna. Matematička kompetencija je evolucijska prednost jer nas štiti od teških i po život opasnih pogreški. Ali ona je prednost zato što je točna - objektivno točna. Sociobiologija matematike nam neće dati pristup njenim istinama i neće nas na bilo koji način oboružati matematičkom kompetencijom. Zapravo, bit će potpuno irelevantna za matematičko razumijevanje.

Sociobiološka teorija religije pokušava opisati evolucijsku prednost religije za nas bez ikakvog referenciranja na njenu istinu – ne zato što pretpostavlja da su sve religije pogrešne, nego zato što prepoznaje da njihov potencijal povećanja preživljavanja ne ovisi o bilo kojem skupu metafizičkih doktrina."

Roger Scruton,

A Political Philosophy

***

"Čini se kako neki autori misle da osmišljavanjem prijedloga o evolucijskom porijeklu religije, na neki način diskreditiraju tu religiju. ... Opisivanje podrijetla religijskih vjerovanja i uključenih kognitivnih mehanizama ne utječe nikako na pobijanje njene istine. Nitko ne misli da opisivanje mehanizma uključenih u percepciju pobija istinu perceptualnih uvjerenja; zašto bi onda mislili da je stvar drugačija kada govorimo o religiji?

Prema kršćanskom vjerovanju, Bog nas je stvorio na takav način da ga možemo poznavati i biti u zajedništvu s njime. Mogao je to učini na više načina; primjerice, mogao je ostvariti da naše kognitivne sposobnosti evoluiraju putem prirodne selekcije, i da evoluiraju na takav način da je prirodno za nas da formiramo vjerovanja, općenito o nadnaravnome, te posebno o Bogu samome. Pronalaženje "prirodnog" podrijetla religije ni na koji način je ne diskreditira."

Alvin Plantinga,

Where the Conflict Really Lies: Science, Religion, and Naturalism

Pitanja "Kako je nastalo X" i "je li X istinito" su dva odvojena pitanja, bez nužne povezanosti. (Naravno, naturalist će automatski pretpostaviti da su određena religijska učenja pogrešna, ali ne možete pretpostaviti ono o čemu se raspravlja.) Ako znanstveno uvjerenje ima naturalističko objašnjenje znači li to da je svako znanstveno uvjerenje pogrešno?

Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup -gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše. (S.T.Poglajen, 1939.)

Sjeti se čovječe ... - Sjeti se čovječe, da si prah, ako prah hoćeš da budeš ako cijelo svoje biće istovjetuješ s materijom, s tijelom, koje će se sigurno pretvoriti u prah.

Sjeti se čovječe, da si prah, i da ćeš se pretvoriti u prah, ako cijelo svoje bivovanje razbiješ u prolaznosti i sitnice bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez – Boga.

No sjeti se čovječe, da ti za prah nisi stvoren! Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti, princip besmrtnosti, po kojem Ti kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života, sad svijesno, a još češće nesvjesno - a ipak stvarno težiš za Njim, za beskrajnim, za – Bogom.

Sjeti se čovječe, da si ti kruna Božjega stvaranja u svemiru; sjeti se da si ti pozvan da budeš svjesni odraz Mudrosti, koja se nesvijesno u kozmosu krije; da je tebi dano da budeš ostvarivač Pravde Božje na zemlji, na ovoj zemlji, gdje toliki nevini nepravedno trpe; sjeti se čovječe, da je tebi povjereno utjelovljenje ljubavi Božje na zemlji, one ljubavi, koja je ljupka na riječima, ali još jača na djelima, koja će uvijek tražiti, da se u nečem odrekneš sebe, ali će uvijek za uzvrat napuniti tebe, tebe i one oko tebe, toplinom i – mirom.

Da, sjeti se čovječe, da si – čovjek, najsavršenije stvorenje Božje, dijete Božje. Ako se toga budeš -uvijek i stvarno sjećao, tad se ne ćeš ni – ti, niti išta od tebe pretvoriti u prah. I Prah tvojega tijela bit će samo privremen, jer će i ono uskrsnuti u dan, koji više neće poznavati mrtvih. I prah tvoje "sitne" svakidašnjice, bit će samo prividan: njega će zadahnjivati jedan duša, povezivati ga u jedno i davati mu životni smisao; i prah tvoje vremenske egzistencije bit će pretvoren u puninu, koju će mu dati djelotvornost ljubavi i vjernosti u služenju Istine.

A iz tvoje duše će nestati svakoga praha, jer će u nju sići, da je ispuni Onaj, za kim ona u svim i najkontradiktornijim varijantama života, svom cjelinom svojega bića – nužno teži.

S.T. Poglajen

'ideja da priroda' ima nešto za reći više nije dopuštena; čovjek mora imati slobodu da se prepravi po želji. Treba biti slobodan od svih prethodnih datosti svoje esencije. On sebe pretvara u što god on želi, i samo na taj način je on stvarno 'slobodan' i oslobođen. Iza tog pristupa je čovjekova pobuna protiv ograničenja koje on ima kao biološko biće. Na kraju, radi se o pobuni protiv našeg stvorenog bića. Čovjek treba biti svoj vlastiti tvorac – moderni, novi oblik pradavnog pokušaja da budemo Bog, da budemo kao Bog. (BXVI)

Stranice

utorak, 27. kolovoza 2013.

Sociobiologija i prirodna povijest Religije

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana