utorak, 13. kolovoza 2013.

Prigovor "naknadne izvedenosti" doktrine

Razmotrimo sljedeći prigovor Katoličkoj vjeri:
"Katoličanstvo uključuje veliki broj detaljnih i bitnih doktrina koje, čini se, nisu izvedive iz Božje Objave kakva je dovršena do razdoblja smrti Apostola. (Iako sama Katolička Crkve tvrdi kako je objava završena približno u to vrijeme.)"
Sjetimo se primjerice doktrine kako je Marija bila slobodna od istočnog grijeha od trenutka svog začeća. Radi se o doktrini za koju se čini kako ukazuje na puno više toga od onih informacija koje znamo iz Svetog Pisma i onoga što znamo iz različitih izvora o vjeri Crkve prvog stoljeća. Prigovor zapravo iskazuje nevjericu da bi takva doktrina mogla biti izvedena iz objave kakva je završena otprilike u vrijeme smrti Apostola.

No, uzmimo u obzir slijedeće;

1. Dvadeset jednostavnih aksioma euklidske geometrije generira beskonačno detaljnih, bitnih i samostalnih teorema. Teoremi su takvi da ne postoji prima facie način na koji bi mogli vidjeti da oni slijedi iz aksioma. Ponekad su potrebna stoljeća i stoljeća kako bi čovječanstvo otkrilo da su izvedivi. Prema tome, ne bi trebala iznenađivati činjenica da možemo izvesti iz skupa propozicija S nove bitne propozicije za koje se čini kako govore puno više od S. Posebno to vrijedi kada S nije lista od dvadeset aksioma nego uključuje 27,570 stihova Starog Zavjeta, i oko 7956 stihova Novog Zavjeta, kao i Apostolsko propovijedanje za kojeg katolici misle kako je postalo ukorijenjeno u tradiciji Crkve, posebno u njenoj liturgiji.

2. Nadalje, za razliku od razvoja geometrije koji je koliko znamo tipično postignut nepotpomognutim ljudskim intelektom, razvoj Katoličke doktrine je, tvrdi se, postignut ljudskim intelektom potpomognutim Duhom Svetim.

3. Osim toga, Sveto Pismo i Tradicija Crkve ne sadrži samo određene doktrinalne aksiome iz kojih možemo izvesti daljnje propozicije, nego sadrži načine rezoniranja ili pravila izvođenja koja utjelovljuju razumijevanje načina na koji Bog djeluje u svijetu. Među njima istaknuta je tipologija. U Novom Zavjetu i crkvenoj liturgiji, učimo kako Bog djeluje kroz paralele. Izraelski narod prolazi morem; Kršćani prolaze kroz krštenje. Adam griješi i od njegova grijeha dolazi smrt; Krist pobjeđuje grijeh i kroz njegovo pobjeđivanje grijeha dolazi život. Novi Zavjet (Lk 24,27) kaže nam da Stari Zavjet govori o Kristu. Stoga mogu postojati bitni načini rezoniranja sadržani u Svetom Pismu, liturgiji i teološkim praksama; načini rezoniranja koji uključuju i tipološko rezoniranje. Takvi načini rasuđivanja su, pojednostavljeno rečeno, više od običnih formalnih pravila logike. Temelje se na razumijevanju Boga kao onoga koji djeluje na određene načine (možda sa određenim motivima), stvara određenu vrstu duboko isprepletene povijesti.

Iz toga može doći do novih uvida. Krist na bitan način odgovara Adamu; a Marija u Crkvinom razumijevanju odgovara na važan način Evi. [...] Razrada dubljeg razumijevanje tipologije, i njeno povezivanje sa mnogim drugim aspektima Kršćanske doktrine, biti će zahtjevan zadatak tako da će Crkvi možda biti potrebna stoljeća kako bi razriješila određeno shvaćanje, primjerice da shvati kako paralela između novog stvaranja u Kristu i starog stvaranja u Adamu ne znači samo da je Krist novi Adam bez istočnog grijeha, nego i Marija nova Eva također;[...]
Zaključak: Ne treba iznenaditi ako iz velikog broja aksioma, što uključuje i pravila izvođenja, možemo izvesti mnoge doktrine koje same za sebe mogu djelovati iznenađujuće.

Autor teksta je matematičar i filozof Alexander Pruss, preuzeto s njegova bloga (što znači da se radi o tek usputnom razmišljanju o nekoj temi, ali svejedno dovoljno informativno), izvorni post The deposit of faith.  

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove