Vjerujem da je Katolička vjera
istinita. Prepostavimo da se želim približiti duhovno ne-katoličkim
kršćanima. Što bih trebao učiniti? Pa, vrsta duhovne blizine koju
bih trebao tražiti je blizina Kristu. Prema tome, da bih bio bliže
ne-katoličkim kršćanima, moram biti bliži Kristu. Ali ako je
Katolička vjera istinita, onda sam bliži Kristu tako što sam
vjeran Katoličkoj vjeri. Iako kontraintuitivno, teško je to
negirati (osim ako negirate istinitost Katoličke vjere). Ukoliko
naučimo tu lekciju, onda će se mnoga iskrivljenja ekumenizma
izbjeći.
Jedan drugačiji način razmišljanja;
Prema Vatikanu II, ne-katolički kršćani imaju nesavršeno
zajedništvo sa Katoličkom Crkvom kroz krštenje, i mislim da je
vjerojatno teološko čitanje toga da sam ujedinjen na prikladan
način sa ne-katoličkim kršćanima upravo kroz njihovo i svoje
zajedništvo sa Katoličkom Crkvom. Dakle ako se želim duhovno
približiti na prikladan način, moram se držati bliže Katoličkoj
Crkvi. Nadalje, ne-katolički kršćani su ujedinjeni duhovno jedni s
drugim na prikladan način samo u mjeri u kojoj su ujedinjeni s
Kristom. I ujedinjeni su s Kristom u mjeri u kojoj su ujedinjeni s
Katoličkom Crkvom, tijelom Kristovim. Prema tome, jedinstvo
ne-katoličkih kršćana, ovisi o njihovom jedinstvu s Katoličkom
Crkvom.
Autor gornjeg razmišljanje je
filozof Alexander Pruss (preuzeto sa njegova bloga tako da se radi samo o usputnom razmišljanju). Učinilo mi se zanimljivim, iako mi ekumenizam nije posebno zanimljiv. (Osim toga, ne vidim sličnost pitanja
pravoslavlja - i različitih crkvi po istoku, i pitanja
protestanata, ali to je već posebna tema... )
