Proteklih tjedana različite medijske
ličnosti komentirale su građansku inicijativu "u ime
obitelji". U svega par rečenica uspjele su ispervertirati niz
pojmova poput ljubavi, tolerancije, jednakosti, pravde,
diskriminacije itd. U nastavku nekoliko komentara vezano uz takve
izjave. (Inače, već sam
pisao o "istospolnim brakovima", i o političkoj korektnosti.)
***
Oni koji napadaju inicijativu tvrde
kako je njen cilj spriječiti ljude istog spola da uđu u brak. Odnosno, još gore, kako je cilj inicijative oduzeti im pravo na
brak. Ali takva predstavljanje problema je primjer logičke pogreške
poznate kao petitio principii – kada
pretpostavljate ono što se treba dokazati (odnosno ono o čemu se i
raspravlja). Inicijativa se ne bavi "oduzimanjem prava"
nego pitanjem što je brak. Razni naprednjaci tvrde kako oni štite
njihovo pravo na brak, ali ne možete štititi nešto što ne
postoji. Jedna pjevačica je zabrinuta zbog "loših namjera"
i korištenja "emocija ljudi". Zar je samo jedna strana
emocionalna? Ako pročitate različite izjave i svjedočanstva teško
ćete doći do zaključka da je konzervativna strana ta koja je
emocionalna. Zar je tako teško vjerovati da potpisnici jednostavno
imaju principijelan stav o braku? Da vjeruju kako brak kao
institucija služi vezivanju dvoje ljudi različitog spola, sa
različitim emocijama i različitim interesima, radi koristi njihovog
potomstva. Zar je nemoguće da vjeruju kako instituciju koja
predstavlja kamen temeljac Zapadne civilizacije treba očuvati?
Ne postoji ništa
"antigay" u zalaganju za tradicionalni brak. Je li
anti-djece smatrati da djeca ne smiju glasovati? Je li anti-slijepih
smatrati da ne smiju voziti auto? Apsurdno je smatrati da se ljudi
zalažu za tradicionalni brak samo zbog svog (navodno iracionalnog)
odnosa prema homoseksualcima, postoje dobri moralni i pravni razlozi
zašto se ljudi zalažu za "tradicionalni brak".
Svatko
u Hrvatskoj ima isto pravo: ući u brak sa osobom suprotnog spola.
Nema ništa "nepoštenog" u ograničavanju braka na
heteroseksualne parove. Ukoliko naprednjaci žele tvrditi da ne
postoji relevantna razlika između heteroseksualnih i homoseksualnih
parova onda to moraju pokazati, nije dovoljno koristiti neke
političke korektne riječi i tako manipulirati povodljivim
građanima. Svi imaju pravo – isto pravo, jednako pravo
– sudjelovati u instituciji braka. Nitko nema pravo izmijeniti
instituciju kako bi ispunila njegove hirove. Nemate pravo sklopiti
brak sa dvoje (ili više) ljudi, sa svojom braćom, ili sa djetetom,
ili sa psom, ili sa zgradom, ili autom, ili sa samim sobom. Nemate
pravo sklopiti brak sa osobom istog spola. Prava posjeduju pojedinca,
a ne parovi ili veće skupine. (Ako su Vam gornji primjeri smiješni
onda ste u pravu, ništa od navedenog ne može tvoriti brak,
zamislite kako bi bilo smiješno da netko iz takve kombinacije tvrdi
da je diskriminiran jer mu ne dopuštamo ulazak u instituciju koja mu
nije namjenjena.)
Neki dovode u pitanje i sam naziv "u
ime obitelji", koji je prema njima manipulativan. Ne znam zašto
je odabran baš taj naziv, ali očito je da ljudi koji su pokrenuli
(i podržali) inicijativu smatraju kako brak postoji radi stvaranja i
održavanja obiteljskog života. Brak koji se sastoji od muškarca i
žene, u pravilu, rezultira djecom što znači da se proširuje takva
unija dvoje na zajednicu koja uključuje i djecu. Smatraju da brak
mora štiti taj osnovni izvor ljudskog društva. Svaka drugačija
definicija bi narušila takvo razumijevanje, nema ništa sporno u
nazivu inicijative.
***
Inicijativa se bavi pitanjem što je
brak i što zahtijeva pravda po pitanju braka. S obzirom na veliki
broj potpisnika (koji sigurno imaju različite pristupe etici) možda
nije moguće konkretno sažeti što svi misle o braku, ali očito je
da misle kako je brak nešto više od intenzivnog emocionalnog
zajedništva. Smatraju da brak ima određenu esencijalnu svrhu. Slažu
se s antropološkom istinom da su muškarci i žene različiti i
komplementarni, s biološkom činjenicom da reprodukcija ovisi o
muškarcu i ženi, te socijalnom stvarnošću da su djeci potrebna i
majka i otac. Vjerojatno smatraju da, s obzirom na važnost, postoji
obveza pravilnog definiranje te institucije, kako bi u zakon
uključili moralno utemeljeno poimanje braka. Žele da se iz zakona
može prepoznati priroda i vrijednost braka kako bi utjecali na
sposobnost ljudi da žive u istinskim brakovima. Brak je nastao zbog
činjenice da spajanjem određenog muškarca i određene žene
nastaje novi život, a najstabilnija okolina za odrastanje djeteta je
unutar obitelji sa svojim biološkim ocem i biološkom majkom. Brak
je prirodno povezan s djecom.
Naravno, mnogi će prigovoriti da
postoje brakovi bez djece i da zbog toga nema niti smisla povezivati
brak s djecom. O tome sam već pisao, ali da pojasnim. (Inače,
nešto slično tvrde i ljudi koji smatraju da je uspješnost
nuklearnih obitelji irelevantna jer postoje manjkave tradicionalne
obitelji. Prema takvom razmišljanju, to što postoji slučajan
nastanak nesavršenosti opravdava naše namjerno stvaranje istih.)
Dakle, prigovor je slijedeći;
1a. Da je brak vezan uz djecu, onda ne bi dopustili niti neplodnim niti plodnim-bez-djece heteroseksualnim parovima da sklope brak.
2a. Neplodnim i plodnim-bez-djece heteroseksualnim parovima je dopušteno sklapanje braka.
Što znači,
3a. Brak nema veze s djecom.
Logika argumenta je valjana, ali prva
premisa je pogrešna, što znači da niti argument nije dobar.
Usporedite argument koji ima istu formu:
1b. Da je pijenje alkohola vezano uz zrelosti, onda nezreli pojedinci koji su iznad zakonske dobi za pijenje ne bi smjeli piti alkohol.
2b. Nezreli pojedinci koji su iznad zakonske dobne granice smiju piti alkohol.
Što znači,
3b. Pijenje alkohola nema veze sa zrelošću.
Prva pretpostavka drugog argumenta je
pogrešna, to će priznati i oni koji žele reviziju "braka".
Postoji niz razloga praktične (i moralne) prirode zašto je zakon o
konzumiranju alkohola takav kakav je. Dobna granica pijenja omogućuje
provedbu koja ne zahtijeva posebne agente koji bi provjeravali
zrelost.
Ista stvar vrijedi i za pravilo koje
omoguće samo heteroseksualnim parovima da sklapaju brak. Kada bi to
pravilo mijenjali onda bi se neki agent države trebao uplitati i
raspitivati o djeci (Kako dokazati namjeru para? Koliko godina ih
pratiti? Kako kontrolirati njihovo ponašanje?). Čak i kada bi
zanemarili praktični problem, takvo uplitanje u život para bi bilo
kršenje privatnosti, a to je moralni problem na koji također moramo
paziti. (Pretpostavljam da će sada naprednjaci reći da je invazija
privatnosti kada službenica pita Vanju i Matiju tko je kojeg spola,
ali teško da će to ikoga uvjeriti). Da bi bio praktičan, zakon
negdje mora podvući crtu, granica između heteroseksualnog i
homoseksualnog para je jasna i utemeljena na stvarnosti jer većina
heteroseksualnih brakova stvarno rezultira potomcima. Zakon je
posebna institucija sa svojim metodama, ciljevima, vrijednostima i
problemima, potrebna je učinkovitost. Zakon se ne bavi pojedincima,
nego kategorijama. Homoseksualci se ne mogu razmnožavati,
heteroseksualci mogu, to je razlika koja čini razliku.
(Konkretne moralne teorije su
određenije prilikom definiranja braka. Ovdje govorimo o zakonu, sve
navedeno pišem općenito kao odgovor na prigovor. Naravno da je brak
više od životinjskog parenja i brige za potomstvom, postoje ostali
socijalni i kulturni dodaci toj prirodnoj podlozi.)
***
Možda ste zapazili da sam spomenuo
kako se ova inicijativa bavi pravdom; a ukoliko pratiti medije mogli
ste također primijetiti da se stalno spominje kako "pravda"
zahtijeva "slobodu za sklapanje braka", "bračnu
jednakost" i slično. No, pravo pitanje nije nečija sloboda
nego treba li društvo potvrditi takav "brak" (što je
zapravo ograničenje slobode), sve ostalo samo zamagljuje problem.
Pojam "bračne jednakosti" je manipulativna retorika.
Pravda zahtijeva da se slično tretira
slično, a različito različito (s obzirom na stupanj različitosti).
Ako se različito tretira kao slično, onda dolazi do nepravde. Pojam
"bračne jednakosti" pretpostavlja, bez davanja ikakvog
argumenta, da ne postoji relevantna razlika. Pojam je osmišljen kako
bi zaobišao, a ne uključio, racionalno razmišljanje. Homoseksualci
primjerice inzistiraju da imaju "pravo" sklopiti brak sa
osobom istog spola, da to zahtijeva "pravda", da se radi o
pitanju "jednakosti". Ali ništa od toga nije točno.
Pravda zahtijeva da se slično tretira slično, a različito
različito. Ako postoji relevantna razlika između heteroseksualnih
parova i homoseksualnih parova, pravda zahtijeva da ih tretiramo
drugačije. Većina ljudi vjeruje upravo to, da postoji takva
razlika, odnosno razmnožavanje – a s obzirom da je brak zakonska
institucija kojoj je cilj odgoj djece, to je razlika zbog koje
postoji razlika.
Priče o diskriminaciji (razlikovanju)
su promašene jer institucija braka ne diskriminira (razlikuje) na
temelju irelevantne karakteristike (frizure, boje očiju, kože...)
nego na temelju relevantne karakteristike koja je nužna da bi brak
bio ono što je. Ne samo da takva diskriminacija (razlikovanje) nije
nepravedna, nego sama pravda zahtijeva da razlikujemo različito. Ako
naprednjaci žele promijeniti definiciju braka onda će se morati
potruditi da bi u to uvjerili ostale. Pozivanje na jednakost nije
dovoljno jer jednakost zahtijeva da se jednako tretira jednako, a
različito različito. Pitanje je dakle jesu li, s obzirom na brak,
istospolni i heteroseksualni parovi jednaki. Nisu. Prema tome, bilo
bi nepravedno dopustiti istospolnom paru da sklopi "brak".
(Inače, takvo razumijevanje "pravde" i "jednakosti"
seže sve do Aristotela. Pravda ima svoje značenje, to nije riječ
koju možete koristiti u svom naletu političke korektnosti da bi
izbjegli cijelo pitanje i zastrašili one koji se ne slažu s Vama.
Neće Vam niti pomoći ako sve koji se suprostavljaju Vašoj reviziji
nazivati "zatucanim", "mrziteljima" i ostalim
standarnim epitetima.)
***
Za popriličan broj ljudi, istospolni
"brak" nije nešto što će dovesti do loših posljedica i
apsurda nego je samo po sebi apsurdno. Nešto poput kvadratnog kruga;
A pitanje treba li homoseksualcima dopustiti da međusobno sklapaju
brak je poput pitanja treba li mačkama dopustiti da filozofiraju.
Osim toga, vjerojatno ljudi koji
podržava inicijativu smatraju da postoje posljedice redefiniranja
braka koje, s obzirom na kompleksnost društva, nije niti moguće sve
predvidjeti. Tradicionalno shvaćen, brak je vrsta zajedništva koju
samo muškarac i žena mogu formirati, nije tek neka vrsta
emocionalnog partnerstva između dvije (ili više) odraslih osoba; a
zbog važnosti koju ima za društvo, potrebno je ispravno shvatiti
brak i promovirati bračnu kulturu, stabilizirati norme o kojima
ovisi socijalni red: norme poput trajnosti, ekskluzivnosti i
monogamije. Redefiniranje institucije znači i redefiniranje normi,
narušavanje ideje braka. (Zapravo uništavanje institucije braka i
uvođenje nove institucije koju nazivamo brak* - koja zapravo
predstavlja ugovor o kohabitaciji.) Brak* postaje nešto što je u
svojoj biti povezano samo s emocionalnim ispunjenjem, bez ikakve
inherentne povezanosti s tjelesnim sjedinjenjem ili prokreacijom i
obiteljskim životom. Brak* primjerice neće promovirati da je
očinstvo i majčinstvo bitno; ako tvrdimo da dijete nema potrebu za
ocem ili za majkom, to znači da nestaju i poticaji/pritisci da
muškarac ili žena ostanu zajedno sa svojim djetetom. (Brak* nije
samo asimilacija gay stila u Normalno, nego
transformacija onoga što Normalno jest.)
Postoje različiti razlozi zašto
građani podržavaju inicijativu; nema koristi od toga da
naprednjaci stalno propituju njihove motive i napadaju njihov
karakter, ako žele promijeniti temeljnu instituciju civilizacije
onda će morati smisliti nešto bolje od toga. Cenzuriranje onih koji
se ne slažu s naprednjacima, kako bi osigurali da plitkim
argumentima razriješe stvar, samo će dovesti do većeg otpora.
Ljudi diljem Hrvatske nisu spremni odbaciti norme o kojima su ovisila
društva kroz zapisanu povijest. Tražeći osobu koja će izraziti i
zastupati njihove mišljenje naišli su samo na neugodnu tišinu pa
su svojim potpisom odlučili podržati inicijativu. (To je od strane
naprednjaka shvaćeno kao hereza - mišljenje protivno politički
korektnom pravovjerju, indirektna poruka da istospolni parovi
nisu, niti mogu biti, jednaki.)
Ako želite tvrditi da su, s obzirom na
brak, heteroseksualni i istospolni parovi isti, onda ćete morati
izložiti teoriju braka i pokazati kakav je interes društva u toj
novoj instituciji koju Vi želite i dalje zvati brakom. (Pritom
morate biti spremni prihvatiti sve ostale posljedice koji slijede iz
Vaših pretpostavki.) Još jednom, priče o "bračnoj
jednakosti" i "diskriminaciji" su obična logička
pogreška (petitio principii) jer pretpostavljate ono što
morate pokazati. Veliki broj ljudi se ne slaže s Vama, imaju racionalne argumente (a ne iracionalne strahove), potrebno im je odgovoriti nečim boljim od vrijeđanja.
Homoseksualci kao pojedinci imaju sva
prava koja imaju i svi drugi građani Hrvatske, ali nemaju pravo, kao
par, sudjelovati u instituciji koju nije namijenjena njima. Nitko
nema pravo izvrnuti instituciju kako bi se prilagodila njegovim
zahtjevima. Brak nije roba koju možete kupiti, ili pravo na koje se
možete pozivati.
PS
Ako mislite da sam u gornjem postu
razvio potpuni argument protivljenja istospolnim "brakovima",
ili da sam komentirao građansku inicijativu "u ime obitelji",
ili da sam komentirao homoseksualne prakse, onda ste u krivu.
