srijeda, 12. siječnja 2022.

Dalrymple o preranoj Adolescenciji i zaostalom razvoju u suvremenom društvu

"Djetinjstvo je, u značajnom dijelu suvremene Britanije, zamijenjenom preranim odraslim razdobljem, odnosno adolescencijom. Djeca jako brzo odrastaju, ali ne i daleko. Zbog toga je danas moguće da četrnaestogodišnjakinja prijateljuje sa dvadesetšestogodišnjakom jer sa četrnaest godina znaju sve što će ikada znati. "

T. Dalrymple

Jedna od čestih tema u Dalrympleovu radu je upravo prerana adolescencija koja postaje trajno stanje kojeg veliki broj nikada ne preraste. Čak i službena kultura i politika danas promovira adolescenciju kao idealno stanje.

Ovdje se konkretno TD više fokusira na činjenicu da djecu prerano izlažemo određenim stvarima, i da nikada ne sazrijevaju, ali podjednako je bitan taj drugi dio (o ljudima koji prožive čitav život u adolescenciji). Primjerice možete često naići na razmišljanje odraslih – točnije starijih – žena koja se ne razlikuju od razmišljanja adolescentica. Zapravo, ponekad će reći upravo to da se i danas drže odluka koje su donijele u tom razdoblju. Drugim riječima, da se i danas vode savjetima četrnaestogodišnjakinje. Slično vrijedi i za muškarce, ali žene biološki brže odrastaju i za neke odluke imaju imaju kraće razdoblje nakon kojeg ne mogu nadoknaditi propušteno.

---

Komentirajući Burgessa i njegov roman Clockwork Orange u kojem mlade djevojčice umjesto u školi vrijeme provode slušajući neprikladnu glazbu TD zapisuje da ne bi iznenadilo Burgessa;

"Što su časopisi za desetogodišnjakinje ili jedanaestogodišnjakinje danas puni savjeta kako biti atraktivan, a djevojčice od šest ili sedam godina majke oblače u kostime koje podsjećaju na prostituciju; ili da je došlo do sažimanja generacija tako da je moguće prijateljstvo između četrnaestogodišnjakinja i dvadesetšestogodišnjakinja."

Osim preranog razvoja, često kritizira i dugu fazu zaostalosti u razvoju. O onima koji žele ostati vječni adolescentni, ili se barem tako oblače (it milijarderi, rock zvijezde itd.);

"Još od pedesetih, adolescencija se smatra vrhuncem ljudskog iskustva, nakon nje sve ide prema gorem. Prema takvom razmišljanju ako se adolescenti oblače na određeni način, onda ćete vi i odijevanjem na određeni način biti adolescent."

---

Općenito je u svome radu kritizirao adolescentni pristupu umjetnosti (šokiranje buržoazije, težnji ka transgresivnosti itd.) i religiji (iako on sam nije religiozan).

Sažimanje generacija je za njega jedan od najočitijih društvenih trendova u modernoj Britaniji. Djeca postaju prerano odrasla, a odrasli ostaju trajno podjetinjeni.

Prema njemu, malo je što danas konformistički, predvidljivo i dosadno kao "buntovna adolescencija".

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana