U knjižici pod naslovom Addicted to Distraction (Ovisni o distrakciji), podnaslova Psychological consequences of the modern Mass Media (Psihološke posljedice suvremenih masovnih medija), 2014. god , University of Buckingham Press, Bruce G. Charlton se bavi fenomenom masovnih medija i njihovog utjecaja na ljude. (Knjiga možete pronaći na amazonu, ali autor ju je objavio i besplatno u blog formatu ovdje.)
Na tragu McLuhanova uvida da Medij jest poruka BGC opisuje masovne medije kao sustav koji stalno raste, preuzima kontrolu nad svim korisnim društvenim sustavima, od politike do religije, od obrazovanje do umjetnosti. Prema njemu, radi se o subverziji svega što je korisno, i svega što daje smisao i cilj životu. Mediji funkcioniraju kao droga, potrebna nam je "detoksikacija", tek tada ćemo se osloboditi laži i ludosti života u Medijskom balonu. Tek tada ćemo se moći vratiti stvarnosti izravnog osobnog znanja, iskustva i zdravog razuma.
Pod masovni mediji BGC misli na sve medije – uključujući tiskane, multimedijske i internetske medije. Zapravo ih niti ne primjećujemo jer su svuda oko nas. (Poput ribi smo koje ne primjećuju vodu u kojoj žive.) Zbog njih živimo u iluziji, milijarde ljudi tako žive. Radi se o najraširenijoj i najučinkovitojoj propagandi u povijesti čovječanstva, zbog nje ljudi ne vjeruju onome što vide vlastitim očima i ignoriraju vlastita iskustva.
BGC prepoznaje da mnoge neće uvjeriti da vide stvarnost Masovnog Medija, ali za one koji prepoznaju problem i shvate da pate od ovisnosti o medijima, postanu svjesni medijske subverzije, situacija nije beznadna. (Opisuje destruktivnost medija na sve uključene, ne radi se o pojedinoj laži koju promoviraju, nego o samom sustavu.)
Masovni mediji izazivaju ovisnost, rašireni su i imaju našu potpuno pozornost, oni su način na koji promatramo čitav svijet, pružaju nam stimulaciju, asimiliraju nas. Problem ne možete riješiti tako što ćete izabirati sadržaj nego morate umanjiti svoje izlaganje mediju.
Kroz sljedećih nekoliko postova prenijeti ću par razmišljanja iz knjižice, u nastavku prenosim iz uvodnih razmatranja.
***
Ovisnost o masovnim medijima je prisutna desetljećima, ali je danas u vrijeme interneta i društvenih mreža sve gora. Internet je samo ojačao medije, nije ih zamijenio. Masovni mediji kontroliraju društvo, ali nitko ne kontrolira masovne medije.
Ljudi koriste medije za posao, u organizaciji privatnog života, ne mogu se riješiti te ovisnosti jer se ne mogu riješiti medija; ali moraju smanjiti konzumaciju.
Jedan od poticaja za analiziranje modernih masovnih medija jest afera Savila, i činjenica da je poznati voditelj zapravo bio kronični, serijski, agresivni sekualni predator, zlostavljač i silovatelj. Kroz više od pola stoljeća zlostavljao je vjerojatno i tisuće žrtava, sve uz znanje njegovih kolega koje su ga unatoč tome slavile kao sveca jer se bavio "humanitarnim radom" i skupljao je novac kojima je "pomagao ljude". Promovirali su ga za zaštitnika i zagovornika upravo onih skupina koje je zlostavljao. Bio je medijski uzor, imao je veze s najmoćnijim ljudima političkog i društvenog života (i vjerskog), ti ljudi koji su bili svjesni optužbi nisu učinili ništa, čak su ga pozivali u svoje domove i izlagali svoje obitelji njegovom utjecaju.
Radi se o slučaju koji pokazuje da ne postoji veza između Medijske stvarnosti i istinske stvarnosti, nego je ona čak i negativna; što je stvarnost gora, to će je vladajuće elite više promovirati. Radi se o perverznoj inverziji.
Cijela afera nudi važnu lekciju;
Prvo, nismo u stanju suditi o moralnoj vrijednosti ljudi na temelju medijske slike. Instinktivno mislimo da možemo, ali to nije moguće. Ne možemo procijeniti niti one, možda za njih to posebno i vrijedi, ljude koje nam nude kao moralne primjere.
Drugo, moralna vrijednost ljudi u javnom životu je mnogo manja no što smo prije mislili. (Toliko ljudi je znalo za Savila i nije ništa učinilo).
Treće, zle posljedice seksualne revololucije se sustavno prikriva, opravdava ih se, čak ih se i slavi. Sigurno postoji još mnošto takvih situacija o kojima ništa ne znamo.
No, čitava afera je brzo zaboravljena. Mediji je brzo napuštaju.
Dakle, opasno je podvrgnuti se utjecaju masovnih medija i onih kojih kontroliraju javne rasprave. Moramo, promijeniti svoje ponašanje i uporabu masovnih medija.
***
Masovni medij je komunkacija između jedne i više osoba, ili male skupine prema velikoj. Radi se o sustavu koji amplificra komunkaciju. (Knjige, novine, radio, tv, internet blog, društvene mreže). Fenomen je uvijek postajao, primjerice "tehnologija" amfiteatra, ili pisani sustavi koje je moguće kopirati i koje može čitati više ljudi. No, u počecima, takva komunikacija je imala specifičnu društvenu funkciju; vladanje, vojska, pravni sustav, znanje itd. Nije postojao jedan masovni medij. Čak i u modernije doba, postojali su različiti mehanizmi komuniciranja, časopisi u sustavu znanosti, knjige u umjetnosti itd. ali još uvijek se radilo o nepovezanim sustavima.
No s rastom je došlo do isprepletanja, međusobne komunikacije unutar sustava, pa sada imamo ujednjenje Masovnog Medija; više se ne radi samo o komuniciranju nego reagiranju na međusobnu stimulaciju.
Novine će objavite priču – izvor nije uopće bitan, može se raditi o vlastitom "istraživanju", javnoj objavi, ili "izvoru"; uskoro je mediji prošire, i dolazi do reakcija na tu priču. Uskoro imate priče o priči, i onda imate priče o toj priči, i svaka od tih daljnjih priča može dovesti do novih reakcija i tako dalje.
Nekoć bi stari medij imao određenu funkciju, komunicirao bi nešto, neki rezultat (znanstveni, umjetnički itd.), ali danas je masovni medij neovisan o tome. On proizvodi s ciljem proizvodnje reakcije. Zatim te reakcije dovode do novih reakcija. Više se ne radi o tome da priče zabavljaju ili informiraju, one izazivaju reakciju.
Nekoć bi zabava podrazumijevala da na određeni način uživate u tome (stoga kupujete knjige, gledate tv itd.), ali danas zabava ne mora zabavljati, ono što je bitno je pažnja.
Ponekad može zabavljati, ali mediji ne biraju sredstvo kojim će privuči pažnju, bilo da se radi o izazivanju gađenja, straha, požude, samozadovoljstva, samosažaljenja, obožavanja heroja, žrtvovanja jaraca...i zatim reakcija na te odgovore, i reagiranja na reakcije.
Masovni mediji su neki pseudoreality show u kojem ljudi izazivaju snažne reakcije, postavljeni u situacije koje su osmišljene upravo kako bi izazvale odgovore, što dovodi do daljnjih odgovora; sve kroz tisak, internet i društvene mreže.
U Britaniji, to podrazumijeva različite emisije poput "Big Brothera"; predstavlja ih se kao važne nacionalne događaje, stalno ih se medijski prati, ali oni niti informiraju niti zabavljaju. Cilj im je izazivati reakcije, ne postoji nikakva svrha osim toga. Bit masovnih medija je danas iterativni proces vlastitog rasta.
Masovni mediji imaju loš utjecaj jer (I) je nekoć funkcionalna komunikacija pretvorena u komunikaciju koja je sama sebi svrha; (II) masovni medij promiče kod ljudi nihilistička razmišljanja (Realtivizam mišljenja) i (III) sile zla koriste masovne medije kao oružje protiv Dobra, što su mediji veći to je veće uništenje Istine, Ljepote i Dobrote.
PS
Kod nas nismo imali slučaj Savile, ali smo imali neke poznate ljude u medijima o čijem se životu i radu pisalo pohvalno iako su mnogi upoznati da to takvo što ne odgovara stvarnosti i da su imali mračnije živote.
Popularni "reality show" danas se čini prilično zastario i možda nekome mlađem nije jasno što je uopće tu bilo sporno, ali u svoje vrijeme su ga predstavljali kao pravu revoluciju, najvažniji događaj, svi mediji su pričali o tome, o njemu se trebalo pričati u školama, na radnome mjestu, u neobveznim razgovorima sa susjedima. Naravno, on nije imao nikakvu vrijednost, nije informirao niti zabavljao, samo je izazivao reakcije, uskoro je izazivanje reakcija postalo i jedini cilj – desenzibiliziranje javnosti.
BGC upozorava da na temelju medijske slike ne možete prosuđivati nikoga. Ukoliko ste ikada čitali o nekom događaju ili fenomenu s kojim ste upoznati, prepoznati ćete niz netočnih ili barem nepreciznih informacija, izostavljanja bitnog i naglašavanja nebitnog. Pritom mislim na neke nevažne događaje. Kod onih koji imaju važnije implikacije količina laži i namjernog izvrtanja postaje puno veća, zapravo nevjerojatna. Možda se možete posvetiti istraživanju jednog izvještaja i na određeni način doći do istine, ali ćete zato prihvatiti stotinu drugih.
U knjižici opisuje neke tehnike manipulacija, način na koji mediji bilo svjesno ili tek nesvjesno promoviraju određenu sliku svijeta, ali također upozorava da su mediji – zapravo medij, jednina - sami po sebi postali "poruka", odnosno da sami po sebi donose Ljevičarke pristranosti. Masovni medij postaje evaluativni okvir svih vrijednosti. Ljudi počinju živjeti za medije, stalno konzumiraju medije, razmišljaju na taj način, i žive svoje živote kako bi mogli pridonositi medijima (danas ponajviše društvenim mrežama).
Inače pod Ljevičarske stranke BGC podrazumijeva sve stranke i pokrete koje kao primarni cilj imaju određene sekularne ciljeve. To uključuje i sekularne "desne" stranke; čak i one "radikalne desničare" koji potpuno prihvaćaju sve što i ljevica – seksualnu revoluciju, materijalizam itd - jedino čemu se protive je nekontrolirana imigracija. Ponekad će joj se protiviti upravo jer u njoj vide opasnost za te ljevičarske ciljeve. (Naravno, to nije jedino "reakcionarno" BGC-ovo razmišljanje.)
PPS
Uskoro ću prenijeti još neka razmišljanja iz knjižice koje sam davno izdvojio i preveo, neka su zanimljiva zbog medija, neka neovisno o njima. Određene ideje su mi se činile pretjeranim, ali izgleda da nisu daleko od istine, objavljeno 2014. god. (Pritom mislim na one ideje koje sam uspio shvatiti. Kritika ljevičarskih pristranosti medija i medija kao ljevičarske pristranosti mi jednostavno djeluje kao preveliki zadatak.)
Pročitao sam negdje kritiku njegova razmišljanja da zanemaruje ekonomske interese medija, ali sama činjenica da stavljaju ekonomski interes ili nešto slično - a ne Istinu, Ljepotu , Dobro - kao primaran cilj je ono na što upozorava.
