Prenosim par misli iz Anscombina predavanja "Knowledge and Reverence for Human Life" (1981., Marquette Univerity). Rad možete pronaći primjerice u ovom pdf dokumentu - Anscombe Reading Packet (.pdf, 25MB). Objavljen je i u knjizi Human Life, Action and Ethics.
***
Naslov me navodi na razmišljanje o dva tipa znanja. Prvo, znanje (spoznaja) dostojanstva ljudske naravi, ne znanje o indiferentnoj istina (radi se o primjeru znanje po konnaravnosti [eng. connaturality]). Drugo, ono što se češće naziva znanjem; matematika i prirodne znanosti, logika i psihologija, povijest i stvari koje su se dogodile nedavno itd. Takvo znanje možemo nazvati znanje indiferentnih istina. Još od vremena Humea, obično se u filozofiji (barem engleskog govornog područja) govori da su sve istine "indiferentne". "razum je i mora biti rob strasti"; ne postoji takva stvar poput toga da razum diktira kako bi se trebali ponašati, osim što vas može informirati na koji način možete postići određeni cilj. Ali razum vam ne može dati cilj ili suditi u korist ili protiv ciljeva. Takva ideja je toliko utjecajna da samo poimanje ne-indeferentntih istina djeluje opskurno. Možda isto vrijedi za ideju konnaravnosti kako sam je navela.
---
U nastavku rada Anscombe objašnjava o čemu se radi; radi se o karakteru znanja, konnaravno znanje je znanje koje ima netko tko posjeduje određenu vrlinu;
Konnaravno znanje je vrsta znanja koju ima netko tko ima određenu vrlinu: to je sposobnost da se prepozna koja će akcija biti u skladu s vrlinom, a koja će biti u suprotnosti s njom. Osoba koja u sebi nema podlosti, već velikodušnosti, sklona je izbjeći ili odbaciti neki postupak, bez poteškoća da ga shvati kao nevelikodušan. Ili joj to jednostavno neće pasti na pamet kao mogućnost. … Onaj s konnaravnim znanjem sklon je djelovanju i ta sklonost je sama po sebi neka vrsta percepcije podlosti djelovanja čak i bez formuliranja prosudbi. … Ako se presuda formulira, formulacija je izraz onoga što je već izraženo u odbijanju.
Riječ "konprirodno" naravno ima veze s 'prirodom'. Koliko sam mogla primijetiti kod Tome, kopajući okolo po leksikonu, njegova glavna upotreba za njega je govoriti o onome što je lako poznato bićima određene prirode. Materijalne supstance su nam prirodni cilj znanja. Pretpostavljam da je to zato što smo mi sami materijalna bića, utjelovljene inteligencije. Kada Platon kaže da je duša 'srodna formama', on izražava istu ideju. Nisam uspjela pronaći kod Sv. Tome koji daje izrazu primjenu koju sam opisala. Doista, ne znam izvor te primjene. Ali nije teško opravdati; jer vrlina čestite osobe je njoj kao druga priroda.
Dalje objašnjava Anscombe da se radi o zanimljivoj temi, nije poput onog drugog znanja koje je arhivirano u knjižnicama. Ono se nalazi u takvim knjigama, ili njihovi plodovi, a samo ako ga posjedujte ili ga gotovo posjedujete, ćete ga prepoznati u takvim knjigama.
[...] Još jedna zanimljiva primjedba o Aristotelu;
Jedan od način da pokažemo kontrast između dvije vrste je ovaj; netko može misliti da je druga vrsta – poput bogatstva, zdravlja, života pod nerepresivnom vladom, imanje djece itd – nešto što su "dobara sreća"[eng. goods of fortune]. Uzimam tu frazu od Aristotela koji je primjetio da većina ljudi traži "dobra sreće" i moli se za njih, ali da bismo "trebali" tražiti ono što je dobro za nas, i moliti se da "dobara sreće" budu dobra za nas. Ili pak kaže [Eudemian Ethics] da dobara sreće ne vrijede ništa osim utoliko što nam pomažu da štujemo i kontempliramo Boga.
[...] Niti to vrijedi za vrline i poroke čovječanstva; a čini se da su određene vrste znanja poput vrlina, ili čak da su neke od njih vrlina; primjerice znanje da je ljudsko biće vrednije od vrpca; i spoznaja da je izopačenost činiti ono što navodno čini tvrtka Nestle – uvjeravati siromašne afrikanke da hrane djecu s njihovim mljekom u prahu umjesto da ih doje; da vrednuju stjecanje novaca više od poštovanja života ljudske djece.
To je znanje ono što sam nazvala konnaravno. Odnosno, konnaravno pravednome; pripada pravednom gledanju na stvari; i možemo ga nazivati dobrom sreće. Duh takvog znanja je ono što se naziva dar Duha Svetoga.
Čovjek koji ima vrlinu – primjerice pravde – ima konnaravno znanje vrijednosti ljudskog bića, dostojanstva ljudske naravi.
[...] Ne-indifirentno znanje je rezultat životnog iskustva, patnje, i moralne prakse.
[...] Prepoznati da je nekome hladno ili da je gladan je obična opservacija. Netko tko ne želi pomoći osobi kojoj je hladno ili je gladna vjerojatno neće imati takvu opservaciju.
[...] Pojašnjava Ancombe da; Ljudi ne žele znati stvari koje možemo znati ukoliko to predstavlja njihova mišljenja u lošem svijetlu. Primjerice o tome što se nalazi u trudnoj ženi, radi se o malom ljudskom biću, a sjetite se samo onih čudnih argumenta zagovornika pobačaja. (Ipak, u ženi se nalazi maleno ljudsko biće baš kao što se u kobili nalazi maleni konj, ili maleno mače u mački.)
---
Dakle, zaključuje Anscombe, postoji distinkcija znanja koje možemo dobiti iz raznih izvora (promatranje, povijest, matematika, logika itd.) i znanja, koje je nazvala konnaravnim za dobru osobu; primjerice znanja o dostojanstvu ljudske naravi koje netko može imati iako ga nikada nije formulirao.
PS
Akvinski razlikuje "znanstveno " i "afektivno doživljajno" znanje vjerskih i moralnih istina.
U radu "Aquinas and Anscombe on Connaturality and Moral Knowledge", filozof John Haldane objašnjava o kakvoj moralnoj epistemologiji se radi, uključujući neke nedostake Anscombine opisa. No, koje god manjkavosti navedenog opisa bile, mislim da je korisno prepoznati da postoji takvo znanje. (Ostaviti ćemo filozofima da raspravljaju o kompleksnosti takvog moralnog znanja - i povijesti te ideje.)
Prema Haldanu, sam pojam konnaravnog Toma koristi nešto drugačije. Tomin citat kojeg prenosi pojašnjava (Spoznaja po konnaravnosti);
"Ispravnost suda je dvostruka; prvo, zbog savršene uporabe razuma, drugo, zbog određene konnaravnosti sa stvarima o kojima treba suditi. Dakle, o pitanjima čednosti, čovjek nakon što razumski ispita stvori ispravan sud - ako je naučio moralnu znanost; dok onaj tko ima naviku čednosti prosuđuje o takvim stvarima na temelju neke vrste konnaravnosti."
Možda bi mogli prevesti konnaravno kao sunaravno.
---
Anscombe spominje kompaniju Nestle koja promovira mlijeko u prahu umjesto dojenja, ne zato jer piše protiv velikih kompanija i njihova utjecaja, nego jer uz znanje o dostojanstvo ljudske osobe, govori o drugim takvim spoznajama i znanjima; još jedan primjer konnaturalnog znanja je primjerice poštovanje spolnog čina ili vrednovanje roditeljstva. Dakle, dostojanstvo ljudskog bića nije nešto što saznajemo kao rezultat deduktivnog argumenta; cijenimo ono prema čemu smo svojom naravi usmjereni, divimo se prokreaciji i trudnoći. (Možemo shvatiti najosnovnije moralne zapovijedi i vrijednosti. Ubojstvo smatramo pogrešnim ne zbog nekog utilitarnog argumenta, nego jer prepoznajemo vrijednost života.)
Podsjetilo me to na ideju koju sam prenio u ranijem postu;
Filozofija je sredstvo za postizanje cilja, a cilj je posjedovanje i prakticiranje mudrosti. Istina, sredstva imaju ne-instrumentalnu vrijednost, ali primarna vrijednost je cilj. Tu me začuđuje koliko mnogo mudrosti običan, neobrazovani, ozbiljan kršćanin posjeduje. I doista, običan, pobožan kršćanin ima dubinu mudrosti o kojoj ne-kršćanski filozof može samo sanjati. Promatram ne-kršćanskog filozofa kako se trudi pronaći mudrost, i radi se o plemenitom i hrabrom poduhvatu; dok kršćanin već ima svu tu mudrost. A posjedovanje mudrosti je važnije od potrage za mudrošću, jer tek nakon što pronađete mudrost, dolazi pravi životni zadatak – zadatak življenja po toj mudrosti.
