Prenosim par početnih razmišljanja iz Anscombina rada "Commentary on John Harris's 'Ethical problems in the management of some severely handicapped children'".
***
Radi se o poznatom prizoru; liječnik odlučuje da je u najboljem interesu djeteta umrijeti. [...] Način na koji donesete odluku je sljedeći: što mislite o prijedlogu da bi trebali zamijeniti svoj života za takav (na neki način) život. Ukoliko je ideja strašna, ako bi radije umrli, onda je umrijeti u najboljem interesu bića o kojem promišljate – naravno ne radi se o medicinskoj odluci, ona se provodi zamišljajući prijedlog. Koliko je mnoštvo bića koje imate razloga ubiti prema takvoj metodi izračuna. Samo da su nesposobni pristati, i vi već imate dovoljan razlog.
"Ali ne", može se odgovoriti, "To mora biti vaš zadatak; a ovdje je taj zadatak na liječniku jer to su njegovi pacijenti". Da ponovimo, ne radi se o medicinskoj odluci, čak i ako se doktor prilikom odlučivanja poziva na neke medicinske činjenice. U ovome slučaju radi se o drevnoj ljudskoj sklonosti da ubijamo neželjenu djecu. Zaogrnuto je jezikom moralne zabrinutosti; ali to je odluka o korisnosti [eng. worthwhileness] ili vrijednosti života, a medicina se time ne bavi. Doktor Lorber je bio u poziciji moći zbog svoje profesije, ali on nije bio ništa opravdaniji u odluci da ubije djete zanemarujući ga i izgladnjujući nego što bih ja imala pravo ubiti nekog nesposobnog koji bi bio meni na brizi, i za kojeg bih mislila da mu je bolje umrijeti.
PS
Kasnije ukratko analizira kako je u takvim slučajevima mala razlika izazivate li smrt izgladnjivanjem ili nekim aktivnijim postupkom. Naravno potrebna je šira rasprava kada postoji obveza da krenete s određenim procesima lječenja itd. Postoji razlika između uobičajene brige (hranjenje, grijanje itd) i kiruruških mjera, itd.
Nisam upoznat sa slučajem ni radom kojeg komentira, ali pretpostavljam da se autor zalagao za "pozitivnu" eutanaziju, ne samo onu "propustom".
---
Dobro formirana osoba će znati da morate njegovati i hraniti svaku osobu (normalno skrbiti o svakoj osobi) za koju ste zaduženi, ali danas će se takva stvar "medikalizirati" pa će se govoriti o prestanku "artificijalne nutricije i hidratacije", kao da se ne govori o običnom izgladnjivanju ljudi.(Ljudsko biće u ranoj fazi razvoja nije ni "osoba", ono je samo "fetus". Ili ljudsko biće koje nije više u stanju nešto činiti - ono je izgubilo svoje svojstvo "bivanja osobom".)
---
Usmrćivanjem ljudskog bića u nekoj "teškoj" i "kompliciranoj" situaciju ćemo rješiti problem. Naravno, time nismo rješili nikakav problem nego smo jednostavno ubili ljudsko biće.
"Ali da ga mi nismo ubili, on bi umro od X". Dobro, ali u nedostatku X, ono što ga je ubilo je vaše ubijanje. (Svaki ubojica bi se inače tako mogao braniti na sudu -"ionako bi umro.")
 |
| Policija i Anscombe prilikom provjeda protiv pobačaja |
