"Mi konzervativci smo u nepovoljnijem
položaju u odnosu na našu ljevičarsku braću. Mi ne tražimo
smisao našeg života u političkoj sferi nego u privatnoj: u
hobijima, sportu, poslovima i profesiji, u nama samima, našim
obiteljima, prijateljima, susjedima, zajednicama, klubovima i
crkvama; u utrkama i šahovskim turnirima; u pojedinim užicima
svakodnevnog života.
Ne tražimo u politici smisao. Iznad
svega, mi konzervativci ne tražimo nikakvo transcendentno značenje
u političkoj sferi. Ili negiramo da takvo što postoji, ili ga
tražimo u religiji, ili u filozofiji, ili u meditaciji.
Konzervativac neće tražiti neki idealni svijet; on neće, poput
ljevičara, tražiti otkupljenje u ljudskoj budućnosti.
Konzervativac razumije ljudsku prirodu, njene stvarne mogućnosti i
stvarna ograničenja. Ne prihvaća utopijske iluzije. Neće
prihvatiti zamjensku soteriologiju.
Konzervativac nikada ne bi mogao
napisati knjigu sa naslovom The Politics of Meaning. Politika
je za konzervativce nešto poput skupljanja smeća: ne radi se o
ugodnom poslu; netko ga treba obaviti; bilo bi bolje kada to nitko ne
bi trebao raditi; i svi bi trebali pomoći da se taj prljavi posao
obavi. No, postoji malo značenja, imanentnog ili transcendentnog, u
skupljanju smeća i čišćenju kanalizacije: to su aktivnosti koje
moramo obaviti kako bi mogli nastaviti sa smislenim aktivnostima.
Malo pretjerujem. Pisati znači
pretjerivati, kao što bi neki rekli, što zapravo znači
meta-pretjerivati. No, pretjerujem kako bih istaknuo ozbiljnu stvar.
Mi konzervativci ne tražimo značenje u pogrešnim stvarima, i zato
što to ne radimo smo u nepovoljnijem položaju. Nismo u stanju
prenijeti svu našu energiju i predanost u političku borbu. Mi čak
niti ne koristimo riječ "borba". Nismo potpuno predani
pobjeđivanju potpuno predanih totalitarijanaca koji bi nas željeli
poraziti.
No, sada moramo postati aktivni. Ne u
smislu ljevičara koji traže smisao u aktivizmu radi samoga sebe,
nego moramo obraniti sebe i svoje vrijednosti kako bi obranili
privatnu sferu od ljevičarskog totalitarnog zadiranja. Konzervativne
vrijednosti slobode i samodostatnosti i fiskalne odgovornosti su pod
jakim napadima administracije. Dakle, ako cijeniti svoj život i
slobodu, trebali bi se informirati i poduzeti odgovarajuće mjere.
Moramo lišiti "konzervativnog
aktivista" tog oksimoronskog prizvuka. Previše toga je na
kocki."
Autor članka je filozof Vallicella, izvorni
članak The Conservative Disadvantage.
Iako autor piše o situaciji u SAD-u, mislim da se
napisano može, barem djelom, primijeniti i na našu situaciju. Sličnom
temom se
Vallicella
bavio i u postu Why are Conservatives Inarticulate? (kao i općenito na svom blogu), u
kojem komentira kako je konzervativcima ponekad teško objasniti i
opravdati svoja uvjerenja (primjerice protiv infanticida), ali kako
nije dovoljno imati ispravna uvjerenja nego je potrebno znati ih i
opravdati. Mislim da je previše očekivati od prosječnog
čovjeka da se upušta u takve rasprave.(Više o tome možete
pročitati primjerice u postu: O "zakonskom nametanju morala": Anti-Konzervativna Zabluda ili Kako miješati religiju i politiku?)
***
Gornji članak se može općenito
primjeniti na društvene trendove, a u nastavku dva video
isječka sa Thomasom Sowellom (naglasak više na ekonomska pitanja);
***
Bruce G Charlton na svome blogu također
često komentira ljevičare, primjerice u What has the Left actually conquered?;
Ljevica (liberalizam/socijalizam/politička korektnost) je, naravno, pobjedila na Zapadu – kolonizirajući elitu intelektualaca vlade, javne uprave, prava, crkvi, obrazovanja i tako dalje.
No što je suština njihove pobjede – što je točno Ljevica zapravo osvojila? Odgovor je jednostavan i jedan. Odgovor je masovne medije. Jezgra trijumfa su masovni mediji – ali potreban je bio i daljnji element: širenje masovnih medija kako bi zaokupili pozornost većine ljudi, većinu vremena.
Dakle, danas, masovni mediji su stvarnost. (Stvarnost sama za sebe je postala tek stvar mišljenja: individualna anegdota: Bezvrijedna, zapravo zla, ukoliko nije ovjerena od strane medija.)
Dakle to je osvajanje Zapada – osvajanje masovnih medija u situaciji kada masovni mediji dominiraju umovima mase ljudi.
O medijima i ljevici sam također već
pisao: Dominacija Ljevice na sveučilištima i u medijima - statistika ("skrolajte" do podnaslova Medijska Pristranost).
U još jednom postu The Leftist moral distortion, BGC se bavi najvećim moralnim problemima koje naglašava Ljevica (nije baš uvijek sistematičan, ali ima zanimljivih razmišljanja);
***
U još jednom postu The Leftist moral distortion, BGC se bavi najvećim moralnim problemima koje naglašava Ljevica (nije baš uvijek sistematičan, ali ima zanimljivih razmišljanja);
Kako bi ikoja razumna osoba mogla stvarno pretpostaviti da su glavni problemi modernog Zapadnog svijeta siromaštvo, nejednakost, rasizam, bigotizam, netolerancija, ugnjetavanje žena, okrutnost ili moralističko licemjerje?
Ipak, to ludilo je upravo ono što Ljevica vjeruje – posebno ljevičarski intelektualci – kao što to svjedoče i milijuni medijskih izvještaja, filmova, romana, tv programa, školskih i sveučilišnih programa, vladina birokracija te marketinških materijala velikih korporacija.
To predstavlja glavnu struju modernog morala.
***
Ono što se ovdje implicitno zahtjeva jest da ne postoji više nikakav trag nijednog od tih problema – a za postizanje tog cilja nijedna cijena nije previsoka.
Bilo koja ili sve tradicionalne vrline se mogu i trebaju žrtvovati.
Svaka stvarna, moguća ili sumnjiva instanca bilo kojeg od ovih problema, bilo kojeg stupnja (s obzirom da nijedan stupanj nije dovoljno malen da bi ga ignorirali), smatra se krajnje odvratnom, nedopustivom i neoprostivom: zahtijeva hitnu i sveobuhvatnu akciju kako bi je iskorijenili.
***
Kako je ova luđačka situacija nastala?
Jedna mogućnost je da se radi o posljedici potrebe da se preoblikuje percepcija koja osigurava da se moderni sekularni ljevičari definiraju kao moralniji nego bilo tko u povijesti čovječanstva, moralniji od bilo koje religiozne osobe ili bilo koga tko nije Ljevičar.
Iz vodeće moderne moralne perspektive sve povijesne osobe, svi vjernici i svi ne-Ljevičari su zli.
***
I to je logika – zapravo apsolutna nužnost – kojom se moderni sekularni Ljevičari vode kako bi upravljali svime.
Moderna sekularna Ljevica mora vladati, vladati svime, zato što je sve ostalo zlo; i očito zlo moramo potisnuti i na kraju iskorijeniti, zar ne?
Radi se o moralnoj osnovi totalitarizma.
(Pretpostavljam da bi moglo doći do nesporazuma vezano uz ovaj zadnji tekst zbog loše definiranih pojmova koji se inače koriste - "ljevičarska jezična intimidacija" je napravila svoje. Najnoviji Obamin oglas objašnjava ljevičarsku borbu. )
