Alvin Plantinga - filozofija religije

četvrtak, 23. svibnja 2013.

Alvin Plantinga - filozofija religije

Alvin Carl Plantinga američki je analitički filozof poznat po svojim radovima u području filozofije religije, epistemologije i metafizike. Najpoznatiji doprinos dao je kod ontološkog dokaza, "problema zla", "reformirane epistemologije" i "evolucijskog argumenta protiv naturalizma".

Plantinga spada u "ljude koje ne treba predstavljati" pa neću pisati o njemu i njegovu radu, ali samo ukratko; u početku karijere se bavio argumentima za Božju egzistenciju, poslije je "refomiranom epistemologijom" tvrdio kako teističko vjerovanje može biti opravdano (racionalno je) bez dokaza za Božju egzistenciju (kao što vjerujemo da postoji povijest, drugi ljudi – umovi, da nismo mozak u tekućini i slično, tako možemo vjerovati u Boga), a zadnju knjigu je posvetio napadima na naturalizam. Moguće da sam previše pojednostavio što Plantinga tvrdi, ali ukoliko Vas zanima filozofija religije zanimljivo je pročitati njegove radove ili pogledati predavanja. (Kao što sam prethodno objavio u nekim postovima, Plantinga zapravo ne brani tradicionalno teističko poimanje - tzv. klasični teizam, nego odbacuje određene atribute što dovodi do različitih posljedica, zbog toga ga neki opisuju kao teističkog personalista.)

Par kraćih snimki:

I nekoliko predavanja;

Članci (.pdf);

Ako ste upoznati sa Plantingom, onda će Vam ovaj video bit smiješan.

Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup -gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše. (S.T.Poglajen, 1939.)

Sjeti se čovječe ... - Sjeti se čovječe, da si prah, ako prah hoćeš da budeš ako cijelo svoje biće istovjetuješ s materijom, s tijelom, koje će se sigurno pretvoriti u prah.

Sjeti se čovječe, da si prah, i da ćeš se pretvoriti u prah, ako cijelo svoje bivovanje razbiješ u prolaznosti i sitnice bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez – Boga.

No sjeti se čovječe, da ti za prah nisi stvoren! Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti, princip besmrtnosti, po kojem Ti kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života, sad svijesno, a još češće nesvjesno - a ipak stvarno težiš za Njim, za beskrajnim, za – Bogom.

Sjeti se čovječe, da si ti kruna Božjega stvaranja u svemiru; sjeti se da si ti pozvan da budeš svjesni odraz Mudrosti, koja se nesvijesno u kozmosu krije; da je tebi dano da budeš ostvarivač Pravde Božje na zemlji, na ovoj zemlji, gdje toliki nevini nepravedno trpe; sjeti se čovječe, da je tebi povjereno utjelovljenje ljubavi Božje na zemlji, one ljubavi, koja je ljupka na riječima, ali još jača na djelima, koja će uvijek tražiti, da se u nečem odrekneš sebe, ali će uvijek za uzvrat napuniti tebe, tebe i one oko tebe, toplinom i – mirom.

Da, sjeti se čovječe, da si – čovjek, najsavršenije stvorenje Božje, dijete Božje. Ako se toga budeš -uvijek i stvarno sjećao, tad se ne ćeš ni – ti, niti išta od tebe pretvoriti u prah. I Prah tvojega tijela bit će samo privremen, jer će i ono uskrsnuti u dan, koji više neće poznavati mrtvih. I prah tvoje "sitne" svakidašnjice, bit će samo prividan: njega će zadahnjivati jedan duša, povezivati ga u jedno i davati mu životni smisao; i prah tvoje vremenske egzistencije bit će pretvoren u puninu, koju će mu dati djelotvornost ljubavi i vjernosti u služenju Istine.

A iz tvoje duše će nestati svakoga praha, jer će u nju sići, da je ispuni Onaj, za kim ona u svim i najkontradiktornijim varijantama života, svom cjelinom svojega bića – nužno teži.

S.T. Poglajen

'ideja da priroda' ima nešto za reći više nije dopuštena; čovjek mora imati slobodu da se prepravi po želji. Treba biti slobodan od svih prethodnih datosti svoje esencije. On sebe pretvara u što god on želi, i samo na taj način je on stvarno 'slobodan' i oslobođen. Iza tog pristupa je čovjekova pobuna protiv ograničenja koje on ima kao biološko biće. Na kraju, radi se o pobuni protiv našeg stvorenog bića. Čovjek treba biti svoj vlastiti tvorac – moderni, novi oblik pradavnog pokušaja da budemo Bog, da budemo kao Bog. (BXVI)

Stranice

četvrtak, 23. svibnja 2013.

Alvin Plantinga - filozofija religije

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana