Nedavna potvrda Higgsova predviđanja
se opravdano slavi kao inspirativna priča o znanosti – nagrada za
intelektualno predanje i znanstveno junaštvo predanog međunarodnog
tima stručnjaka koji su na tome radili godinama.
Higgsov bozon je nazvan "božjom
česticom" što nije razveselilo mnoge fizičare, uključujući
Higgsa, i Kraussa koji u nedavnom članku daje, možda nenamjerno,
novi obrat u priči oko "božje čestice", napisao je:
"Ljudska bića, sa svojim izuzetnim alatima i svojim
izuzetnim mozgovima, su možda upravo poduzeli veliki korak prema
zamijeni metafizičke spekulacije empirijski provjerljivim znanjem.
Higgsova česta je sada relevantnije od Boga." Krauss očito
nije napravio taj korak jer je njegova izjava, daleko od toga da je
znanstvena, još jedna metafizička spekulacija – mješavina
oholosti i neadekvatnog poimanja Boga.
Na što Krauss misli kada kaže
"relevantnija od Boga?" Relevantna za što? Jasno je
kako je Higgsova čestica relevantnija od Boga za pitanje kako svemir
radi. Ali ne i za pitanje zašto postoji svemir u kojem se možemo
baviti fizikom čestica. Motor s unutarnjim izgaranjem je
relevantniji od Henrya Forda za pitanje kako auto radi, ali ne i za
pitanje zašto uopće postoji auto. Miješanje mehanizma i/ili zakona
s jedne strane, i agenta s druge strane, kao što to Krauss čini, je
kategorijska pogreška koju je lagano počiniti kada ignorirate
metafiziku.
Čini se kako Krauss nije svjestan da
njegovo poimanje Boga ne bi prihvatio niti jedan inteligentni
monoteist. Njegov "Bog" je zapravo "Bog praznina",
nešto poput "Ne razumijem, pa je onda Bog to napravio".
Zbog toga Krauss, poput Dawkinsa i Hawkinga, smatra da se Bog natječe
sa znanošću. Ali to je podjednako pogrešno kao i mišljenje da se
objašnjenje forda (auta) kao nečega što je osmislio i dizajnirao
Henry Ford natječe sa objašnjenjem auta preko mehanike i zakona.
Bog nije "Bog praznina", on je Bog cijele stvari.
Doista, vjerovanje u inteligentnog
Stvoritelja je uvjerilo velike pionire, Galilea, Keplera, Newtona,
Clerka Maxwella, Babbagea i mnoge druge da je znanost nešto što je
moguće. C.S. Lewis je to opisao ovako: "Ljudi su postali
znanstvenici zato što su očekivali zakone u prirodi, a očekivali
su zakone u prirodi jer su vjerovali u zakonodavca."
Nobelovac Melvin Calvin prepoznaje
korijene moderne znanosti u uvjerenju
"da svemirom upravlja jedini Bog, svemir nije proizvod hireva mnogih bogova, gdje svaki od njih upravlja svojom pokrajnom prema svojim zakonima. Monoteistički stav se čini kao povijesni temelj za modernu znanost."
Bez obzira na to, Krauss smatra kako
Higgsov bozon "dovodi znanost sve bliže odbacivanju potrebe
za bilo kakvim nadnaravnim blesavim manevriranjima sve do početka
svemira". Međutim, čak ni Newton nije smatrao kako njegovo
otkriće zakona gravitacije znači protjerivanja Boga. Naprotiv,
Newton je motiviran svojim veličanstvenim otkrićem odlučio
napisati briljanti rad Principia Mathematica, izrazivši nadu
kako će uvjeriti misleće ljude da vjeruju u Boga.
Što je Newton više shvaćao
matematičke strukture svemira, to se više divio stvaralačkom
geniju Boga - a ne manje. Očito je svima, osim namjerno slijepima,
da što više shvaćamo inženjerstvo, to se više možemo diviti
genijalnosti Rollsa i Roycea, a ne manje. A što više znamo o
Higsovu bozonu...?
Osim toga, odbaciti Boga opisujući
njegovu aktivnost kao "nadnaravno (blesavo) manevriranje"
nije najmudriji pristup za nekoga tko, čini se misli, ako sam ga
dobro shvatio, kako je Higsovo poslje "ništa" iz kojega
svemir (kontradiktorno) stvara samoga sebe putem "nesvrhovitog
kvantnog podrigivanja". Naravno (blesavo) manevriranje?
Također, takva redukcionistička
analiza ne pomaže nam pri značenju svega toga, baš kao što nam ne
bi pomogla niti analiza u terminima čestica boja u shvaćanju stropa
Sikstinske kapele – da ni ne spominjemo apsurdnu ideju kako su
čestice boje uopće stvorile sliku. Analiza čestica boje može
pomoći da stvorimo novu boju, ali ne i novu sliku.
Ako je svemir, kao što Krauss navodi,
u konačnici proizvod nesvrhovitog kvantnog podriga, onda to vrijedi
i za nas i naše umove. Time nam Krauss, prekrasnom ironijom, daje
dobar razlog da sumnjamo u pouzdanost naših ljudskih kognitivnih
sposobnosti, a time i sumnju u valjanost bilo kojeg koncepta,
vjerovanja ili argumenta koji je njihov proizvod; uključujući
Higsov bozon, ateizam, i naravno, manevriranja. Upravo je Kraussov
ateizam u ratu sa znanošću – ne Bog. Filozof Ludwig Wittgenstein
istaknuo je kako značenje sustava nećemo pronaći unutar sustava.
Značenje svemira ćemo pronaći tamo gdje su ga pronašli i Newton i
Clerk Maxwell: u Bogu. Dakle što možemo reći o Higsovu bozonu?
Jednostavno ovo: Bog ga je stvorio, Higs predvidio, a Cern pronašao.
Opravdano slavimo posljednje dvoje - a što sa prvim?
Maxwellov odgovor je nad vratima
najslavnijeg laboratorija fizike u svijetu: Cavendish u Cambridgeu:
"The works of the Lord are great, sought out by those who
have pleasure in them."
Autor je John C. Lennox, profesor
matematike na Oxfordu (i filozof znanosti, Green Templeton College,
Oxford).
PS
Lennox je poznat i po svojim debatama,
možete ih pronaći na youtubu ovdje.
Jedan stariji post o otkriću Higgsa; Isusovci i "Božja čestica". Ukoliko Vas zanima više o čestici, možete poslušati intervju sa fizičarem Stephen Barr on Quantum Physics, Religion, & the God Particle (audio).
