Ono što se govorilo za Rimsko carstvo,
vrijedi barem podjednako i za Britaniju:
"Octingentorum annorum fortuna, disciplinaque, compages haec coaluit; quae convelli sine convellentium exitio non potest."
[Ova moćna struktura nastala je zahvaljujući osamsto godina sreće i discipline, ne može je se iskorijeniti bez da se uništi i onaj tko iskorjenjuje." ]
Tacitus, Histories 4.74
Britanski sustav
nije se našao pod udarom drskih ljudi poput skupa smutljivaca koji
divljaju po Parizu. [...]
Radi se o rezultatu razmišljanja
mnogih umova, kroz mnoga doba. Ne radi se o jednostavnoj, površnoj
stvari, koju bi trebali procjenjivati površnim shvaćanjem. Neuki
čovjek, koji nije dovoljno budalast da se petlja u funkcioniranje
svog sata, ipak je dovoljno samopouzdan u svom razmišljanju da može
bez opasnosti rastaviti, i sastaviti kada god to poželi, moralni
stroj druge vrste, važnosti i složenosti, stroj koji se sastoji od
daleko različitijih zupčanika, opruga i poluga; drugačijih
odbojnih i privlačnih sila.
Ljudi ne razmišljaju kako se nemoralno
ponašaju kada se nepromišljeno miješaju u stvari koje ne razumiju.
Njihove varljive dobro namjere nisu nikakva isprika za uobraženost.
Onaj tko stvarno želi dobro mora biti u strahu od loših posljedica.
Britanski sustav može istaknuti svoje prednosti mudrim umovima koji
razmatraju stvari, ali je previsokog stupnja izvrsnosti da bi ga
prilagođavali onima koji [...] Uključuje previše razmišljanja,
čini previše kombinacija, da bi ga razumjeli plitkim i površnim
shvaćanjem. Duboki mislioci će prepoznati u njemu svoj razum i duh.
Oni koji manje ispituju će prepoznati u njemu svoje osjećaje i
svoja iskustva. Zahvaljivat će Bogu što imaju standard koji će ih,
u najbitnijim točkama ovog važnog interesa, postaviti u isti rang
sa najmudrijima i onima koji najviše znaju.
Uz male izmjene, preuzeto iz An
Appeal from the New to the Old Whigs August 1791 – Edmund Burke,
Further Reflections on the French Revolution [1790].
***
Burke
ovdje govori od Britanskom ustavu (sustavu), ali mislim da je
prikladnije shvatiti taj pojam šire – odnosno kao tradiciju. Burke
je utemeljitelj suvremenog konzervatizma, spominjao sam ga kroz
nekoliko postova vezanih uz konzervatizam; Konzervativci i tradicija, Individualizam: istiniti i lažni - Hayek & Burke, Deset konzervativnih načela!, Predrasude prema predrasudama (druga
polovica spominje Burkeovu obranu tradicije.)
Naravno, konzervativni argumenti iz
tradicije su kod velikog broja konzervativaca pojačani drugim
argumentima, primjerice teorijom prirodnog prava...
