Veliki broj konzervativnih argumenta
oslanja se na činjenicu da brakovi u pravilu rezultiraju djecom,
odnosno da je brak uvijek bila zajednica muškarca i žene koja
postoji primarno zbog zaštite sljedeće generacije. Ipak, očito je
da svi parovi nemaju djecu što dovodi progresivce do zaključka kako
brak nema veze sa djecom. (Često isti ti progresivci tvrde kako
je bitna samo "ljubav" za brak, ali postoje brakovi u kojima
nije prisutna takva "ljubav", znači li to automatski
njihov pristup nije dobar?)
Naravno, definicija tradicionalnog
braka je nešto šira, brak koji ne rezultira djecom je i dalje brak,
odnosno i dalje ima važnu ulogu; ali sada se želim pozabaviti samo
argumentom neplodnosti za "istospolne brakove".
Zakon će prepoznati brak između neplodnog heteroseksualnog para, unatoč činjenici da ne očekuje djecu u
takvom braku, baš kao što ne očekujemo djecu niti kod istospolnog
braka, koja je razlika? Pretpostavit ćemo da su obje zajednice
monogamne, trajne, isključive i neplodne. Koja je onda razlika koja
opravdava drugačiji tretman?
Relevantna razlika; biološki je
nemoguće da istospolna zajednica rezultira djecom. Biološki je
moguće, i zapravo vjerojatno, da će heteroseksualna zajednica
rezultirati djecom. Radi se o razlici koja se temelji na biološkoj
činjenici, a ne na zakonu ili nekoj konvenciji. Ta činjenica
opravdava interes države u regulaciji braka, i opravdava državno
ograničenje braka na raznospolne parove.
Država ne smije biti upletena u svaki
oblik udruživanja, ali njeno uplitanje u brak je opravdano jer ima
legitimne interese u svojoj budućnosti, odnosno svojem održavanju
putem djece - njihovom socijalizacijom, zaštitom i transformacijom u
produktivne građane koji će doprinositi društvu. (To naravno ne
znači da bi se država trebala svugdje uplitati, ali opisani
interesi opravdavaju državno prepoznavanje i regulaciju braka kao
zajednice samo jednog muškarca i samo jedne žene.)
Naravno, zagovornici "istospolnih
brakova" neće biti zadovoljni objašnjenjem jer postoje
heteroseksualni parovi koji ne rezultiraju djecom, reći će da
država treba prihvatiti "istospolne brakove" ako shvati
homoseksualnost kao vrstu neplodnosti. Drugim riječima, oni nude
slijedeći argument;
1. Homoseksualni parovi su neplodni kao što su i neplodni heteroseksualni parovi neplodni: ne postoji razlika
2. Neplodnim heteroseksualnim parovima je dopušteno stupanje u brak.3. Slični slučajevi se moraju slično tretirati.Što znači da:
Z:Istospolnim parovima treba dopustiti ulazak u brak.
Argument je pogrešan jer je prva
pretpostavka pogrešna. Pretpostavka kaže da sve što nije plodno,
čak i ako nije moguće da bude plodno, je neplodno. Istospolni
parovi su onda neplodni na isti način kao što su neplodni i brojevi
ili misli.
Istospolni brakovi su esencijalno
neplodni, a raznospolni parovi su tek slučajno neplodni. Odnosno, ne
postoji ništa u prirodi heteroseksualne zajednice što isključuje
mogućnost prokreacije; ali u slučaju istospolne zajednice, sama
priroda zajednice isključuje mogućnost prokreacije. Dakle
pretpostavka je pogrešna jer istospolni parovi nisu neplodni na isti
način kao što su neplodni neki raznospolni parovi. Slične
slučajeve moramo tretirati slično, ali navedeni slučajevi nisu
slični.
Stvar je još naglašenija kada
shvatimo da su "plodno" i "neplodno" predikati
koje možemo smisleno koristi samo za stvari u čijoj je prirodi da
rađaju. Prema tome, reći da su istospolni parovi neplodni je isto
kao i reći da je čekić mrtav.
Istospolna zajednica je esencijalno
neplodna, neplodna po samoj svojoj prirodi, a raznospolne zajednice
su tek slučajno neplodne. Raznospolni par je "neplodan"
zato što je jedan partner neplodan; ali zajednica dviju
homoseksualnih osoba je u pravilu zajednica dviju plodnih žena ili
dva plodna muškarca. Ako želite reći da su homoseksualne parovi
"neplodni" onda koristite taj pojam na drugi način nego
kada ga koristite da opišete heteroseksualni par koji je "neplodan".
Istospolni brakovi su neplodni zato što, otvoreno govoreći, dildo
ili prsti u vagini, odnosno penis u anusu ne dovodi do razmnožavanja
– a razlog za to nije neki defekt i abnormalnost ili starost
partnera.
Dakle "argument neplodnosti"
nije uvjerljiv. No kada bi i željeli (a ne želimo zbog niza
razloga) isključiti heteroseksualne parove koji su neplodni, očito
je kako to nije izvedivo. Zakoni su osmišljeni kako bi zadovoljavali
opći slučaj, primjerice postajete zakonski odgovorni sa 18 godina
iako je to "nepravedno" prema ljudima koji su ranije
dovoljno odgovorni - zakon koji bi uključivao različite posebne
slučajeve bi postao prekompleksan i neprimjenjiv.
Dakle, što se tiče "argumenta
neplodnosti" – Ono što opravdava državno uplitanje u brak je
njen interes u rađanju djece i njihovom razvoju u produktivne
građane. Mogućnost prokreacije opravdava prepoznavanje i regulaciju
braka, a takva mogućnost ne postoji kod istospolnih zajednica što
znači da država nema interesa u prepoznavanju takve zajednice kao
braka.
***
Sve navedeno se bavi argumentom
neplodnosti samim za sebe. Postoje drugi razlozi zašto
"tradicionalni brak" treba uključivati i heteroseksualne
parove za koje znamo da neće rezultirati djecom (a u pravilu to ne znamo). Brak, odnosno društveni interes u braku je ipak šire
definiran, razvijene su socijalne norme kojima je cilj dati posebno
mjesto zajednici muškarca i žena radi dobrobiti slijedeće
generacije. Uklonite te norme, i nestat će veza kroz generacije
kojoj je cilj odgajanje djece, ostat će samo ugovor za kohabitaciju,
baš kao i svaki drugi ugovor – privremen i podložan raskidu.
