Iako se za konzervativce (koji se drže
teorije prirodnog prava) kaže da se protive "istospolnim
brakovima" oni se zapravo ne protive takvim brakovima nego
smatraju da uopće ne postoji nešto poput "istospolnog braka".
Argumenti progresivaca pretpostavljaju
da se istospolne zajednice mogu u principu stvarno smatrati "brakom",
a jedino pitanje je trebamo li takve "brakove" i pravno
prepoznati. Zbog toga možemo često čuti da konzervativci ne smiju
nametati moral, a to konkretno znači da država ne smije odrediti da
je brak zajednica muškarca i žene.
Prema teoriji prirodnog prava, brak je
prirodna institucija. To znači da ima svoju prirodu, esenciju, baš
poput euklidskih trokuta; a to znači da je brak nešto što ne
možemo promijeniti pravnom definicijom, baš kao što ne možemo
odlučiti da pitagorin poučak više ne vrijedi za prave trokute.
Osim toga, prema teoriji prirodnog prava, s obzirom na prirodu ili
esenciju braka, radi se o heteroseksualnoj instituciji. Progresivci
se naravno ne slažu sa takvim razumijevanjem braka i smatraju da ne
smije utjecati na ono što zakon kaže o braku. Ali kada inzistiraju
da brak može biti što god odredimo, i to opravdavaju
"neutralnošću", onda očito nisu neutralni jer pretvaraju
brak u socijalni konstrukt.
Ali nije mi cilj pisati o teoriji
prirodnog prava (bilo klasičnoj bilo modernoj) i tome kako one
dolaze do institucije koju nazivamo brak...
***
Kako uvjeriti ljude da inženjeri koji
pronalaze nove načine vađenja nafte istodobno ne pronalaze
nepresušne izvore novih "prava" kojima možemo pokretati
naše društvo, kao što naftom pokrećemo industriju. Stalno čitamo
o "pravima", ne možemo se ne začuditi gdje su se do sada
skrivala – stvarno živimo u zlatno doba, svaki dan nas progresivci
obavijeste o novom pravu.
Kako uvjeriti nekog da bi brak trebali
promatrati kao prirodnu vrstu, a ne kao socijalno konstruiranu?
Pretpostavimo podjelu razmišljanja između braka kao prirodne vrste
i braka kao institucionalno određene vrste, što bi to točno
značilo;
Prema institucionalnom stavu, moramo
reći kako ljudi u većini drugih kultura nisu u braku jer nemaju
ista društveno određena prava i odgovornosti. To bi značilo da su,
iz perspektive amerikanca, u braku tek onda kada nauče engleski. S
druge strane, prema stavu prirodne vrste, ljudi u različitim
kulturama su u istoj vrsti odnosa, ali mogu krivo shvatiti što je i
što nije dio odnosa.
U različitim kulturama se ne
prihvaćaju automatski obrazovne kvalifikacije iz drugih kultura.
Primjerice ako ste obrazovani za liječnika u Francuskoj to ne znači
da ste medicinski obrazovani u SAD-u, a ako bi bili obrazovani u 5.
stoljeću u Francuskoj to ne bi značilo da ste u istoj razini i kao
netko tko je obrazovan u 21. stoljeću u Francuskoj (zamislite
doktora koji putuje kroz vrijeme iz 5. stoljeća). Ali o braku ne
razmišljamo na taj način, ne postoji takva lista kvalifikacija.
Vjenčati se u Indiji je dovoljno da budete vjenčani i u Francuskoj.
Osim toga, pretpostavite da se netko
doselio u vaše susjedstvo i odbija se brinuti o svojoj ženi
(odnosno nekome koga tako naziva). Možete mu reći "Tvoja je
dužnost kao muža da se brineš o njoj", ali prema
institucionalnom stavu, on može odgovoriti "Ne, nije. Bila bi
moja dužnost da sam u braku prema pravilima ovog društva, ali
prema pravilima moje izvorne domovine brak ne uključuje takve
obveze."
Ako smatrate da je brak socijalni
konstrukt onda ne možete zagovarati "istospolni brak" nego
samo istospolni brak*. Prihvaćate razmišljanje kako se brak
uništava, i zatim zamjenjuje nečim sličnim, odnosno brakom*;
prijašnji brak je nešto što je uključivalo suprotne spolove. Kada
zamijenite brak sa brakom*, ne možete reći da su vaši roditelji u
braku* nego da su u braku, jer brak* je jedini odnos koji je postao
moguć nakon revizije. Štoviše, čak i dopustiti svojim roditeljima
da ostanu u braku je problematično jer je brak nepravedna
institucija sa opresivnim pravilima. Dakle država treba raspustiti
taj brak, te im prepustiti opciju da uđu u brak*.
Radi se o poprilično čudnom
razmišljanju. Ili se barem meni tako čini.
***
Suvremeni ljevičari su, iako ih se
ponekad optužuju za relativizam, moralisti. Moralisti sa zadatkom da
oblikuju politički i društveni život, a to znači i život
pojedinca. Oni ne negiraju da postoje moralne istine, jedna od njih
je da je "brak" zajednica dvoje (ili više) ljudi bez
obzira na spol, ili da je svaka odluka suprotna njihovim
vrijednostima diskriminacija, ili da su svi koji se ne slažu sa
njima zatucani primitivci, ili ...
Iako mnogi mlađi ljudi niti ne
prepoznaju da nekritički prihvaćaju određene pretpostavke o
ljudskoj prirodi - ljevičarske pretpostavke koje imaju podjednaki
status kao i pretpostavke kolektivnog vlasništvo nad sredstvima
proizvodnje, svejedno situacija nije izgubljena i može se
preokrenuti.
Brak nesumnjivo doživljava probleme,
ali reformatorski pokret ipak može dovesti do očuvanja osnovnih
definicija braka i obnoviti zdravu i vitalnu bračnu kulturu u
Hrvatskoj. (Naravno, razvoj događaja može dovesti i do toga da se
brak ukine, barem kao pravna kategorija, i zamijeni nečim drugačijim
- nekom vrstom seksualno-romantičnog partnerstva - što ćemo
nazvati brakom.)
PS
Sve navedeno je rezultat donekle
nasumičnog razmišljanja o nekim pitanjima, nije zamišljeno kao
rigorozna argumentacija (bez mana, ili sa kojom je nemoguće ne
slagati se) nego, hm, nasumična razmišljanja.
Ako nekog zanima što konzervativci
misle o braku onda će morati čitati ljude koji se time
profesionalno bave, ne ovakve postove.
