Sviđalo
se to nama ili ne, takva je situacija.
Budziszewski odgovara na pitanje studenta koje glasi:" S obzirom da ne vjerujete u mogućnost "neutralnosti" između religije i ireligije, mislite li da bi trebali prihvatiti religiju – da trebamo imati vjersku [konfesionalnu] državu?" (izvorno Should We Have a Confessional State?)
Odgovor;
Pitajući
trebamo li imati vjersku državu, mislim da pretpostavljate da
trenutno nemamo vjersku državu. Ako koristimo termin "religija"
dovoljno široko da uključuje svaki sustav življenja i uvjerenja,
onda mislim da imamo. Liberalna država možda neće priznati da ima
ikakva uvjerenja, ali to ne znači da ih nema. Može tvrditi poput
Johna Rawlsa da odgađa prosuđivati između svih "sveobuhvatnih
doktrina", ali to ne znači ne prosuđuje.
Vi
gledate stvari ovako:
Konfesionalna država : Vlast djeluje na temelju skupa moralnih i vjerskih pretpostavki.
Ne-konfesionalna država: Vlast odgađa prosuđivati o moralnih i vjerskim stvarima.
Nasuprot
toga, smatram da su sve države konfesionalne u smislu da
operiraju na temelju nekog svjetonazora, ili nekog saveza takvih
stavova. Ali razlike između različitih vrsta konfesionalnih
državu su jako važne. Alternative su ove:
Konf. država I. Tipa: Temelj uvjerenja države nije niti proglašen niti nametnut.
Konf. država II. Tipa: Temelj uvjerenja države je proglašen, ali nije nametnut.
Konf. država III. Tipa: Temelj uvjerenja države je nametnut, ali nije proglašen.
Konf. država IV. Tipa: Temelj uvjerenja države je i proglašen i nametnut.
Čak
niti država I. Tipa, ako bi uopće mogla postojati takva stvar, ne
bi bio religiozno neutralna. Reći da država ne bit trebala
proglasiti niti nametati svoja uvjerenja znači implicirati da su one
religije koje to žele raditi – barem u toj mjeri –
jednostavno pogrešne. To nije odgađanje prosuđivanja; radi se o
prosuđivanju.
Engleska
pod Henrikom VIII. i Kina pod Maom su bile konfesionalne države
četvrtog tipa. Fundamentalna uvjerenja koja su podržavala politiku
države su bila eksplicitno i svečano priznata – u prvom slučaju
protestantizam Engleska crkve, a u drugom eshatologija Komunističkog
Čovjeka formirana pod Diktaturom Proletarijata. Osim toga, te
konfesije su nametane. Ne tvrdim da su te dvije države bile
podjednako rigorozne, Henrik nije bio blag, ali Mao je bio neizmjerno
stroži.
Iako
tvrdi da traži ne-konfesionalnu državu, liberalizam traži
konfesionalnu državu III. Tipa. Pod njegovim utjecajem, država sve
više pokušava pritiskati savjest onih koji slijede ne-liberalne
sustave življenja i vjerovanja, iako se pretvara da je neutralna.
Naravno, takva država nije otvoreno i cjelovito kofesionalna, u
smislu da svečano priznaje svoje stvarne predanosti. Ipak, nije bez
svečanih priznanja. Radi se o zamućenoj i nesuvisloj konfesionalnoj
državi, svečano priznaje da je njeno diskriminatorno ponašanje
potrebno zbog odlučnosti da ne diskriminira.
U
vrijeme nastanka, američka republika je bila konfesionalna država
II. tipa, jer iako je iskreno proglašavala svoje predanosti,
odbijala je nametati vjerovanje u njih. Temelj uvjerenja države je
najjasnije izražen ne u našem osnivačkom pravnom dokumentu,
Ustavu, nego u našem osnivačkom političkom dokumentu, Deklaraciji
Nezavisnosti. Ne samo da je identificirana predanosti prirodnom
zakonu i prirodnim pravima, nego je je identificiran i njihov izvor,
jer rečeno je da su "zakoni Prirode" zakoni "Boga
prirode". Konfesija je prilično ekumenska. Iako su
utemeljitelji većinom bili protestanti, Deklaracija nije
identificirala Boga Prirode kao Boga u razumijevanju protestanata.
Privilegira sustave življenja i uvjerenja koja dijele stav o Bogu
koji je stvaralački, monoteistički, moralan u smislu Deset
Zapovijedi, providonosan, koji
cijeni nepovredivu vrijednost svakog ljudskog bića.
Osnivači,
imajući više
vjere u mogućnosti ljudskog (raz)uma od, primjerice
sljedbenika Johna Rawlsa, smatrali su da je istina tih principa
dostupna svih ljudima dobre volje, čak i van biblijske objave iz
koje su izvedeni. Prema njima, razumno je očekivati da će neki
ljudi odbacivati zakone Prirode i Boga Prirode; Ali nije ih razumno
odbacivati.
PS
"Sekularisti"
su u pravu, Hrvatska jest vjerska država - a njena religija je
upravo ona koju "sekularisti" zagoravaju. Službena religija je Crkva ljevičarstva. Naši "sekularisti" se ne
bore za odvojenost crkve i Države nego stalno za sve jače i sve
obuhvatnije provođenje njihove Crkve Ljevičarstva.
