Toma Blizanac skrenuo nam je pozornost na dokumentarac Century of Self u postu Stoljeće sebstva. (I videoisječak iz dokumentarca u kojem se spominju eksperimenti u katoličkom samostanu.)
Ali prije toga, kratko o Maslowu.
(Koji nije direktno povezan s temom dokumentarca.)
Možda niste čuli za Maslowa, ali ste
se vjerojatno susreli s piramidom potreba koju je razvio. Njegova
ideja je da kada čovjek zadovolji svoje fundamentalne potrebe
preživljavanja onda se poprilično spontano i neizbježno jave više
(meta)potrebe i (meta)motivacije. Drugim riječima, kada zadovoljite
svoje niže potrebe onda se pozabavite višim potrebama.
Moram priznati da mi nikada nije bilo
jasno zašto se to predstavlja kao zakonitost. BGC komentira; Možda
se to činilo očito točnim sredinom prošlog stoljeća, ali danas
to baš i nije slučaj. Nije očito
da nahranjeni, sigurni ljudi kojima je udobno spontano traže više
stvari, zapravo je suprotno slučaj.
Kada su ljudima ponuđeni uvjete u
kojima mogu izraziti svoje meta-motivacije; umjesto toga su odlučili
provoditi sate i sate uključujući se u distrakcije masovnih medija.
Namjerno trošenje vremena počelo je već u Maslowovo vrijeme, a
danas je s raširenošću pametnih telefona dostiglo takav nivo da je
dostupno u svakom trenutku.
Je li Maslow bio u krivu, ili takve
distrakcije prikrivaju te naše više metamotivacije? BGC tvrdi da je
vjerojatno oboje točno; njegova teza o višim potrebama je
vjerojatno primjenjiva na manji dio populacije, ali i u toj manjini
je došlo do korupcije, ovisnosti i ropstvu masovnim medijima. Razina
je toliko ekstremna da bi ljudi bili šokirani kada bi im rekli da im
nedostaje želja za višim stvarima. (Mediji poručuju svakoj osobi
da već je kreativna, herojska, altruistična, savjesna, tražitelj
istine itd. nešto što postiže već svojom pasivnom apsorpcijom
materijala medija.)
Maslow je odbacivao religiju (i stoga
odbacivao religiozna rješenja), smatrao je da će pohvaljivanje tih
metamotivacija rezultirati metamotivacijama. No, dogodilo se
suprotno, njegovo psihologija je na kraju uništili i pobila samu
sebe. Ako čovjek povjeruje da su njegove najviše motivacije tek
proizvod biologije, kao što Maslow podučava; onda te motivacije
gube svoju silu, radi se o slučajnosti evolucije koja se mijenja
ovisno o društvu, selekciji, drogama, bolesti.
BGC više o Maslowu u postovima; From metamotivation to the mass media - an appraisal of Abraham Maslow i Beyond Hedonism by Abraham Maslow - insightfully kicks the can further down the road, but still with no understanding of his necessary destination
***
Vratimo se mi na dokumentarac;
The Century of Self
(svojevrsni trailer)
Dokumentarac se sastoji od četiri epizode
- Happiness Machines – Predstavlja Edwarda Bernuysa, Freudova nećaka koji je uveo radikalno nove ideje za kontroliranje masa.
-
The Engineering of Consent – Predstavljaju se teorije Edwarda Bernuysa i Annae Freud. Njihovu primjenu na društvo od strane različitih organizacija, CIA-e i korporacija.
- Eight People Sipping Wine in Kettering -Opisuje na koji način suvremeni političari primjenjuju i prilagođavaju ideje i tehnike manipulacije.
- There Is a Policeman Inside All Our Heads: He Must Be Destroyed – Opisuje se način na koji su te teorije dovele do stvaranje generacije "JA" u americi.
Postoji više izvora na kojima možete pogledati film; na yt možete pronaći spojene sve četiri epizode u jednoj snimci - Century of self. Ili na daily motion pojedine epizode;
(Pretpostavljam da možete pronaći snimke u boljoj kvaliteti na različitim servisima, vimeo, torrenti itd.)
Iako je poruka da su ljudi ti koji
odlučuju, dokumentarac se pita je li to stvarno točno? Tko upravlja
novostalom konzumerističkom masom, čiji interesi prevladavaju? Koji
su korijeni konzumerizma i koje su implikacije?
Fokus više nije na ono što trebamo
nego na naše želje – koje se stalno proširuje.
Dokumentarac je zanimljiviji no što to
kratak opis može dočarati. (a i prošlo je dosta vremena od mog
gledanja.) Postoje kontroverzne stvari u njemu, ali i niz korisnih informacija.
***
Inače, jedna od zagonetnijih stvari su
kamapnje koje ne prodaju proizvod nego iskustvo; odnosno, reklamne
kampanje koje uvjeravaju ljude da su kreativni, posebni itd ukoliko
kupe njihov proizvod. Zar potrošaći ne vide o čemu se radi?
Dokumentarac ističe više primjera
kada se reklamnim kampanjama mijenjalo shvaćanje svakodnevnih
zadataka, pa i samog života.
Jedan od najboljih takvih primjera je
duhanska industrija i feminizam. Ono što je duhanska industrija
primijetila jest da žene - pola tržišta - ne konzumiraju
duhanske proizvode, stoga je počela uvjeravati žene da je pušenje
simbol neovisnosti ili što već. (Treba li isticati ironiju?) Primjera je puno.