nedjelja, 13. prosinca 2015.

Dokumentarac "Century of Self" - i Maslow

Toma Blizanac skrenuo nam je pozornost na dokumentarac Century of Self u postu Stoljeće sebstva. (I videoisječak iz dokumentarca u kojem se spominju eksperimenti u katoličkom samostanu.)

Ali prije toga, kratko o Maslowu. (Koji nije direktno povezan s temom dokumentarca.)

Možda niste čuli za Maslowa, ali ste se vjerojatno susreli s piramidom potreba koju je razvio. Njegova ideja je da kada čovjek zadovolji svoje fundamentalne potrebe preživljavanja onda se poprilično spontano i neizbježno jave više (meta)potrebe i (meta)motivacije. Drugim riječima, kada zadovoljite svoje niže potrebe onda se pozabavite višim potrebama.

Moram priznati da mi nikada nije bilo jasno zašto se to predstavlja kao zakonitost. BGC komentira; Možda se to činilo očito točnim sredinom prošlog stoljeća, ali danas to baš i nije slučaj. Nije očito da nahranjeni, sigurni ljudi kojima je udobno spontano traže više stvari, zapravo je suprotno slučaj.

Kada su ljudima ponuđeni uvjete u kojima mogu izraziti svoje meta-motivacije; umjesto toga su odlučili provoditi sate i sate uključujući se u distrakcije masovnih medija. Namjerno trošenje vremena počelo je već u Maslowovo vrijeme, a danas je s raširenošću pametnih telefona dostiglo takav nivo da je dostupno u svakom trenutku.

Je li Maslow bio u krivu, ili takve distrakcije prikrivaju te naše više metamotivacije? BGC tvrdi da je vjerojatno oboje točno; njegova teza o višim potrebama je vjerojatno primjenjiva na manji dio populacije, ali i u toj manjini je došlo do korupcije, ovisnosti i ropstvu masovnim medijima. Razina je toliko ekstremna da bi ljudi bili šokirani kada bi im rekli da im nedostaje želja za višim stvarima. (Mediji poručuju svakoj osobi da već je kreativna, herojska, altruistična, savjesna, tražitelj istine itd. nešto što postiže već svojom pasivnom apsorpcijom materijala medija.)

Maslow je odbacivao religiju (i stoga odbacivao religiozna rješenja), smatrao je da će pohvaljivanje tih metamotivacija rezultirati metamotivacijama. No, dogodilo se suprotno, njegovo psihologija je na kraju uništili i pobila samu sebe. Ako čovjek povjeruje da su njegove najviše motivacije tek proizvod biologije, kao što Maslow podučava; onda te motivacije gube svoju silu, radi se o slučajnosti evolucije koja se mijenja ovisno o društvu, selekciji, drogama, bolesti. 


***
Vratimo se mi na dokumentarac;
The Century of Self

(svojevrsni trailer)

Dokumentarac se sastoji od četiri epizode
  1. Happiness Machines – Predstavlja Edwarda Bernuysa, Freudova nećaka koji je uveo radikalno nove ideje za kontroliranje masa.
  2. The Engineering of Consent – Predstavljaju se teorije Edwarda Bernuysa i Annae Freud. Njihovu primjenu na društvo od strane različitih organizacija, CIA-e i korporacija.
  3. Eight People Sipping Wine in Kettering -Opisuje na koji način suvremeni političari primjenjuju i prilagođavaju ideje i tehnike manipulacije.
  4. There Is a Policeman Inside All Our Heads: He Must Be Destroyed – Opisuje se način na koji su te teorije dovele do stvaranje generacije "JA" u americi.
Postoji više izvora na kojima možete pogledati film; na yt možete pronaći spojene sve četiri epizode u jednoj snimci - Century of self. Ili na daily motion pojedine epizode;
(Pretpostavljam da možete pronaći snimke u boljoj kvaliteti na različitim servisima, vimeo, torrenti itd.)

Iako je poruka da su ljudi ti koji odlučuju, dokumentarac se pita je li to stvarno točno? Tko upravlja novostalom konzumerističkom masom, čiji interesi prevladavaju? Koji su korijeni konzumerizma i koje su implikacije?

Fokus više nije na ono što trebamo nego na naše želje – koje se stalno proširuje.

Dokumentarac je zanimljiviji no što to kratak opis može dočarati. (a i prošlo je dosta vremena od mog gledanja.) Postoje kontroverzne stvari u njemu, ali i niz korisnih informacija.

***

Inače, jedna od zagonetnijih stvari su kamapnje koje ne prodaju proizvod nego iskustvo; odnosno, reklamne kampanje koje uvjeravaju ljude da su kreativni, posebni itd ukoliko kupe njihov proizvod. Zar potrošaći ne vide o čemu se radi?

Dokumentarac ističe više primjera kada se reklamnim kampanjama mijenjalo shvaćanje svakodnevnih zadataka, pa i samog života.

Jedan od najboljih takvih primjera je duhanska industrija i feminizam. Ono što je duhanska industrija primijetila jest da žene - pola tržišta - ne konzumiraju duhanske proizvode, stoga je počela uvjeravati žene da je pušenje simbol neovisnosti ili što već. (Treba li isticati ironiju?) Primjera je puno.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana