Napadi na obitelj, posebno na
instituciju braka na kojoj je obitelj osnovana, su česti u
akademskoj zajednici. Ideja je da je obitelj, barem u tradicionalnom
sastavu i shvaćanju, patrijarhalna i izrabljivačka institucija koja
tlači žene i ljudima nameće oblike seksualnog suzdržavanja koji
su psihički štetni i inhibiraju slobodno izražavanje njihovih
osobnosti. Kao što je postalo jasno prošlih desetljeća, postoji
velika prijetnja obiteljima, prijetnja protiv koje se moramo boriti
svom našom energijom i voljom. Teško je sjetite se ijednog drugog
pitanja koje je kritičnije od obrane braka kao zajedništva muškarca
i žene; obnavljanja i izgradnje bračne kulture.
Ono što je također postalo jasno je
da su prijetnje obitelji (i svetosti ljudskog života) nužno
i prijetnje vjerskoj slobodi i samoj religiji – barem tamo gdje se
religije odupiru i brane tradicionalni brak i prava djece u
maternici. Iz perspektive onih koji žele redefinirati brak i zaštiti
ono što smatraju pravom na pobačaj, kroćenje religije (te
stigmatizacija i marginalizacija religija koje to odbijaju) je
moralni imperativ.
Robert P. George,
Conscience and Its Enemies: Confronting
the Dogmas of Liberal Secularism
