Bilo bi jednostavno
spomenuti izbore koje je neka stranka konzervativnih sklonosti
osvojila u ovoj ili onoj državi; ali izbori su prolazni, a borba
između konzervativnog nagona i radikalnog nagona borba je koja
nadilazi mala stranačka sučeljavanja, često nema trajan učinak
važniji od bejzbolskih ili nogometnih utakmica.
Stoga pri odabiru deset
događaja ne raspravljam ponajprije o sličnim bitkama ... Umjesto
toga, bavim se sukobom između snaga integracije i snaga
dezintegracije. Pod konzervativnim nagonom razumijevam sklonost
podupiranju časnog moralnog poretka, uspostavljenog društvenog
poretka, društva dobrovoljne zajednice i zdravih institucija kao
što su privatno vlasništvo i predstavnička vladavina. Pod
radikalnim nagonom razumijevam želju za emancipacijom svih ljudi
(svidjelo se to njima ili ne) od moralnih obveza, za rušenjem države
i crkve, za stvaranjem egalitarnog kolektivizma, za odbacivanjem
svih struktura prošlosti. Radikalni nagon izdaje civilizaciju onome
što je Burke nazvao antagonističkim svijetom; većina naroda na
zemlji upala je u taj antisvijet tijekom proteklih dva stoljeća.
Tu i tamo, ipak su se
snage reda na neko vrijeme uspješno oduprle snagama nereda –
ili su možda obnovile poredak nakon nekog razdoblja nasilja i
anarhije.
Russell Kirk