nedjelja, 20. prosinca 2015.

Radosna osoba

"Radosne osobe nisu one koje se nužno šale, smiju, pa čak ni osmjehuju. Nisu osobe s optimističnim pogledom na život koje uvijek olakšaju ozbiljnost trenutka ili događaja. Ne, radosne osobe vide otvorenim očiju tešku realnost ljudske egzistencije, ali istodobno joj ne robuju. Nemaju iluzija o zlim silama koje su prisutne, koje "obilazi tražeći koga da proždre", ali oni također znaju da smrt nema konačnu snagu. Oni pate s onima koji pate, ali ipak se ne drže patnje, oni je nadilaze prema vječnom miru."
Henri Nouwen

PS

Podsjetilo me to na Davilin aforizam;
Moderni kršćanin se osjeća profesionalno dužan ponašati veselo i šaljivo, pokazivati svoje zube kroz veseli osmijeh, ispovijedati porobljavajuću ljubaznost, kako bi dokazao nevjerniku da kršćanstvo nije "tmurna" religija, "pesimistična" doktrina "asketskog" morala. Progresivni kršćanin rukuje se s nama širokim osmjehom političara koji se kandidira za fotelju.

Naravno, to sve ne znači da ne postoji nešto (po)grešno kod onih koji su stalno namrgođeni - i koji, barem ponekad, ne "odmaraju" dušu.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana