Nakon što je ukratko objasnio da je njegovo napuštanje ateizma i naturalizma bilo na intelektualnim temeljima (spominje utjecaje Searla, Nagela, Fregea, Russela u filozofiji uma, Anscombe i MacIntyrea u etici, Plantingu i Swinburnea u filozofiji religije, Craiga i Haldanea za vjerska uvjerenja itd.), filozof Feser u svojoj knjizi The Last Superstition dodatno pojašnjava;
Ovdje samo želim preuhitriti standardno ad hominem odbacivanje religijskih konverzija kao čisto subjektivne stvari; nečega što je stvar osjećaja a ne razuma. Radilo se, u mom slučaju, o objektivnim racionalnim argumentima; a moj slučaj nije jedinstven. Suprotno karikaturama koje šire sekularistička literatura (i koja se proširila u opću kulturu), glavna tradicija unutar Zapadne religije je zapravo uvijek inzisitirala da se njene osnovne tvrdnje moraju i mogu racionalno opravdati, i da ih je moguće pokazati da su racionalno superiorne tvrdnjama ateizma i naturalizma. Ako neki od religioznih vjernika svejedno manifestira nesretnu tendenciju prema fideizmu – stav da se religija oslanja samo na "vjeru", shvaćeno kao vrsta neutemeljene volje za vjerovanjem – to je uvelike upravo zato jer su zaboravili povijest vlastite tradicije i prihvatili su sekularističku propagandu o toj temi koja traje još od takozvanog "Prosvjetiteljstva".
Sekularisti koji se upuštaju u takve ad hominem kritike moraju shvatiti da se isto može primijeniti na njih sa podjednako opravdanja (zapravo s puno više opravdanja, kao što ćemo vidjeti kasnije). To je sigurno točna za optužbe da se njihova vjerovanja često oslanjaju na neznanju – nešto što prihvaćaju i neki sekularni mislioci. Filozof Quentin Smith, puno ozbiljniji i dojmljiviji branitelj ateizma od svih takozvanih "Novih Ateista", žalio se na nevjerojatnu ignoranciju koju iskazuju toliki skekularni mislioci kada pokušavaju kritizirati vjerska uvjerenja. Obično ne pokazuju svijest o sofisticiranim argumentima koje daju filozofi vjernici, rađe napadaju izmišljene argumente [straw men] i predstavljaju priproste novinarske karikature vjerskih uvjerenja. Rezultat svega toga je, prema Smithu, taj što osim nekoliko sekularnih filozofa koji se, poput njega, bave istraživanjem i odgovaranjem na argumente ozbiljnih religioznih mislioca., "velika većina naturalističkih filozofa ima neopravdano vjerovanje da je naturalizam točan i neopravdano vjerovanje da je teizam (ili supernaturalizam) pogrešan." Politički filozof Jeremy Waldron (koji nikako nije član "vjerske desnice) dao je sličnu prosudbu o stavu kojeg sekularisti iskazuju prema religioznim argumentima u politici:
"Sekularni teoretičari često pretpostavljaju da znaju kakav je religiozni argument; predstavljaju ga kao kruti Božji propis, nešto što je poduprijeto prijetnjom paklenog ognja, izvedenog iz određene objave, i zatim ga suprostave elegantnoj kompleksnosti filozofskog argumenta kojeg je dao primjerice Rawls ili Dworkin. Stvoreći takvu sliku, misle da je očito da bi religiozni argumenti trebali biti isključeni iz javnog života ... Ali oni koji su se potrudili upoznati s postojećim (religioznim) argumentima u modernoj političkoj teoriji znaju da je takav stav najčešće iskrivljenje..."
Feser dalje komentira da su sekularni intelektualci skloni odbaciti svaki argument ozbiljnog religioznog mislioca, ali će ozbiljno razmatrati sekularne argumente koliko god bili apsurdni (primjerice Singerov o bestijalnosti, nekrofiliji ili infanticidu). Reći će da "potiču razmišljanje", "potiču diskusiju", i pomažu nam da "promatramo stvari na novi način".
Feser u tome vidi upravo onu stvar za koju sekularisti optužuju vjernike, odnosno obično priželjkivanje [wishfull thinking]. Kao što sekularisti psihologiziraju vjernike tako i oni mogu njih.
PS
Već sam objavio veći broj Feserovih tekstova na ovome blogu, vidi kategorija Feser, odnosno; Je li religija iracionalna?, O piscima Novog Ateizma, Zašto (ne) raspravljati sa Novim Ateistom..,Tko želi biti ateist?, Gdje je Bog?, Bog je dokaziv!, O pogrešnoj karikaturi argumenta Prvog Uzroka, Teizam klasični, tradicija katolička i svijet današnji, Je li Bog Svemoguć i Sveznajuć?, Zašto su (neki) fizičari tako loši u filozofiji?, Ja "ne vjerujem u jednog boga više od tebe" prigovor, Znanost, aritmetika i metafizika, Što dugujemo Novim Ateistima? [1/3], Predkršćanska apologetika [1/2], Mislite da razumijete kozmološki argument , Ojačava li Darwinizam Tomističke dokaze? itd.
Objavio sam i tekstove ljudi koje je spomenuo kao utjecaj; kategorija Anscombe, Alvin Plantinga, Craig O primjenjivosti Matematike na fizikalni svijet, MacIntyre o nadolazećem doba barbarizma i tame, Swinburneovi Principi (i racionalnost), kategorija John Haldane itd. Povezano i Naturalizam i psihologiziranje, Naturalizam i ljepljiva traka, kategorija naturalizam itd.
Gornje razmišljanje je preuzeto iz knjige The Last Superstition (2008.). Ako se ne varam, spominje primjer filozofa Antonya Flewa, ateista koji je tek pri kraju svog života posvetio više pažnje aristotelijanskom dokazu Božje opstojnosti i shvatio da je argument uspješan u onome što pokušava pokazati. Očekivano, nisu svi dobro prihvatili tu njegovu promjenu mišljenja, optužili su ga za svakojake stvari, ali neovisno o tome, taj poznatiji primjer pokazuje da takve "intelektualne" konverzije nisu rijetkost kao što se to pokušava prikazati u pojedinim krugovima. Feser je na svome blogu objavio niz tekstova u kojima objašnjava ideje o kojima piše u spomenutoj knjizi.
