četvrtak, 9. kolovoza 2012.

Uspon i pad velikog katoličkog književnog preporoda

Na prijelazu prošlog stoljeća pojavili su se mnogi utjecajni pisci. Je li takva obnova moguća i danas?

Na prijelazu prošlog stoljeća nešto se događalo u književnom svijetu, i to sa obje strane La Manchea. I u Engleskoj i u Francuskoj, skupina autora je postajala sve popularnija i utjecajnija, ne samo zbog kvalitete svog rada nego i zbog sadržaja, sadržaja koji je imao izrazito katolički okus. Ti autori, poput G.K. Chesterona, Paula Claudeal,Gerarda Hipkinsa, Charlesa Peguya i Lionela Johnsona, bili su skup obraćenika i povratnika, vjernih katolika i katolika koji se muče sa vjerom. Ipak, svi su pisali kao odgovor na stanje u svom vremenu, i svi su pomogli katoličkom književnom preporodu koji je na kraju prešao granice Atlantika i potrajao više od 50 godina.

Što je pokrenulo taj preporod? Što ga je omogućilo? I što bi ponovno omogućilo sličan preporod, sada u 21. stoljeću? Nedavno je Our Sunday Visitor postavio ta pitanja Brianu Sudlowu, profesoru francuske književnosti na Sveučilištu Birmingham, autoru knjige “Catholic Literature and Secularizationin France and England, 1880-1914”.

OSV: Kako bi opisali kulturnu i političku klimu u kojoj je došlo do katoličkog književnog preporoda (19./rano 20. stoljeće)?

Sudlow: Kulturna klima u obje zemlja bila je kultura sve veće dekadencije. U engleskoj je završavalo Viktorijansko doba i počinjalo je Edwardijansko. Protestantizam je započeo proces raspadanja u eklektičnu mješavinu, kakva ga danas karakterizira, a plitki optimizam te generacije uskoro je progutala trauma Prvog Svjetskog Rata.

U Francuskoj, doba je politički obilježeno valom (ideološki vođene) sekularne promjene zakona, kojoj je bio cilj rastaviti ono što je preostalo od pravnog naslijeđa kršćanske Francuske; možete se odmah sjetiti protjerivanja neovlaštenih vjerskih zajednica iz Francuske ili sekularizacije školskog sustava. Sekularne tendencije su također bile prisutne u Engleskom zakonodavstvu, iako na manje programatski način. Iako bi bilo povijesni netočno opisati te procese kao jednostavne i predvidljive, nema sumnje da su uoči Prvog Svjetskog Rata, obje zemlje bile znatno sekulariziranije nego što su bile na početku 19. stoljeća.

OSV: Kako je to ozračje pridonijelo ili oblikovalo preporod?

Sudlow: Katoličanstvo mnogih autora je bilo u sprezi sa pokušajem da odgovre na sekularne trendove. U vremenu kada je Kristovo božanstvo bilo na udaru u sekularnim krugovima, doktrina Utjelovljenja je bila središnja u misli Peguya i Chestertona.  

Patnja (eng. vicarious suffering) zaslužuje da je posebno spomenemo. Inspirirala je i francuske i engleske katoličke pisce (još jednom, posebno Huysmansa i Bensona) i pojavila se kao nedvojbeno konačno osporavanje sekularizma, koji zamjenjuje spasenje sa pokušajima da jednostavno izgradimo bolji svijet. Ideolozi progresa implicitno negiraju kršćansku vrijednost patnje; patnja potvrđuje ne samo da dobro može doći iz zla, nego i da smo svi odgovorni jedni za druge.

OSV: Očito autori koje spominjete imaju zajedničku vjeru, ali na koji način tvore grupu?

Sudlow: Većina francuskih katoličkih autora ima vrlo izražene političke tendencije, dok su engleski romanopisci Josephine Ward i Alice Meynell gotovo apolitični. Neki francuski katolički autori poput romanopisca Henrya Bordeauxa su žustri monarhisti, u suprotnosti sa engleskim Chestertonom i Bellocom koji su odani demokrati. Mnogi engleski autori su opterećeni sa protivljenjem intelektualnom naslijeđu protestantizma, ali to pitanje nije toliko bitno u Francuskoj (gdje je sumnjičavost prema protestantizmu isprepletena sa rasprostranjenim neprijateljstvom prema Njemačkoj.)

OSV: Kako su radovi tih autora oblikovali rad katoličkih pisaca koji su se javili nakon njih?

Sudlow: Oblikovali su ga na različite načine, ali moramo pogledati pojedine slučajeve kako bi shvatili utjecaj. U engleskoj, G.K. Chesterton je ostao trajan i gotovo univerzalan utjecaj na sljedeću generaciju katoličkih autora, i zbog širine svojih radova i zbog briljantnosti sa kojom je opisao i izrazio katolički svjetonazor. U Francuskoj, veliki romanopisac Georges Bernanos, koji je napisao“Diary of a Country Priest,” ugledao se na Léona Bloya i Charlesa Péguya kao inspiraciju. U svom proučavanju katoličkog književnog preporoda, Richard Griffiths je primijetio kako je Graham Green bio pod utjecajem različitih francuskih katoličkih autora. Naravno, utjecaji nisu uvijek baš očiti, ali jasno je kako se neki autori ističu zbog načina na koji je njihovo razmišljanje i pisanje nadahnulo i potaknulo druge.

OSV: Što se dogodilo Katoličkoj književnoj tradiciji kasnije u 20. stoljeću i zašto?

Sudlow: Radi se o dosta kompliciranom pitanju. Uvijek je bilo dobrih pisaca kroz sva razdoblja, ali godine prije Prvog Svjetskog Rata i razdoblje između dvaju rata su vrlo posebni kada govorimo o katoličkoj književnosti. Naravno, možemo to pripisati genijalnosti, koja se javlja u nekom trenutku u povijesti. Ali ima određene valjanosti u teoriji koja promatra književnu kreativnost kao nešto oblikovano trenutkom i okruženjem. Okruženje u kojem su mnogi francuski i engleski katolički autori djelovali bilo je ispunjeno velikim pritiskom, obilježeno ponekad nasilnim neprijateljstvom prema katoličanstvu. Možda ima nešto u tome da objasnimo pad dobrog katoličkog pisanja 1950-ih elativnim blagostanjem i mirom Crkve (Europe i Sjeverne Amerike) u tom razdoblju.  

OSV: Koji su drugi mogući kulturni faktori?

Sudlow: Pa, književnost je ponajprije umjetnička forma i možemo se zapitati jeli zaokret u liturgiji koji slijedi nakon Drugog Vatikanskog Koncila potkopao do određene mjere kapacitet liturgije da oblikuje imaginaciju na način koji bi mogao poučiti ljude da posegnu za transcendentnim prisutnim u svijetu. Još jedan faktor, kojeg treba spomenuti, je kako živimo u svijetu u kojem je, kao što primjećuje Charles Taylor, religijska vjera sada samo jedan izbor od mnogih. U takvim okolnosti, potencijalno je sve teže kreativnom umjetniku shvatiti, interpretirati i prikazati svijet u svijetlu vječnosti. Katolička književnost ovisi o kapacitetu autora da oblikuje svoj materijal na načine koji su inspirirani vjerom.

OSV: Kada se govori o sadašnjoj katoličkoj književnosti (ili točnije, nedostatku iste), razlozi za nedostatak takvih pokreta često uključuju nedostatak interesa za katolička djela u velikim izdavačkim kućama ili znanjem o tome što je dobra fikcija u katoličkim izdavačkim kućama. Mislite li da ti razlozi dobro objašnjavaju današnje stanje katoličke književnosti ili se radi o nečemu drugome?

Sudlow: Kao što moji prethodni odgovori sugeriraju, katolička književnost nije u nepovoljnom položaju samo zbog vanjskih faktora – iako ne umanjujem važnost koju bi ti faktori mogli imati. Genijalnost nije jednako rasprostranjena kroz povijest tako da nikada ne možemo zanemariti taj faktor. Ali ja vjerujem da ukoliko danas ima malo katoličke književnosti – ukoliko ima malo katolika koji uopće pišu – to možemo povezati sa trenutnim siromaštvom katoličke imaginacije koje je prisutno kroz sve umjetnosti. Nema niti velike katoličke glazbe , niti katoličke arhitekture! Još jednom, moram se vratiti na temu liturgijske reforme, nova Misa je dovela do toga da je katolička liturgija postala "svjetovnija"; tišina je ispunjena govorom (o čemu svjedoči pokušaji Pape Benedikta da vrati liturgijsku tišinu), a njena pojavna transcendencija je prečesto izgubljena u pogrešnim pokušajima da se ohrabri neposrednost. Stvarnosti kao tajanstvenost, čudnovatost, teškoća i nelagoda (tko još priča o paklu?) su na različite načine iskorijenjene iz liturgije zbog niza dobronamjernih razloga. Dakle, je li ikakvo čudo da kreativna katolička imaginacija, koja uspijeva zbog otajstva, sukoba, drame i pitanja sudbine, doživljava poteškoće?

Izvorni tekst: The rise and fall of a great Catholic literary revival

PS

Srećom, uz malo pretraživanja možete pronaći dosta online sadržaja koji se bave radom i životom spomenutih autora, primjerice jedan od blogova posvećenih Bellocu, Chestertonu... (također možete pronaći i arhive radova, npr. Chesterton - 1, 2, 3). Poznata je grupa Inklings (danas najpoznatiji članovi J.R.R.Tolkien i C.S.Lewis - anglikanac) čiji su autori uključivali kršćanske poruke u svoju književnost. Na youtubu možete pronaći puno predavanja i dokumentaraca posvećenih autorima tog razdoblja, uključujući i dramske prikaze. Jedan film u pripremi - The Lion Awakes - o životu i prijateljstvu Tolkiena i Lewisa.


Jedno zanimljivo predavanje Osa Guinnessa:  The Journey: A Thinking Person's Quest for Meaning, nešto je duže, ali isplati se pogledati ukoliko imate vremena (isječak iz predavanja - Serious Wrestling After Meaning - ~4min).

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove