Na
prijelazu prošlog stoljeća pojavili su se mnogi utjecajni pisci. Je
li takva obnova moguća i danas?
Na prijelazu prošlog stoljeća nešto
se događalo u književnom svijetu, i to sa obje strane La Manchea. I u Engleskoj i u Francuskoj, skupina
autora je postajala sve popularnija i utjecajnija, ne samo zbog
kvalitete svog rada nego i zbog sadržaja, sadržaja koji je imao
izrazito katolički okus. Ti autori, poput G.K. Chesterona, Paula
Claudeal,Gerarda Hipkinsa, Charlesa Peguya i Lionela Johnsona, bili
su skup obraćenika i povratnika, vjernih katolika i katolika koji se
muče sa vjerom. Ipak, svi su pisali kao odgovor na stanje u svom
vremenu, i svi su pomogli katoličkom književnom preporodu koji je
na kraju prešao granice Atlantika i potrajao više od 50 godina.
Što je pokrenulo taj preporod? Što ga
je omogućilo? I što bi ponovno omogućilo sličan preporod, sada u
21. stoljeću? Nedavno je Our Sunday Visitor postavio ta pitanja Brianu Sudlowu, profesoru francuske književnosti na Sveučilištu
Birmingham, autoru knjige “Catholic Literature and Secularizationin France and England, 1880-1914”.
OSV: Kako bi opisali kulturnu i
političku klimu u kojoj je došlo do katoličkog književnog
preporoda (19./rano 20. stoljeće)?
Sudlow: Kulturna klima u obje zemlja
bila je kultura sve veće dekadencije. U engleskoj je završavalo
Viktorijansko doba i počinjalo je Edwardijansko. Protestantizam je
započeo proces raspadanja u eklektičnu mješavinu, kakva ga danas
karakterizira, a plitki optimizam te generacije uskoro je progutala
trauma Prvog Svjetskog Rata.
U Francuskoj, doba je politički
obilježeno valom (ideološki vođene) sekularne promjene zakona,
kojoj je bio cilj rastaviti ono što je preostalo od pravnog
naslijeđa kršćanske Francuske; možete se odmah sjetiti
protjerivanja neovlaštenih vjerskih zajednica iz Francuske ili
sekularizacije školskog sustava. Sekularne tendencije su također
bile prisutne u Engleskom zakonodavstvu, iako na manje programatski
način. Iako bi bilo povijesni netočno opisati te procese kao
jednostavne i predvidljive, nema sumnje da su uoči Prvog Svjetskog
Rata, obje zemlje bile znatno sekulariziranije nego što su bile
na početku 19. stoljeća.
OSV: Kako je to ozračje pridonijelo
ili oblikovalo preporod?
Sudlow: Katoličanstvo mnogih autora je
bilo u sprezi sa pokušajem da odgovre na sekularne trendove. U
vremenu kada je Kristovo božanstvo bilo na udaru u sekularnim
krugovima, doktrina Utjelovljenja je bila središnja u misli Peguya i
Chestertona.
Patnja (eng. vicarious suffering)
zaslužuje da je posebno spomenemo. Inspirirala je i francuske i
engleske katoličke pisce (još jednom, posebno Huysmansa i Bensona)
i pojavila se kao nedvojbeno konačno osporavanje sekularizma, koji
zamjenjuje spasenje sa pokušajima da jednostavno izgradimo bolji
svijet. Ideolozi progresa implicitno negiraju kršćansku vrijednost
patnje; patnja potvrđuje ne samo da dobro može doći iz zla, nego i
da smo svi odgovorni jedni za druge.
OSV: Očito autori koje spominjete
imaju zajedničku vjeru, ali na koji način tvore grupu?
Sudlow: Većina francuskih katoličkih
autora ima vrlo izražene političke tendencije, dok su engleski
romanopisci Josephine Ward i Alice Meynell gotovo apolitični. Neki
francuski katolički autori poput romanopisca Henrya Bordeauxa su
žustri monarhisti, u suprotnosti sa engleskim Chestertonom i
Bellocom koji su odani demokrati. Mnogi engleski autori su opterećeni
sa protivljenjem intelektualnom naslijeđu protestantizma, ali to
pitanje nije toliko bitno u Francuskoj (gdje je sumnjičavost prema
protestantizmu isprepletena sa rasprostranjenim neprijateljstvom
prema Njemačkoj.)
OSV: Kako su radovi tih autora
oblikovali rad katoličkih pisaca koji su se javili nakon njih?
Sudlow: Oblikovali su ga na različite
načine, ali moramo pogledati pojedine slučajeve kako bi shvatili
utjecaj. U engleskoj, G.K. Chesterton je ostao trajan i gotovo
univerzalan utjecaj na sljedeću generaciju katoličkih autora, i
zbog širine svojih radova i zbog briljantnosti sa kojom je opisao i
izrazio katolički svjetonazor. U Francuskoj, veliki romanopisac
Georges Bernanos, koji je napisao“Diary of a Country Priest,”
ugledao se na Léona Bloya i Charlesa Péguya kao inspiraciju. U svom
proučavanju katoličkog književnog preporoda, Richard Griffiths je
primijetio kako je Graham Green bio pod utjecajem različitih
francuskih katoličkih autora. Naravno, utjecaji nisu uvijek baš
očiti, ali jasno je kako se neki autori ističu zbog načina na koji
je njihovo razmišljanje i pisanje nadahnulo i potaknulo druge.
OSV: Što se dogodilo Katoličkoj
književnoj tradiciji kasnije u 20. stoljeću i zašto?
Sudlow: Radi se o dosta kompliciranom
pitanju. Uvijek je bilo dobrih pisaca kroz sva razdoblja, ali godine
prije Prvog Svjetskog Rata i razdoblje između dvaju rata su vrlo
posebni kada govorimo o katoličkoj književnosti. Naravno, možemo
to pripisati genijalnosti, koja se javlja u nekom trenutku u
povijesti. Ali ima određene valjanosti u teoriji koja promatra
književnu kreativnost kao nešto oblikovano trenutkom i okruženjem.
Okruženje u kojem su mnogi francuski i engleski katolički autori djelovali bilo je ispunjeno velikim pritiskom, obilježeno ponekad
nasilnim neprijateljstvom prema katoličanstvu. Možda ima nešto u
tome da objasnimo pad dobrog katoličkog pisanja 1950-ih elativnim blagostanjem i mirom Crkve (Europe i Sjeverne Amerike) u tom
razdoblju.
OSV: Koji su drugi mogući kulturni
faktori?
Sudlow: Pa, književnost je ponajprije
umjetnička forma i možemo se zapitati jeli zaokret u liturgiji koji
slijedi nakon Drugog Vatikanskog Koncila potkopao do određene mjere
kapacitet liturgije da oblikuje imaginaciju na način koji bi mogao
poučiti ljude da posegnu za transcendentnim prisutnim u svijetu. Još
jedan faktor, kojeg treba spomenuti, je kako živimo u svijetu u
kojem je, kao što primjećuje Charles Taylor, religijska vjera sada
samo jedan izbor od mnogih. U takvim okolnosti, potencijalno je sve
teže kreativnom umjetniku shvatiti, interpretirati i prikazati
svijet u svijetlu vječnosti. Katolička književnost ovisi o
kapacitetu autora da oblikuje svoj materijal na načine koji su
inspirirani vjerom.
OSV: Kada se govori o sadašnjoj
katoličkoj književnosti (ili točnije, nedostatku iste), razlozi za
nedostatak takvih pokreta često uključuju nedostatak interesa za
katolička djela u velikim izdavačkim kućama ili znanjem o tome što
je dobra fikcija u katoličkim izdavačkim kućama. Mislite li da ti
razlozi dobro objašnjavaju današnje stanje katoličke književnosti
ili se radi o nečemu drugome?
Sudlow: Kao što moji prethodni
odgovori sugeriraju, katolička književnost nije u nepovoljnom
položaju samo zbog vanjskih faktora – iako ne umanjujem važnost
koju bi ti faktori mogli imati. Genijalnost nije jednako
rasprostranjena kroz povijest tako da nikada ne možemo zanemariti
taj faktor. Ali ja vjerujem da ukoliko danas ima malo katoličke
književnosti – ukoliko ima malo katolika koji uopće pišu – to
možemo povezati sa trenutnim siromaštvom katoličke imaginacije
koje je prisutno kroz sve umjetnosti. Nema niti velike katoličke
glazbe , niti katoličke arhitekture! Još jednom, moram se vratiti
na temu liturgijske reforme, nova Misa je dovela do toga da je
katolička liturgija postala "svjetovnija"; tišina je
ispunjena govorom (o čemu svjedoči pokušaji Pape Benedikta da
vrati liturgijsku tišinu), a njena pojavna transcendencija je
prečesto izgubljena u pogrešnim pokušajima da se ohrabri
neposrednost. Stvarnosti kao tajanstvenost, čudnovatost, teškoća i
nelagoda (tko još priča o paklu?) su na različite načine
iskorijenjene iz liturgije zbog niza dobronamjernih razloga. Dakle,
je li ikakvo čudo da kreativna katolička imaginacija, koja uspijeva
zbog otajstva, sukoba, drame i pitanja sudbine, doživljava
poteškoće?
Izvorni tekst: The rise and fall of a great Catholic literary revival
PS
Srećom, uz malo pretraživanja možete pronaći dosta online sadržaja koji se bave radom i životom spomenutih autora, primjerice jedan od blogova posvećenih Bellocu, Chestertonu... (također možete pronaći i arhive radova, npr. Chesterton - 1, 2, 3). Poznata je grupa Inklings (danas najpoznatiji članovi J.R.R.Tolkien i C.S.Lewis - anglikanac) čiji su autori uključivali kršćanske poruke u svoju književnost. Na youtubu možete pronaći puno predavanja i dokumentaraca posvećenih autorima tog razdoblja, uključujući i dramske prikaze. Jedan film u pripremi - The Lion Awakes - o životu i prijateljstvu Tolkiena i Lewisa.
Jedno zanimljivo predavanje Osa Guinnessa: The Journey: A Thinking Person's Quest for Meaning, nešto je duže, ali isplati se pogledati ukoliko imate vremena (isječak iz predavanja - Serious Wrestling After Meaning - ~4min).
