Evolucija ne predstavlja problem za kršćansku teologiju. Bog se koristi evolucijom kako bi razvio živi svijet oko nas. Slično tome, Bog koristi gravitaciju kako bi razvio svemir na velikoj skali. Niti gravitacija niti evolucija ne predstavljaju izazov kršćanskoj vjeri. Bog je krajnji uzrok svega što postoji. Bog je onaj bez kojeg evolucije uopće ne bi niti bilo. Bog je i Stvoritelj i Obdržavatelj svemira. Prema mom mišljenju, Bog ne postavlja samo početne uvjete za evolucijske procese, nego postavlja cijelu trajektoriju u postojanje. Cijela trajektorija je poznata Bogu, koji postoji van vremena, vječan i bez-vremenski, sve-znajuć i pun ljubavi.
Martin Nowak
Martin Nowak, profesor matematike i
biologije na Harvardu, jedan je od vodećih evolucionista. Iako
njegova istaživanja imaju primjenu u različitim područjima, od
ekonomije do biologije raka i evolucije jezika, sva istraživanja
imaju svoju poveznicu – suradnju odnosno kooperaciju. Nowak tvrdi
kako je kooperacija treći osnovni princip evolucije (uz mutaciju i
selekciju). Nowak je u svojoj uspješnoj karijeri imao neka važna
otkrića, ali to možete i sami pronaći pa neću o tome. Spomenut ću
samo činjenicu da ima preko 300 objavljenih radova (čak 40 Nature i 15 Science).
Nowak nije oduševljen idejom
'znanstvenog ateizma' prema kojoj je "znanost sve što je
potrebno za razumijevanje svijeta ... a religija je ili pogrešna ili
apsurdna". Nowak im odgovara da je; "Koncept Boga dobro
formulirane teologije, a zasigurno katoličke teologije,
sofisticiraniji od onoga kojeg odbacuje većina znanstvenika. Bog
kojeg odbacuju 'znanstveni ateisti' nije Bog kojeg naučava
Katolička Crkva.", tvrdi kako 'znanstveni ateisti' "prekoračuju
čisto znanstvene interpretacije".
Više o Nowaku možete saznati na wiki stranici, ili službenoj stranici na kojoj ima puno linkova za popularne članke u medijima. Također možete pronaći razna predavanja, za ovaj post vjerojatno najzanimljivije; Mathematical Biologist Martin Nowak Speaks on Evolution and Christianity(video) [.pdf prezentacije, izvještaj sa predavanja]
U nastavku jedan Nowakov esej, izvorna verzija ovdje (možete pronaći i odgovore drugih, primjerice Collinsa, Morrisa, Schlossa - navedeni trojac je održao predavanja i na Faraday Institutu, donekle zanimljivo)
Objašnjava li evolucija ljudsku
prirodu?
Djelomično. Duboko sam fasciniran evolucijom i želim proširiti
granice evolucijskih objašnjenja što je više moguće. Ipak, ne
mislim da svi aspekti ljudske prirode mogu biti objašnjeni
evolucijom. Pitanje je suptilno, a odgovor ovisi o tome kako
definiramo "ljudsku prirodu".
O ljudskoj prirodi razmišljam kao o
skupu misli, osjećaja i ponašanja koje ljudi osjećaju i čine.
Jezik je primjerice fundamentalni aspekt ljudske prirode. Dijete koje
odrasta okruženo govornicima razvija sposobnosti za govor. Misli i
ideje koje su izražene u jezicima svijeta su dio ljudske prirode.
Slično tome, volimo slušati i izvoditi glazbu. Nekoliko nas i
sklada. Glazba je dio ljudske prirode. Također postoji nešto
izrazito intuitivno vezano uz brojeve i geometrijske objekte,
mogućnost da obavljamo neke osnovne matematičke operacije se čini
djelom ljudske prirode.
Ipak, veliki matematički teoremi su
izjave vječne istine koje dolaze sa nekog drugog svijeta, svijeta
koji se čini potpuno neovisnim o specifičnoj trajektoriji koju je
biološka evolucija prošla na zemlji. Velike simfonije Beethovena i
Mahlera prikazuju dijelove ljepote koja je apsolutna i vječna.
Osim vremenskog, materijalističkog svijeta postoji nepromjenjiva
stvarnost.
Moj stav je vrlo jednostavan, evolucija
je dovela do ljudskog mozga koji može pristupiti platonskom svijetu
oblika i ideja. Taj svijet je vječan i nije proizvod evolucije, ali
on duboko djeluje na ljudsku prirodu. Stoga evolucija ne može
objasniti sve aspekte ljudske prirode.
Što je evolucija? Do evolucije dolazi
kad god postoji populacija pojedinaca koji se razmnožavaju.
Razmnožavanje različitim brzinama dovodi do prirodne selekcije.
Pogreške prilikom reproduciranja dovode do mutacije. Mutacija i
prirodna selekcija su dvije fundamentalne "sile" evolucije.
Reprodukcija može biti genetička ili
kulturna. Prva dovodi do genetičke evolucija koja je oblikovala
život na zemlji kroz zadnjih 4 bilijuna godina. Druga je
najodlučniji faktor koji oblikuje ljudsko društvo. Ljudi su sa
jezikom izumili mehanizam za gotovo neograničenu kulturnu evoluciju.
Nove ideje i ponašanja se mogu brzo širiti putem učenja,
podučavanja i imitacije. Kulturna evolucija omogućuje brzu
inovaciju i odgovoran je za dramatične promjene koje su se dogodila
na ovom planetu kroz posljednjih par tisućljeća.
Nažalost, ljudi ne koriste svoje
evoluirane osobine samo za dobre svrhe. Vode destruktivne ratove. Bore
se međusobno, uništavaju okoliš koji je bitan za njihov opstanak.
Unatoč svemu tome, u nama gori plamen ljubavi koji ne možemo
ugasiti.
Fasciniran sam pitanjima koji se bave
evolucijom suradnje i altruističkog ponašanja. Prirodna selekcija
se temelji na konkurenciji između pojedinaca. To donosi sukob.
Suradnja znači da jedan pojedinac plaća cijenu za drugog pojedinca
kako bi on primio korist. Suradnja se protivi prirodnoj selekciji
osim ako ne djeluju posebni mehanizmi.
Za ljude, fundamentalni mehanizmi koji
potiču suradnju su izravni i neizravni reciprocitet. Izravni
reciprocitet se temelji na opetovanoj interakciji između istih
pojedinaca: moje ponašanje prema tebi ovisi o tome kako si se ti
ponašao prema meni. Neizravni reciprocitet se temelji na opetovanoj
interakciji unutar grupe: moje ponašanje prema tebi ovisi o tome što
si učinio za druge. Suradnja među ljudima je povezana sa
altruističkim ponašanjem. Ljubav prema drugima i pokušaji da im
pomognete su bitan aspekt ljudske prirode.
Prema mome mišljenju, suradnja je još
jedna fundamentalna "sila" evolucije. Suradnja je potrebna
za konstrukciju. Kada god se evolucija pomiče prema višem nivou
organizacije, suradnja je uključena. Primjerice, nastanak
višestaničnih organizama zahtjeva suradnju među stanicama. Ljudski
jezik ne bi evoluirao bez trajne suradnje među potencijalnim
govornicima i slušateljima.
Postoji fascinantan dodatni problem
vezan uz naše trenutno razumijevanje evolucije. Evolucija je proces
pretraživanja. Populacije pojedinaca koje se reproduciraju "traže"
kratkoročno rješenje, poput adaptacije na novi okoliš ili
modifikacija društvenog sustava. Ali proces traženja se mora
događati unutar određenog prostora mogućnosti. Taj "prostor
pretrage" u konačnici određuje što može evoluirati.
Primjerice, evolucija može pronaći inteligentan život, ukoliko je
to dio prostora pretraživanja, ali ne može stvoriti mogućnost
inteligentnog života. Kako bi znanost potpuno "objasnila"
inteligentan život (ili neka druga fundamentalna svojstva živih
sustava), treba nam ne samo teorija evolucijske dinamike nego i
teorija koja opisuje kako fundamentalni zakoni prirode obuhvaćaju
prostor pretraživanja.
Kao znanstvenik, mogao bih prihvatiti
uski stav da sam isključivo zainteresiran samo za one aspekte
ljudske prirode koje mogu analizirati znanstvenom metodom. Radi se o
vrijednoj i korisnoj perspektivi, ona bi i dalje generirala
znanstveni napredak, ali u svojoj faustovskoj potrazi za istinom,
shvaćam kako znanost ne daje potpunu analizu ljudske egzistencije.
Svi se suočavamo sa pitanjima misterija i smisla života na koja ne
možemo odgovoriti (samo) prirodnim znanostima.
Slažem se sa idejama koje je Leibniz
nazvao "trajnom filozofijom": postoji nepromjenjiva
stvarnost van svijeta promjena; ta stvarnost je također srž
egzistencije svakog čovjeka; a smisao života je otkriti tu
stvarnost. U kontekstu moje kršćanske vjere, fundamentalni aspekt
ljudske prirode je naš odnos sa Bogom i naše sudjelovanje u Božjoj
ljubavi i vječnost. Taj određeni aspekt ljudske prirode također
nije proizvod evolucije.
PS
S obzirom da sam primjetio kako se na nekim stranicama spominje problematika evolucije i prvih ljudi, možda ova serija Feserovih postova nekome pomogne; Modern biology and original sin, Part I (sa još referenci u postu), Monkey in your soul? (odgovor na kritike), Modern biology and original sin, Part II ...
