Scruton o zagonetnoj ustrajnosti Marksizma

ponedjeljak, 30. prosinca 2013.

Scruton o zagonetnoj ustrajnosti Marksizma

Za Marxa, interesi koje zagovara idelogija su oni vladajuće klase. Slično tome, možemo sugerirati kako su interesi koje zagovara totalitarna ideologija zapravo interesi elite u usponu. I možemo se suočiti s totalitranom ideologijom u marksističkom duhu, objašnjujući je u terminima njenih društvenih funkcija, a time i uništiti njene epistemološke tvrdnje. Nije istina Marsksizma ta koja objašnjava spremnost intelektualaca da u nju povjeruju, nego moć koju daje intelektualcima, u njihovom pokušaju da kontroliraju svijet. I s obzirom da je, kao što Swift kaže, uzaludno urazumiti nekoga od stvari u koje ih razum nije ni uveo, možemo zaključiti da Markizam duguje svoju izuzetnu moć preživljavanja svakog kriticizma činjenici da se ne radi o sustavu misli koji je usmjeren istini nego je usmjeren moći.

Roger Scruton, A Political Philosophy

Scruton ovdje ne prihvaća Marxovu tezu o ideologiji, nego je koristi protiv Marxa koji time upada u vlastitu zamku.

Naši domaći marksisti koji žele redistribuciju kapitala žele društvo u kojemu će oni biti ti koji odlučuju o redistribuciji. Kao što ekonomist Sowell često ističe, redistribucija dobara uvijek znači koncentriranje odlučivanja, predaju moći jednoj skupini.

Jedan stariji post; Tko je pametniji - elita ili narod?

Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup -gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše. (S.T.Poglajen, 1939.)

Sjeti se čovječe ... - Sjeti se čovječe, da si prah, ako prah hoćeš da budeš ako cijelo svoje biće istovjetuješ s materijom, s tijelom, koje će se sigurno pretvoriti u prah.

Sjeti se čovječe, da si prah, i da ćeš se pretvoriti u prah, ako cijelo svoje bivovanje razbiješ u prolaznosti i sitnice bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez – Boga.

No sjeti se čovječe, da ti za prah nisi stvoren! Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti, princip besmrtnosti, po kojem Ti kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života, sad svijesno, a još češće nesvjesno - a ipak stvarno težiš za Njim, za beskrajnim, za – Bogom.

Sjeti se čovječe, da si ti kruna Božjega stvaranja u svemiru; sjeti se da si ti pozvan da budeš svjesni odraz Mudrosti, koja se nesvijesno u kozmosu krije; da je tebi dano da budeš ostvarivač Pravde Božje na zemlji, na ovoj zemlji, gdje toliki nevini nepravedno trpe; sjeti se čovječe, da je tebi povjereno utjelovljenje ljubavi Božje na zemlji, one ljubavi, koja je ljupka na riječima, ali još jača na djelima, koja će uvijek tražiti, da se u nečem odrekneš sebe, ali će uvijek za uzvrat napuniti tebe, tebe i one oko tebe, toplinom i – mirom.

Da, sjeti se čovječe, da si – čovjek, najsavršenije stvorenje Božje, dijete Božje. Ako se toga budeš -uvijek i stvarno sjećao, tad se ne ćeš ni – ti, niti išta od tebe pretvoriti u prah. I Prah tvojega tijela bit će samo privremen, jer će i ono uskrsnuti u dan, koji više neće poznavati mrtvih. I prah tvoje "sitne" svakidašnjice, bit će samo prividan: njega će zadahnjivati jedan duša, povezivati ga u jedno i davati mu životni smisao; i prah tvoje vremenske egzistencije bit će pretvoren u puninu, koju će mu dati djelotvornost ljubavi i vjernosti u služenju Istine.

A iz tvoje duše će nestati svakoga praha, jer će u nju sići, da je ispuni Onaj, za kim ona u svim i najkontradiktornijim varijantama života, svom cjelinom svojega bića – nužno teži.

S.T. Poglajen

'ideja da priroda' ima nešto za reći više nije dopuštena; čovjek mora imati slobodu da se prepravi po želji. Treba biti slobodan od svih prethodnih datosti svoje esencije. On sebe pretvara u što god on želi, i samo na taj način je on stvarno 'slobodan' i oslobođen. Iza tog pristupa je čovjekova pobuna protiv ograničenja koje on ima kao biološko biće. Na kraju, radi se o pobuni protiv našeg stvorenog bića. Čovjek treba biti svoj vlastiti tvorac – moderni, novi oblik pradavnog pokušaja da budemo Bog, da budemo kao Bog. (BXVI)

Stranice

ponedjeljak, 30. prosinca 2013.

Scruton o zagonetnoj ustrajnosti Marksizma

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana