četvrtak, 7. studenoga 2013.

Misaoni eksperiment u vezi pobačaja


Lakiji su vrsta inteligentnih bića, intelektualno slični ljudima, vrsta koja je proizvela kulturu slične razine kao i mi. Lakiji se spolno razmnožavaju, a njihov intelektualni razvoj je istog tempa kao i ljudski. Prema tome, započinju svoju egzistenciju kao jednostanični organizam, a zatim rastu velikom brzinom. Na samom početku intelektualni život nije nešto o čemu možemo govoriti, nakon nekoliko tjedana, baš kao ljudski embrij, lakij razvija mozak te naposljetku postaje svjestan. Devet mjeseci nakon oplodnje, lakij je poprilično bespomoćan, baš kao i tek rođeno ljudsko dijete. Otprilike nakon 21 mjeseca od oplodnje, lakij počinje sustizati inteligenciju prosječnog psa, baš kao što to rade i ljudi otprilike 12 mjeseci poslije rođenja. Nakon otprilike 27 mjeseci od oplodnje, lakiji se počinju prepoznavati u ogledalu, a nakon pet godina od oplodnje postaju sposobni za izgovaranje složenih rečenica.

Ali postoji ključna razlika između lakija i nas. Lakiji imaju sreću da žive u prirodnom okruženju bez predatora koji bi mogli pojesti male lakije, na planetu pokrivenom vegetacijom čije nutrijente lakij može u prvih devet mjeseci od oplodnje apsorbirati kroz kožu, a nakon toga lakij može lagano sisati nutrijente iz vegetacije. Prema tome, oplodnja lakija se događa van tijela oba roditelja, a nastali jednostanični lakij, koji će udvostručiti svoju veličinu svakih dvanaest sati tijekom prvih nekoliko dana, je jednostavno ostavljen da raste u vegetaciji vrta svojih roditelja. Konačno, nakon nekih 8-10 mjeseci nakon oplodnje, roditelji se počinju igrati s lakijem jer iako lakij nema nikakvih fizičkih potreba za koje su potrebni roditelji svejedno njegov emocionalni i intelektualni razvoj od tog trenutka zahtijeva interakciju s drugim lakijima.

Moj argument ima tri faze:
1. Ubijanje ljudskog dojenčeta je ubojstvo.
2. Prema tome, ubijanje lakija u bilo kojoj fazi njihova razvoja je ubojstvo.
3. Prema tome, ubijanje ljudi u bilo kojoj fazi njihova razvoja je ubojstvo.
I, naravno, ubojstvo je po definiciji pogrešno.

Faza 1: Uzet ću zdravo za gotovo da je ubojstvo ljudskog dojenčeta ubojstvo. [...]

Faza 2: Očito, ako je ubiti ljudsko dojenče ubojstvo, onda je podjednako ubojstvo ubiti lakija devet mjeseci od oplodnje; Jer lakiji devet mjeseci nakon fertilizacije imaju istu vrtu aktualnih i potencijalnih agentivnih i intelektualnih sposobnosti kojeg ima i ljudsko dijete. Pitanje je možemo li takvo prosuđivanje dovesti sve do trenutka oplodnje lakija.

Pretpostavimo da to negiramo. Onda, premda je ubojstvo ubiti lakija nakon devet mjeseci, nije ubojstvo ubiti lakija na početku. U nekom trenutku dolazi do tranzicije, tranzicije iz lakija koji nije vrsta stvari koja ima pravo ne biti ubijena u lakija koji je takva vrsta stvari. Što je uzrok takve tranzicije? Sjetite se da u razvojnoj povijesti lakija ne postoji takva stvar poput rođenja – lakiji žive samostalno od oplodnje.

Vidim dvije moguće točke tranzicije osim oplodnje. Prva je pojava egzistencije lakijeva mozga (ili koji je god ekvivalent toga kod lakiju), a druga je pojava svijesti [consciousness]. Mislim da navedene točke nisu uvjerljive, iz sljedećih razloga. Prvo, samo postojanje mozga koji zapravo ne razmišlja svjesno nije baš moralno značajno, osim ako netko ne misli da je mozak poseban ili nešto poput toga, pa onda pojedinac postaje u egzistenciji u istom trenutku kada i mozak. To nije uvjerljivo. Nije moj mozak taj koji je mislilac. Ja sam taj koji razmišlja, barem dijelom, svojim mozgom. Osim toga, kada netko prizna da je jedva postojeći mozak lakija dovoljan za ostvarenje prava da ga ne ubiju, mislim da je u tom trenutku priznao da stvari dobivaju moralni značaj iz onoga u što se prirodno razviju; jer na početku je mozak lakija slabo razvijen (pretpostavljam da je poput mozga ljudskog embrija), ili ima manju računarsku sposobnost od mozga odrasle kokoši, a smatram da odrasle kokoši nemaju pravo na to da ih ne ubiju. Razlog zbog kojeg mozak lakija uopće ima značaj je taj što ima prirodnu sklonost da se razvije u mozak sposoban za onu vrstu intelektualnih vještina koje su prepoznatljive za lakije i ljude. Ali kada takve prirodne sklonosti vidimo kao dovoljne za stjecanje prava na život, onda moramo reći da lakiji imaju pravo na život od oplodnje, s obzirom da lakiji već od oplodnje imaju takvu prirodnu sklonost. Svijest nam također ne pomaže ništa više kao točka tranzicije. Čini se vjerojatnim kako svi sisavci imaju svijest, ali svi sisavci nemaju pravo da ih ne ubiju. Sama po sebi svijest ne može imati relevantnu vrstu značaja [...]

Dakle ne možemo označiti točku tranzicije u životu lakija između oplodnje i devet mjeseci u kojoj bi laki stekao pravo na život. Dakle moramo pretpostaviti da je laki uvijek imao to pravo, možda zbog prirodne sklonosti da se razvije u inteligentnog odraslog lakija.

Faza 3: Primijetite kako se lakiji i ljudi u prvih devet mjeseci nakon oplodnje ne čini baš različitim intrinzično. Jedina razlika je da se lakiji nalaze u prirodnom okruženju koje je puno bolje od prirodnog okruženja na zemlji. Prema tome, ljudi mogu tijekom te faze svoga razvoja preživjeti samo u kontroliranom okolišu u maternici, a lakiji imaju takvu vrstu okoliša u vrtu svojih roditelja. Istina, ljudski embrij je ovisniji o svojoj majci nego što je lakij u istoj fazi razvoja; Ali lakij nije ništa manje zavisan – on je jednostavno zavisan ne o majci, nego o vegetaciji, zraku i drugim aspektima okoliša. Međutim to ne bi trebalo činiti razliku u lakijevu moralnu statusu, baš kao što, kada bi osmislili okoliš (primjerice umjetnu maternicu) u kojem bi se ljudi mogli razvijati prvih devet mjeseci od oplodnje, čovjek u tom okolišu ne bi imao nikakav drugačiji moralni status od onog čovjeka u majčinoj utrobi.

Kada bi imali bilo koji razlog misliti da je embrionski ili fetalni čovjek tek dio majke o kojoj ovisi, možda bi onda mogli pokušati izgraditi argument za dopustivost njegova ubojstva na toj osnovi; No, embrionski i fetalni ljudi nisu dio majke, jer njihov razvoj ima drugačije ciljeve od majčinih – ne služe majci na način na koji joj služi dio.
Izvorni post A thought experiment regarding abortion, autor je filozof i matematičar Alexander Pruss. 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana