petak, 29. studenoga 2013.

Egocentrični ideali modela samoispunjenja – C. Taylor

Ova vrsta procesa urježivanja može pomoći u objašnjenju skliznuća u kulturi autentičnosti. Oblici koji su usredotočeni na sebstvo devijantni su, kako smo vidjeli, u dva smisla. Oni usredotočuju ispunjenje na pojedinca, čineći njegove ili njezine veze tek instrumentalnima; drugim riječima, guraju u socijalni atomizam. A ispunjenje vide samo kao stvar sebstva, zanemarujući ili delegitimirajući zahtjeve koji dolaze izvan naših želja ili težnja, bilo od povijesti, tradicije, društva, prirode ili Boga; drugim riječima potiču radikalni antropocentrizam.[...]

Na kraju, to ostavlja djelatelja, čak sa svim njegovim ili njezinim dvojbama o kategoriji "sebstva", s osjećajem nesputane moći i slobode pred svijetom koji ne nameće nikakve standarde, spremna uživati u "slobodnoj igri" ili prepustiti se estetici sebstva. Kako ova "viša" teorija pomalo ulazi u popularnu kulturu autentičnosti – to možemo vidjeti, primjerice, među studentima, koji su na prekretnici tih dviju kultura – ona dodatno pojačava egocentrične načine daje im određenu patinu dubljega filozofskog opravdanja. [...]

Poimanje da svako od nas posjeduje izvoran način na koji biva ljudskim bićem ima za nužnu posljedicu to da svatko do nas mora otkriti što to znači da budemo svoji. Ali do otkrića se ne može doći uzimajući savjete od preegzistirajućih modela ili polazeći od hipoteza. Do njega se, znači, može doći samo nanovo artikulirajući taj model. Otkrivamo da se u nama nalazi ono što trebamo "biti", postajući taj model života, dajući izričaj u svome govoru i djelovanju onome što je izvorno u nama.

Charles Taylor, Etika autentičnosti


PS




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana