[Pretpostavimo] da je razlog što žena
ima isključivo pravo odlučiti obaviti pobačaj taj što status
fetusa na neki način ovisi o tome kako ga ona promatra: dakle, fetus
nije dijete sve dok majka ne odluči da je dijete, primjerice u nekom
kasnijem trenutku trudnoće. Ali
onda je posljedica takvog razmišljanja da muškarac, iako je imao
odnos s ženom, nije začeo dijete; on je začeo samo
fetus, a fetus je u nekom kasnijem trenutku postao dijete – samo
zato što je žena odlučila da je fetus dijete.
Ali onda muškarčeva uloga u spolnom odnosu ne uzrokuje dijete. On
je doveo u postojanje samo fetus, a zatim je ženina odluka da
"iznese trudnoću" ta koja je stvorila dijete.
A ako je to tako, nije jasno zašto bi
muškarac trebao imati ikakvu odgovornost za dijete. Kako žena može
podnositi zahtjev za potporu (očinstva) protiv njega? Na kraju
krajeva, mogao bi s pravom odgovoriti: "Ti si odlučila
promatrati taj fetus kao dijete; dakle dijete je tvoja odgovornost.")
Preuzeto iz Questions for pro-choice people (.pdf), autor je filozof Michael Pakaluk. (Dio 7. pitanja koje se bavi time zašto samo majka "odlučuje" o statusu fetusa/djeteta?)
