utorak, 5. studenoga 2013.

Dvije primjedbe o Thomsoninom violinistu

Thomsonin argument violinista za pobačaj se temelji na analogiji između trudnoće i situacije u kojoj ste prisiljeni služiti kao sustav za održavanje života violonista. U argumentu, Thomson kaže kako je trudnoća jedini slučaj u kojem društvo (piše prije odluke o legalizaciji pobačaja) zahtijeva da se član žrtvuje u mjeri u kojoj to podrazumijeva trudnoća.


Moja prva primjedba je da je izrečeno jednostavno pogrešno. Postoje dva protuprimjera za to; vojačenje i oporezivanje. U slučaju rata, neki članovi našeg društva su vojačeni. Prilično je jasno da je vojačenje veliki namet (barem u istoj mjeri kao u slučaju da od vas zahtijevaju da nastavite trudnoću). Obično podrazumijeva da svaki maleni detalj svog života podredite kontroli višeg ureda; a postoji tek nekolicina slučajeva trudnoće gdje je potrebna takva modifikacija nečijeg života (primjerice slučajevi gdje je potrebno mirovanje u krevetu, ali čak i tada ste slobodni odlučivati čime ćete se baviti dok ste u krevetu – pisanje, čitanje, slušanje radija, itd.) Opasnosti za život pri vojačenju, ovisno o sukobu, mogu biti značajno veće od opasnosti pri trudnoći. Nadalje, kada ste vojačeni, onda ste postavljeni u položaj slušanja naredbi hijerarhije koja može, i ponekad to čini, naređivati akcije u kojima je vjerojatno da ćete biti ranjeni, zarobljeni i mučeni, ili ubijeni. (Pretpostavljam da kada bih birao na temelju vlastitog interesa, izabrao bih trudnoću, a ne služenje u američkoj vojsci u drugom svjetskom radu – iako se u oba slučaja oslanjam na podatke iz druge i treće ruke.)

Slučaj poreza je manje jasan, ali nije nevjerojatan. Pretpostavimo da Jennifer plaća 25% poreza na svoje prihode. Nametanje se u ovom slučaju ne čini toliko veliko kada ga opišete u financijskim terminima, ali ako uzmemo u obzir da se zapravo radi o gotovo devet godina rada tijekom karijere od 35 godina, onda nam se takvo nametanje čini većim. Nadalje, vjerujem da bi se mnogi ljudi voljno izložili trudnoći u zamjenu za doživotno oslobađanje od poreza, i to ne bi bilo iracionalno s obzirom na vlastiti interes. Ako je to točno, onda je nametanje poreza usporedivo s onim trudnoće.

Dakle istina je da naše društvo nameće značajno žrtvovanje nekim članovima za dobrobit drugih. Štoviše, bilo bi teško zamisliti društvo koje ne bi imalo vojačenje u slučaju opasnosti od neprijateljskog prevladavanja, ili društva koje ne bi imalo poreze.

***

Druga stvar koja mi je zanimljiva u Thomsoninom argumenta je da su, koliko ja primjećujem, pobačaji zbog ometanja kojeg predstavlja trudnoća i rađanje kao takvi relativno rijetki. S iznimkom slučaja gdje sama trudnoća predstavlja rizik zdravlju majke i slučajevima gdje trudnoća otkriva vezu za koju žena smatra da mora biti tajna, standardni razlog za pobačaj je vezan uz činjenicu da ne želite da se dijete rodi, a ne time da ne želite biti trudni. Drugim riječima, problemi koji dovode žene do pobačaja su takvi da problem ne bi bilo riješen znanstveno fantastičnom tehnologijom pomoću koje bi momentalno djeca izrastala i pojavljivala se u majčinu krilu. Problem nije s trudnoćom, nego s time da imate dijete; a Thomsonin argument brani pobačaj na temelju nametanja kojeg trudnoća i porod kao takvi postavljaju pred ženu.

Pretpostavimo da je Thomson u pravu i da je teret trudnoće i poroda doista moralno dovoljan razlog za pobačaj; u tom slučaju bi očekivali da je izazov trudnoće i poroda među najbitnijim razlozima koje žene navode za činjenja pobačaja, ali osim slučajeva gdje trudnoća dovodi u opasnost zdravlje majke, izazovi trudnoće i poroda čini se nisu glavni razlozi za pobačaj. Istina, možda je razlog taj što se žene boje da će ispasti sebične ako to navedu kao razlog, ali s obzirom da su voljne reći kako bi dijete "promijenilo njihov život na način koji to one ne žele", ili da prvo žele "ostvarit karijeru", onda se ne čini kako postoji tabu oko spominjanja sebičnih razloga.

Osim toga, Thomsonin argument, kada bi bio ispravan (a ja mislim da nije), samo bi utvrdio da postoji pravo izbacivanja fetusa iz maternice, a ne da postoji pravo ubijanja fetusa; a da bi zadovoljili tipičan razlog zašto žene pobacuju, potrebno je pravo na ubijanje fetusa. Thomsonin argument ne daje nam razlog da mislimo kako postoji takvo pravo.

Izvoni post Two remarks on Thomson's violinist argument for abortion, autor je matematičar i filozof Aexander Pruss, preuzeto s Alexander Pruss's Blog.  

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove