Thomsonin argument violinista za
pobačaj se temelji na analogiji između trudnoće i situacije u
kojoj ste prisiljeni služiti kao sustav za održavanje života
violonista. U argumentu, Thomson kaže kako je trudnoća jedini
slučaj u kojem društvo (piše prije odluke o legalizaciji pobačaja)
zahtijeva da se član žrtvuje u mjeri u kojoj to podrazumijeva
trudnoća.
Moja prva primjedba je da je izrečeno
jednostavno pogrešno. Postoje dva protuprimjera za to; vojačenje i
oporezivanje. U slučaju rata, neki članovi našeg društva su
vojačeni. Prilično je jasno da je vojačenje veliki namet (barem u
istoj mjeri kao u slučaju da od vas zahtijevaju da nastavite
trudnoću). Obično podrazumijeva da svaki maleni detalj svog života
podredite kontroli višeg ureda; a postoji tek nekolicina slučajeva
trudnoće gdje je potrebna takva modifikacija nečijeg života
(primjerice slučajevi gdje je potrebno mirovanje u krevetu, ali čak
i tada ste slobodni odlučivati čime ćete se baviti dok ste u
krevetu – pisanje, čitanje, slušanje radija, itd.) Opasnosti za
život pri vojačenju, ovisno o sukobu, mogu biti značajno veće od
opasnosti pri trudnoći. Nadalje, kada ste vojačeni, onda ste
postavljeni u položaj slušanja naredbi hijerarhije koja može, i
ponekad to čini, naređivati akcije u kojima je vjerojatno da ćete
biti ranjeni, zarobljeni i mučeni, ili ubijeni. (Pretpostavljam da
kada bih birao na temelju vlastitog interesa, izabrao bih trudnoću,
a ne služenje u američkoj vojsci u drugom svjetskom radu – iako
se u oba slučaja oslanjam na podatke iz druge i treće ruke.)
Slučaj poreza je manje jasan, ali nije
nevjerojatan. Pretpostavimo da Jennifer plaća 25% poreza na svoje
prihode. Nametanje se u ovom slučaju ne čini toliko veliko kada ga
opišete u financijskim terminima, ali ako uzmemo u obzir da se
zapravo radi o gotovo devet godina rada tijekom karijere od 35
godina, onda nam se takvo nametanje čini većim. Nadalje, vjerujem
da bi se mnogi ljudi voljno izložili trudnoći u zamjenu za
doživotno oslobađanje od poreza, i to ne bi bilo iracionalno s
obzirom na vlastiti interes. Ako je to točno, onda je nametanje
poreza usporedivo s onim trudnoće.
Dakle istina je da naše društvo
nameće značajno žrtvovanje nekim članovima za dobrobit drugih.
Štoviše, bilo bi teško zamisliti društvo koje ne bi imalo
vojačenje u slučaju opasnosti od neprijateljskog prevladavanja, ili
društva koje ne bi imalo poreze.
***
Druga stvar koja mi je zanimljiva u
Thomsoninom argumenta je da su, koliko ja primjećujem, pobačaji
zbog ometanja kojeg predstavlja trudnoća i rađanje kao takvi
relativno rijetki. S iznimkom slučaja gdje sama trudnoća
predstavlja rizik zdravlju majke i slučajevima gdje trudnoća
otkriva vezu za koju žena smatra da mora biti tajna, standardni
razlog za pobačaj je vezan uz činjenicu da ne želite da se dijete
rodi, a ne time da ne želite biti trudni. Drugim riječima, problemi
koji dovode žene do pobačaja su takvi da problem ne bi bilo riješen
znanstveno fantastičnom tehnologijom pomoću koje bi momentalno
djeca izrastala i pojavljivala se u majčinu krilu. Problem nije s
trudnoćom, nego s time da imate dijete; a Thomsonin argument brani
pobačaj na temelju nametanja kojeg trudnoća i porod kao takvi
postavljaju pred ženu.
Pretpostavimo da je Thomson u pravu i
da je teret trudnoće i poroda doista moralno dovoljan razlog za
pobačaj; u tom slučaju bi očekivali da je izazov trudnoće i
poroda među najbitnijim razlozima koje žene navode za činjenja
pobačaja, ali osim slučajeva gdje trudnoća dovodi u opasnost
zdravlje majke, izazovi trudnoće i poroda čini se nisu glavni
razlozi za pobačaj. Istina, možda je razlog taj što se žene boje
da će ispasti sebične ako to navedu kao razlog, ali s obzirom da su
voljne reći kako bi dijete "promijenilo njihov život na
način koji to one ne žele", ili da prvo žele "ostvarit
karijeru", onda se ne čini kako postoji tabu oko
spominjanja sebičnih razloga.
Osim toga, Thomsonin argument, kada bi
bio ispravan (a ja mislim da nije), samo bi utvrdio da postoji pravo
izbacivanja fetusa iz maternice, a ne da postoji pravo ubijanja
fetusa; a da bi zadovoljili tipičan razlog zašto žene pobacuju,
potrebno je pravo na ubijanje fetusa. Thomsonin argument ne daje nam
razlog da mislimo kako postoji takvo pravo.
Izvoni post Two remarks on Thomson's violinist argument for abortion, autor je matematičar i filozof Aexander Pruss, preuzeto s Alexander Pruss's Blog.
