srijeda, 27. studenoga 2013.

Samoizbor – C. Taylor

Može biti važno da je moj život izabran, kako tvrdi John Stuart Mill u djelu O slobodi, ali ukoliko neke opcije nisu značajnije od drugih, sama ideja samoizbora zapada u trivijalnost te stoga u nesuvislost. Samoizbor kao ideal ima smisla samo zašto što su neka pitanja značajnija od drugih. Ne bih za sebe mogao reći da sam onaj koji sam za sebe bira i razvija cijeli ničeanski vokabular samostvaranja samo zato što sam za ručak izabrao odrezak i krumpir umjesto hamburgera. Koja su pitanja značajna, ne određujem ja. Da određujem, nijedno pitanje ne bi bilo značajno. No tada bi sam ideal samoizbora kao moralni ideal bio nemoguć.

Tako ideal samoizbora pretpostavlja postojanje drugih značajnih pitanja koja nadilaze samoizbor. Ideal ne bi mogao stajati sam zbog toga jer on zahtijeva obzor pitanja koja su značajna, a koja pomažu odrediti poglede u kojima je samostvarenje značajno. Slijedeći Nietzschea, uistinu sam veliki filozof ukoliko preradim ljestvicu vrijednosti. No to znači redefiniranje vrjednota koje se tiču važnih pitanja, a ne preinačavanje jelovnika u McDonald'su ili mode za nadolazeću sezonu.

Djelatelj koji traži značenje u životu, nastojeći sebe smisleno definirati, mora egzistirati u obzoru važnih pitanja. To je unaprijed osuđeno na neuspjeh u modusima suvremene kulture koji se usredotočuju na samoispunjenje u suprotnosti sa zahtjevima društva ili prirode, koji isključuju povijest i veze solidarnosti. Takvi egocentrični "narcisoidni" oblici uistinu su plitki i trivijalizirani; "uskogrudni i plošni", kako Bloom kaže.

Charles Taylor, Etika autentičnosti


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove