Pretpostavimo da x misli kako je 95%
vjerojatno da fetus nema moralni status. Pokazat ću da x ne bi
trebao napraviti ili izvršavati pobačaj, osim možda zbog ekstremno
ozbiljnog razloga, pretpostavljajući da x razmišlja ispravno
probabilistički. Argument je jednostavan:
1. (Premisa) Ne smijete činiti nešto što će rezultirati sa 5% vjerojatnosti smrti nevinog s moralnih statusom osim možda zbog ekstremno ozbiljnog razloga.
2. (Premisa) x misli da je 95% vjerojatno da fetusima nedostaje moralni status.3. (Premisa) x razmišlja ispravno probabilistički.4. x misli da je 5% vjerojatno da fetusi imaju moralni status. (prema 2 i 3)5. Svi misli da ako fetusi imaju moralni status, onda su nevini.6. x misli da će pobačaj 5% vjerojatno rezultirati smrću nevinoga s moralnim statusom (3-5)7. x ne bi smio imati ili izvršavati pobačaj osim možda zbog ekstremno ozbiljnih razloga.
[...]
Opservacija; Možete pokazati
(1) na slijedeći način. Bilo bi razumski iracionalno izazivati 1/20
rizik za život osim zbog ekstremno ozbiljnog razloga; Ali isto tako,
ne smijete izazivati 1/20 rizik za život drugog nevinog koji ima
moralni status osim zbog ekstremno ozbiljnog razloga. (To,
pretpostavljam, koristi neku verziju Zlatnog Pravila ili Kantovskog
univerzaliteta.) Kako utvrditi da je 1/20 rizika za vlastiti život
razumski iracionalno osim zbog ekstremno ozbiljnog razloga? Moglo bi
biti korisno prebaciti se u perspektivu trećeg lica. Pretpostavimo
da svi u SAD-u pojedinačno preuzmu nezavisni 1/20 trenutačni rizik
za svoj život. Odmah će umrijeti 15 milijuna ljudi. Mislili bi da
je to tragedija, osim ako bi preostalih 285 milijuna ljudi ostvarilo
ekstremno veliku individualnu korist zbog individualnog preuzimanja
rizika.
Opservacija; Javna politika koja
s jedne strane ima očekivanu vrijednost jednaku 25 000 smrti nevinih
osoba s moralnim statusom godišnje bi trebala ekstremno jako
opravdanje s pozitivne strane. Ako bi zabranom pobačaja imali 500
000 pobačaja manje godišnje, onda legalni pobačaj ima očekivanu
vrijednost jednaku 25 000 smrti nevinih na strani troškova – ako
je vjerojatnost da fetusi imaju moralni status 5 posto. Dakle
potreban je ekstremno snažno opravdanje na strani benefita.
Zaključna napomena: Naravno, mislim da
je, uzevši sve u obzir, jasno kako fetusi imaju moralni status; Ali
zanimljivo je da čak i ako je vrlo vjerojatno da nemaju, svejedno
postoji dobar razlog da moralno brinemo o nekim, možda mnogim,
slučajevima pobačaja.
Izvorna verzija Abortion and probability, autor je Alexander Pruss.
PS
Dakle, radi se samo o blogpostu.
(Pruss je objavio više radova u kojima pokazuje da fetusi imaju
moralni status. Osim filozofijom, bavi se i matematikom što često
rezultira i usputnim razmišljanjima o nekim zanimljivim pristupima
različitim problemima o kojima piše na svome blogu. )
Na pitanje u komentarima možemo li
isto reći i za vožnju autima ukoliko se broj stradalih poveća na
toliki postotak odgovara; "Argument auta se odnosi na pitanje
javnih programa, a ne pojedinca. Osim ako niste pijani ili na neki
drugi način onesposobljeni, vaša individualna odluka da se vozite
cestom ne povećava ničiju vjerojatnost smrti na 5%. Postoji dobar
način da to empirijski provjerite: Vozite se sto dana i provjerite
jeste li ubili otprilike pet ljudi."
***
Filozof Kreeft je diskutirao moguće
ishode našeg znanja odnosno odabira naših akcija i statusa fetusa
(npr. u Human Personhood Begins at Conception ). Dakle ovisno o tome (ni)je li fetus osoba, i o
tome što odlučite učiniti odnosno što znate o fetusu imate četiri
(logički) mogućih ishoda.
Najzanimljiviji (za moj post) je onaj u
kojem je fetus osoba, ali ste vi (nesigurni u taj status) odlučili
uništiti (ubiti) fetus. To je ono što bi (pravno gledano, SAD) bilo
osuđeno kao ubojstvo iz nehaja. Slično tome, ako ste odlučili
uništiti fetus bez da ste sigurni kako fetus nije osoba te se
ispostavi da nije osoba onda se krivi samo zbog kaznenog nemara
(prijestupa iz nehaja). Obje te stvari su naravno loše. (Da ni ne
spominjem slučaj u kojem znate da je osoba i odlučite ga uništiti
što je onda ubojstvo.)
Da pojasnim pomoću
Kreeftovih primjera, zamislite da se po mraku vozite autocestom i
pred vama se pojavi nešto u obliku ljudskog bića, možda se radi o
nekom pijancu koji leži nasred ceste, a možda se radi samo o
odbačenom kaputu. Vi odlučite da ga nećete zaobići nego pregaziti. Ili zamislite da otiđete u lov sa svojim prijateljem. U
jednom trenutku se razdvojite, uskoro čujete neki šum u grmlju i
odlučite pucati; možda se radi o jelenu, a možda se radi o vašem
prijatelju lovcu. Ili zamislite da obavljate dezinsekciju u
studentskom domu bez da ste sigurno kako nema nikoga. Možda imate
sreće, možda nema čovjeka pod kaputom, možda nema lovca u grmlju,
možda nema nijednog studenta – a možda je upravo suprotno. (Ili
ćete biti krivi za ubojstva iz nehaja, ili tek kriminalni nemar.)
Što ćete
učiniti? Koliku vjerojatnost očekujete za pojedinu mogućnost da bi
odabrali određenu akciju? Možete li mirne duše reći "Pa, to
nitko ne zna, možda je q, a možda je ne-q, svatko odlučuje za
sebe?"
***
Ovako bi to, prema Kreeftu,
izgledalo;
