utorak, 12. studenoga 2013.

Argumenti nemaju testise

Kada Vam netko kaže da muškarci ne mogu govoriti o pobačaju kratko odgovorite da "argumenti nemaju testise".

***

U postu Kakve veze pobačaj ima s religijom? je objašnjeno da protivljenje pobačaju ne mora biti na religioznim osnovama (zanemarit ćemo sad pitanje temelje li se sve moralne vrijednosti na religioznoj osnovi, protivljenje pobačaju je "religiozno" kao i protivljenje krađi ili ubojstvu). Istina, pretpostavljam da je postotak religioznih koji se protive pobačaju veći od postotka ateista koji dijele takvo razmišljanje, a zašto je to tako morat će sami razriješiti. (Pozivanje na sekularizam kod pitanja pobačaja ne pomaže - kao niti kod drugih aktualnih pitanja. Sekularizam također znači da država ne smije koristiti svoju prisilnu moć za nametanje kvazi-religije ljevičarske ideologije.)

Često možemo čuti povike da se radi samo o ženinom tijelu, ali već jednostavna analiza poput one u Argument Ženinog Tijela pokazuje da takvi pokušaji nisu uvjerljivi. Očito je da embrij ili fetus ili dijete nisu dio majčina (ili očeva) tijela – imaju drugačije gene, drugačije ciljeve itd. Očito je i da se radi o novom ljudskom biću u ranoj fazi razvoja - upravo tako izgledaju ljudi kada su te starosti. Oni koji opravdavaju pobačaj možda razmišljaju poput Thomson, koja uspoređuje trudnoću sa situacijom u kojoj ste prisiljeni služiti kao sustav za održavanje violinista na životu. Feser u O samo-vlasništvu i argumentu Thomsonina violinista objašnjava dio problema s tim argumentom. (I to samo u okviru određenog konzervativnog libertarijanstva kojim se u to vrijeme bavio.) Pruss u Dvije primjedbe o Thomsoninom violinistu također vidi više problema s tim argumentom, primjećuje da postoje druge situacije u kojima se od pojedinca nešto očekuje. Kada bi Thomsonin argument i bio uvjerljiv ne bi opravdao (glavne) razloge zbog kojih se pobačaji izvršavaju. Rand ima zanimljiva razmišljanja o opasnostima kolektivizma, ali u filozofiji često daje argumente koji nemaju vrijednosti, npr. kao u Komentar na Rand o pobačaju.  

Jedna od izjava koju također često možemo čuti je da ne možemo biti sigurni koji je status fetusa, da je na svakome da odluči za sebe (što zapravo znači pobaciti je u redu, ako netko baš ne želi ne mora); Ali ako niste sigurni onda to ne bi niti trebali činiti, kao što Pruss ističe u Pobačaj i vjerojatnost, čak i uz malu vjerojatnost (da fetus ima moralni status) imate razloga za brigu, odnosno kao što Kreeft u istom postu daje primjer; ako ste u lovu sa prijateljem, razdvojili ste se i čujete neki šum u grmlju, trebali bi biti sigurni da nećete upucati svog prijatelja.

Pruss u svom eksperimentu - Misaoni eksperiment u vezi pobačaja - uspoređuje dvije podjednake vrste (ljude i lakije) koje se razlikuju samo po lokaciji razvoja u prvih devet mjeseci od oplodnje, a s obzirom da je pogrešno ubiti jedne, pogrešno je i druge. U svom radu Nekoć sam bio fetus: Zato je pobačaj pogrešan korištenjem jednostavnog metafizičkog principa (ono što je nastalo, a nije umrlo, još uvijek postoji) pokazuje da je on isto biće kao i onaj fetus u utrobi svoje majke.

Pakaluk se, međuostalom, pita koja je uloga oca, ako je majka ta koja određuje o pobačaju odnosno ako ona određuje je li i kada je fetus dijete - Na ženi je da odluči?

***

Prenio sam nedavno Anscombin rad: Zašto imati djecu? u kojem analizira novonastalu situaciju u kojoj se takvo pitanje uopće postavlja. (Možda se tu krije odgovor na pitanje s početka.) U eseju Kontracepcija i čednost također se dotiče pitanja pobačaja.

Rober P. George objavio je više radova i knjiga o sličnim temama, poveznice na nekoliko radova iz tog područja možete pronaći ovdje - Princeton pro-life centar.

Postoje još neki drugi postovi u kojima se spominje, ali nisu izravno o pobačaju...

Pobačaj čini ŠTO djetetu?
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove