utorak, 24. siječnja 2012.

Ron Paul - još jedni izbori

Prošao referendum; EU nas već godinama šalje kvragu pa smo napokon i odlučili ući u tu EU. No, nema veze, baš kao u reklamnim spotovima, napokon ćemo stajati u EU redu sa Bugarima i Rumunjima, a ne Švicarcima i Norvežanima. Možda na ovome referendumu nisam bio na pobjedničkoj strani, ali zato je sljedeći kandidat siguran dobitnik - Ron Paul, a izbori su za predsjednika SAD-a.


Ne ću pisati o njemu, ima bazu obožavatelja na internetu pa nije teško pronaći informacije, izdvojit ću par videosnimki sa njegovim nastupima(iako je uvijek zanimljiv);

Thomas Woods snimio je video o tome koga bi katolici trebali podržati, inače kao što sam već pisao Woods je katolik tradicionalist, ali i libertijanac. Na snimci iznosi neka zanimljiva razmišljanja o braku. Inače, prema nekim anketama čak 50% katolika i dalje podržava Obamu(Woods u 3 minute protiv Obame), i to baš u trenutcima kada federalne vlade tjeraju vjerske organizacije da promoviraju sekularne ciljeve ako žele podršku(kontracepcija, pobačaji...). Ron Paul pisao je još davno o sličnim problemima, u nastavku citat iz kratkog izlaganja Socijalizam utemeljen na vjeri(2001.); 
Osiguravanje saveznih sredstava vjerskim organizacijama rezultati će time da organizacije postanu ovisne o birokratima. Morat će mijenjati svoj vjerski karakter kako bi zadovoljili uvjete saveznih blagajnika. Vjerske organizacije će doživjeti pad privatne podrške jer će ljudi pretpostaviti da sada dobivaju sredstva od poreznika pa nema potrebe za donacijama što će rezultirati time da organizacije postanu sve više ovisne o saveznim sredstvima. Kako onaj tko brine o blagajni određuje sve, uskoro će birokrati i kongres kontrolirati sadržaj takvih programa. [ ... ]  Prihvaćanje saveznih sredstva će iz temelja pokvariti vjerske institucije koje sada pružaju svoje humanitarne usluge jer su potaknuti svojom vjerom. Ipak, kada prihvate državna sredstva vjera će postati sekundarna stvar jer će trebati zadovoljiti sekularne ciljeve političara i birokrata.  [ ... ] Zaključno, zato što H.R. 7 proširuje doseg amoralne, neustavne socijalne države i samim time ugrožava autonomiju i učinkovitost vjerskih dobrotvornih usluga kojima navodno pomaže pozivam svoje kolege da ju odbiju. Nadam se da će mi se kolege priključiti u podršci ustavnim i samilosnim ciljevima kako bi vratili kontrolu nad dobrotvornim organizacijama američkog narodu kroz smanjenje poreza i kreditne olakšice.
Mnogi katolici će glasati za Ricka Santoriuma. Libertijanska razmišljanja nisu baš prihvaćena u katoličkim krugovima što ne čudi ako pogledamo izjave američkih biskupa o zdravstvenom sustavu i usporedimo ih sa Ron Paulovim. Ljudi koji nisu upoznati sa austrijskom školom ekonomije možda neće razlikovati Ron Paula od Alana B'Starda(ako se ne varam napušenog u ovoj sceni). Također postoje i drugi  problemi koje ističu poznatiji intelektualci vezano uz libertijanske poglede, ponajviše uz pitanje droga, brakova i općenito socijalne politike tako da će Ron Paul teško uspjeti mobilizirati veći postotak birača. Razne govore i eseje Ron Paula možete pronaći ovdje. Bilo bi sjajno kada bi imali nekog sličnog u Hrvatskoj.



Za kraj razmišljanje iz 2005. povodom smrti Pape Ivana Pavla II.

Teologija, ne politika

Povodom smrti Pape Ivana Pavla II predstavnici obiju stranaka u Kongresu izrekli su niz pohvala na njegov račun. Mnogi su opširno govorili o njemu u Zastupničkom domu, a neki su čak prisustvovali njegovom sprovodu.

Drago mi je što mogu vidjeti toliko političara koji odaju počast tom Božjeg čovjeku i čovjeku mira, ali problem je što mu je toliko malo ljudi u svom zakonodavnom radu odavalo počast za vrijeme života. Zapravo, većina članova kongresa podržavali su politiku koja je u potpunoj suprotnosti sa katoličkim učenjem.

Prije samo dvije godine konzervativci su prigovarali Papi jer nije podržao našu invaziju na Irak. Neki od vodećh konzervativnih medija čak su odvratno sugerirali da je Papa neprijatelj Sjedinjenih Američkih Država je nije podržao našu agresiju na Bliskom istoku. Papa nije prihvaćao kontradikciju kako se može bit i za život i za rat, niti je mijenjao tumačenje pravila ratovanja kako bi podržao napad na državu koja očito nije predstavljala nikakvu opasnost Americi – konzervativci su mu to zamjerali. Napadi u rujnu nisu promijenili sve, Papa je razumio da je ubijanje i dalje ubijanje. Licemjerni konzervativci koji su zagovarali rat očito imaju kratko sjećanje.

Liberali su također osuđivali Papu jer je smatrao da katolicizam, kao i sve religije, ima pravila koja jednostavno ne možemo odbaciti kako bi zadovoljili trendove vremena. Politička ljevica je bila vrlo kritična prema Papinom razmišljanju o pobačaju, eutanaziji, istospolnim brakovima, feminizmu i kontracepciji. Mnogi liberali smatrali su da je katolicizam prepreka potpuno sekularnom društvu kakvo su željeli stvoriti.

Niti konzervativci nisi liberali nisu razumjeli da su Papini proglasi teološki, ne politički. Jedan je od par ljudi koji se nisu dali zastrašivati ili maltretirati od strane bilo koje vlade. Bio je Božji, a ne državni čovjek. Nije donosio zakone nego utvrđivao dugogodišnji nauk katoličkih doktrina. Njegova misija je bila spasenje duša, a ne služiti političkim ciljevima bilo koje nacije, stranke ili političara.

Za sekulariste to je bio neoprostivi grijeh Ivana Pavla II – prvo je služio Boga, a tek onda državu. Većina političara misli da je država, a ne Bog, vrhovni vladar na zemlji. Jednostavno ne mogu podnijeti teologiju koja ne podržava njihovu viziju neograničene državne vlasti. Upravo su zato konzervativci i liberali odbacivali Ivana Pavla II, njegovi teološki proglasi nisu se slagali sa njihovim ciljevima. No, možda jednostavno njihovi ciljevi nisu bili Božji.

Za razliku od mnogih političkih vođa, Papa je razumio da su i osobne i ekonomske slobode nužne za procvat ljudskih vrlina. Vrline su povezane sa izborom. Politika i vlade pokušavaju uskratiti ljudima slobodu izbora.

Papina predanost ljudskom dostojanstvu, utemeljena na Kristovom učenju, vodila ga je da postane dosljedan zagovaratelj etike života što najbolje vidimo u njegovoj borbi protiv pobačaja, rata, eutanazije i smrtne kazne. Koje institucije diljem svijeta upravljaju pobačajem, ratom, eutanazijom i smrtnom kaznom? Vlade.

Povijesno gledajući, religije su oduvijek predstavljale opasnost vlastima jer su se nadmetali za lojalnost ljudi. Ipak, u modernoj Americi većina vjerskih institucija je davno napustila svoju nezavisnost i služe tek kao navijač raznih državnih politika poput socijalne službe, socijalna skrb i vojne agresije u ime demokracije. Tek nekoliko američkih crkvi osporava državne akcije(pod uvjetom da se zadrži njihov status oslobođenja od poreza). Zato političari u Washingtonu navodno slave religije – više ne prijete njihovoj nadmoći. Vlada je prihvatila religije i obitelj kao osnovne principe organizacije našeg društva. Savezna vlada je glavna i svi to znaju, ali nijedan političar neće proizvesti niti dio ostavštine Pape Ivana Pavla II.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana