F. Hadjadj u Vjera Zlih duhova;
Jakovljeva poslanica potvrđuje da i vragovi imaju vjeru kao takvu: I đavli vjeruju, i dršću. Glagol koji apostol upotrebljava, pisteuein, onaj je isti kojim se gotovo uvijek označuje vjera vjernika (primjerice, kad se Isus obraća nadstojniku sinagoge u vezi sa smrću – i uskrišenjem – njegove kćeri: Ne boj se! Samo vjeruj! - Mk 5,36) [...]
Beda Časni razmišlja o toj razlici govoreći da je jedno vjerovati nešto (credere illum), a drugo vjerovati u nešto (credere in illum): "Vjerovati da Bog jest, vjerovati da je ono što on kaže istinito, to mogu i vragovi. Ali samo oni koji ljube Boga, o jest oni koji nisu kršćani samo imenom nego i životom i djelima, uspijevaju vjerovati u Boga. Vjerovati u Boga (akuzativ) podrazumijeva hod, kretanje prema Njemu, a kako ljubav čini da izlazimo iz samih sebe da bismo težili prema drugome, jer onome koji ljubi, srce i duh namjerno su usmjereni prema svome ljubljenome, više negoli prema samome sebi, istinski vjerovati u Boga daje nam Božja milosrdna ljubav. S tog motrišta, vragovi ne vjeruju u, nego izvan Boga, to jest vjeruju bez ljubavi.
Sveti Augustin podcrtava da je jedino tu razlika između jednakih tvrdnji: "Petar kaže: Ti si Krist, Sin Boga živoga. Vragovi jednako kažu: Znamo tko si ti, Sin Božji, Svetac Božji. Ono što kaže Petar, kažu i vragovi. Iste riječi, ali drugačije? Vjera kršćanina popraćena je ljubavlju, vjera zloduha je bez ljubavi. [...]
U svojoj terminologiji Toma Akvinski je jasniji. Na razlikovanje crede in Deum (vjerovati u/u odnusu na Boga) i credere Deum (vjerovati da je Boga takav i takav), on dodaje crede Deo (vjerovati Bogu). U prvom slučaju riječ je o predmetu vjere koji se promatra s obzirom na cilj, kao onaj koji ostvaruje blaženstvo, u drugom slučaju riječ je o predmetu vjere koji se promatra s materijalnog motrišta, to jest kao takav i takav članak ponuđen o Bogu; u trećem slučaju predmeta vjere promatra se s formalnog motrišta, kao što to pokreće vjeru, a to je autoritet Boga koji se objavljuje. [...]
Osim "vjerovati da", "vjerovati nekome" i "vjerovati u" sveti Marko, od samog početka, nudi četvrtu mogućnost koja od druge preuzima dativ a od treće prijedlog: credere in Deo, vjerovati u Bogu, ne u smislu hoda k njemu, nego u smislu nalaženja unutar njega, kao u dubini njegova krila. Taj izričaj postaje vrlo jasan u prvoj Kristovoj riječi kojom on u Marka započinje svoje propovijedanje: Obratite se i vjerujte u evanđelju, u radosnoj novosti! (Mk 1,15)
PS
Dalje Hadjadj objašnjava neku gramatičku poantu koja postoji samo kod Marka, ali moram priznati da se nisam potrudio shvatiti o čemu se točno radi, vjerojatno se nešto i izgubilo u prijevodu.
Već sam ranije prenio jedno razmišljanje Vjerovati u Boga ili vjerovati Bogu (i drugi post Vjera) u kojem Anscombe slično objašnjava što znači vjerovati; razliku između vjerovanja u Boga i vjerovanja Bogu (primjerice u smislu da će nam Bog pomoći.)
Moj prijevod Anscombina objašnjenja se razlikuje od prijevoda hrvatskog izdanja Hadjadja - zapravo je obrnuto (vjerovati u, vjerovati), ali poanta je slična. (Hadjadj je malo više razradio drugo značenje.)
---
Podsjetio bih i na raniji post O mržnji prema Bogu u kojem Anscombe sažima razmišljanja onih koji odbacuju Boga.
