Šest grijeha protiv Duha Svetoga su:
- Ufati se preuzetno u milosrđe Božje.
- Zdvajati o milosrđu Božjem.
- Protiviti se priznatoj istini kršćanske vjere.
- Zaviđati bližnjem na darovima Božjim.
- Odbijati tvrdokorno spasonosne opomene.
- Ustrajati hotimice u nepokori.
---
U dominirajućoj kulturi, ili barem u onoj kulturi koju propagiraju mediji, prisutno je negiranje grijeha – onoga što bismo tradicionalno shvaćali kao grijeh. Zapravo postoji inverzija tog pojma pa se "grešnim" proglašava ako netko smatra da postoji grijeh ili da postoje neka ponašanja koja su pogrešna.
(Negiranje je u nekim slučajevima toliko žestoko da je lako posumnjati kako je razlog tog negiranja svjesnost da se radi o grijehu - dovoljno se sjetiti nekih pitanja vezanih uz spolnost, početak života itd.)
Lako je prepoznati raširenu ideju da se ne bi trebali previše zabrinjavati grijehom i da smo svi zapravo dobri kršćani – iako ne činimo ništa što bi dobar kršćanin činio.
No, raširenost tog fenomena - barem u određenim krugovima, ne znači da ne postoji i suprotni problem. Primjetio je jedan autor, osuditi sebe nije ništa manje pretenciozno od toga da sami sebe oslobodite.
Ostavimo pravovjernim teolozima i duhovnim autorima da o tome pišu na ispravan način, ali mislim da možemo reći da postoje oni koji sumnjaju u svoj kršćanski život i koje opterećuju vlastita grešnost (na pogrešan način).
Nešto slično nailazimo kod onih (nezrelih) kršćana koji se pitaju zašto bih uopće išao na ispovijed kada ću opet sagriješit. (Vidi ranije postove; Zašto prati zube ako će se opet zaprljati hranom?, Ispovjedajte se dobro; O isprikama i izgovorima, kategorija ispovijed.)
Prema jednom autoru, očaj je oružje Neprijatelja koji koristi prijestup kako bi vas doveo u stanje beznađa, do odbacivanja Božje milosti (i postavljanje pitanja; zašto bih se uopće odupirao, zašto se ne bih prepustio nekom grijehu). Kao što upozoravaju takvi duhovni autori, kada padnete, trebali biste se odmah ustati; svaki pad je prilika da vježbate poniznost i povjerenje u Boga. Ne smijemo se prepustiti očaju, udaljiti od sakramenata, od nade.
---
Ovako to neki sažimaju;
Prije grijeha, Sotona nas uvjerava da ne postoje posljedice; nakon grijeha, uvjerava nas da je grijeh neoprostiv.
Odnosno;
Sotona će vas prvo navesti na grijeh, a onda će vas optužiti - i ti sebe nazivaš katolikom.
---
Iz Filoteje;
"Pridigni dakle blago srce, kad ti padne, ponizi se pred Bogom, poznajući svoju nevolju, i ne čudi se što si pala. Kakvo je čudo, što je nemoć nemoćna, slabost slaba, bijeda kukavna? Ipak od sve duše zamrzi uvredu, kojom si uvrijedila Boga, pa hrabro i pouzdajući se u Božju milost kreni stazom kreposti što si je bila ostavila"
***
Onaj koji tvrdi da je najveći grešnik zasigurno to nije jer najveći grešnik ne bi razmišljao o sebi kao grešniku. Kao što primjećuje jedan autor, sigurno ništa ne ljuti neprijatelja kao kada veliki grešnik zatraži oproštenje i zavapi za Bogom. (Sjetite se napada na one koji promjene svoje živote, ili na one koji se pokaju u svojim posljednjim danima.)
Da, nesumnjivo radite mnoge gluposti, imate grešne misli, sklonosti ponašanju i mislima, ali valjda činiti i neko dobro. Prenio sam jednu molitvicu (u Post Kripost) koja pučki sažima (ne i teološki rigorozno) ono što želim istaknuti (ujedno i svjedoči o vjeri ljudi našeg područja i njihovim životima). Zapisivač opisuje korizmene običaje, post i molitvu, prenosim još jednom;
Na Veliki Petak još u rano jutro još oko 2. sata skupilo bi se na skupnu molitvu dosta duša ili kod križa ili u kapeli i tu bi skupa molili sto Očenaša i sto Zdravih Marija i za svakom Zdravom Mariom rekli bi Jezus Hristus smiluj nam se, a na svršetku bi izašli svi van iz kapele moliti pod vedro nebo i tu bi priporučili ovom priporukom
"Dušo dušice kada pojdeš s ovog svita na onaj susrist će te nevirnik i kazat će ti Ti si dušo moj drug, a ti njemu reci Idi od mene nevirniče od kud bi ja bio Tvoj drug kada sam ja na veliki petak na veliki svetak izmolio sto očenaša i sto Zdravih Maria sto Jezusa sto Krisusta moja duša je očišćena Amen."
I zatim bi odma pozdravili Gospu i razišli se.
Iako upadate u razne grijehe (riječju, djelom i propustom), nemojte zbog toga očajavati. Uz upozorenje koje još jednom ponavljam, "Ipak od sve duše zamrzi uvredu, kojom si uvrijedila Boga, pa hrabro i pouzdajući se u Božju milost kreni stazom kreposti što si je bila ostavila."
(Molitva govori o trenutku kada ste već pošli "s ovog svita", ali mislim da je možemo primjeniti kao odgovor u trenucima kada upadnete u neke sumnje.)
Postoji mnoštvo autora koji su pisali o nutarnjem životu, poznati klasici duhovne literature i mnoštvo djela raznih svetaca koja se detaljno i nadahnuto bave time, ali ovdje samo podsjećam na ovu narodnu molitvu jednostavnog puka - odgovor "nevirniku" koji vas pokušava optužiti.
---
U svijetu je rašireno pogrešno mišljenja da grijesi nisu nešto za što vam je potrebno oproštenje (odnosno da grijesi ne postoje), ali također je problematično misliti da ne postoji izlaz. (Naravno, upozorenje u preuzetnom ufanju u milosrđe Božje i dalje stoji.)
PS
Obično su moji komentari usmjereni protiv onih koji su previše samouvjereni u svojem sekularnom hedonizmu i luciferijanskoj oholosti, ali ova razmišljanja se ne bave njima.
Zbog kulture u kojoj živimo, a vjerojatno bi tako bilo u svakom vremenu, netko će možda pogrešno shvatiti napisano i što sam pokušavao izreći te će izvuči neke pogrešne zaključke (da nam nije potrebno pokajanje i pokora i slično), to mi nikako nije bila namjera. (I kod "strogih" svetaca možete naići na nešto što se pokušava protumačiti kao "liberalna" misao, ali treba je tumačiti u svjetlu prve Zapovijedi ljubavi.) Ne pokušavam davati duhovne savjete, ne pokušavam davati nikakve savjete, samo upozoriti ponekad na stvari kojima svjedočimo.
Vidi ranije postovi slične tematike; O Grijehu – J. Kuničić, Znate li tko ste u priči o Isusu i grešnicima?, O ogovaranju pobožnih – sv. Franjo Saleški, Filotea, Otkuda Bol i Koja je korist od čovječih boli – Jordan Kuničić, Možda činiš tek pokoje dobro – Pustinjski Oci, Wetta, Osam kćeri pohote, kategorija grijeh, tri puta duhovnog života itd.
---
Pretražujući prikladnu ilustraciju naišao sam na razne citate, ne bi ih navodio bez ispravnog tumačenja, ali jedna poruka mi je djelovala potencijalno simpatičnom i ohrabrujućom, barem kada je ispravno shvatimo, za one koji su se promijenili ali još osjećaju posljedice ranijeg života; "Ako vas Neprijatelj podsjeća na stvari iz vaše davne prošlosti to je zato što nema toliko stvari na koje bi vas podsjećao iz nedavne."
