utorak, 17. siječnja 2012.

Udruga Protagora - anticrkveni pamflet

Naišao sam na protucrkveni pamflet koji ponavlja stare mitove tako da sam odlučio odgovoriti na neke iznesene laži, autor pamfleta je udruga Protagora, nisam pročitao izvornu verziju nego onu koju je novinar sa dnevno.hr prenio. Novinar je izdvojio ono što je smatrao bitnim;
Na propovjed vojnog ordinarijata Juraja Jezerinca reagirala je udruga za zaštitu ireligioznih Protagora, upozoravajući da na ratove koje je Katolička crkva stoljećima pokretala i vodila, kao i na štetni ugovor između Svete stolice i Republike Hrvatske.
Zanimljivo je da nigdje ne piše da se udruga ne slaže sa iznesenim mišljenjem(iako sam siguran da je to slučaj), ali je odlučila za svaki slučaj odgovoriti sa 'protunapadom'. Podsjetilo me to na nedavni slučaj Drage Hedla sa čijom se nagradom neki nisu složili jer "U doba komunističkog režima između ostaloga je nazivao blaženog Alojzija Stepinca 'krvnikom među svecima'. U takav kontekst stavljao je i blaženog Ivana Merza". Takva pisanja su "izazivala represiju onih koji drugačije misle i ugrožavala sigurnost nevinih ljudi", ali Drago Hedl u tome ne vidi nikakavih problem, odlučio je odgovoriti sa izjavom; "Prisjetimo se onda i inkvizicije".

Aktivno ste potpomagali represivni sustav do prije 20 godina i vaše klevete su dovodile do zatvorskih kazni? Nema veze, niste vi krivi, prije 800 godina u 1000 kilometra udaljenom mjestu neki popovi su počeli ispitivat i nekad mučit ljude. Kako bi vi mogli biti krivi ako je nekad negdje netko radio i gore stvari? Pa to je osnova pravnog sustava i morala - osoba nije kriva ako je unazad 1000 godina i u radijusu od 2000 kilometara netko učinio goru stvar od vas.
Protagora ističe da nije upoznata niti s jednim zločinačkim pohodom organiziranim ili upravljanim od strane neke organizacije agnostika, ateista i ostalih nevjernika.
Moguće je da Protagora nije upoznata sa takvim slučajevima, ali to nikako ne znači da ih nije bilo(ili da se treba hvaliti svojim neznanjem). Neću govoriti o očitim slučajevima(crna knjiga komunizma) i najpoznatiji, diktatorima, ali ću spomenuti slučaj Španjolske. U samo tri godine građanskog rata ubijeno je 10000 redovnika, časni i svećenika i to upravo zato što su bili katolici. Radi se o masovnom progonu od strane ateista koji su željeli uništiti religiju.
Ali znamo da je prve progone onih koji drugačije vjeruju započela Crkva, a ne ateisti.
Potpuno prihvaćam razmišljanje jednog od najvećih znanstvenika Isaaca Newtona koji je rekao da je "ateizam toliko besmislen da ne čudi što nikada nije imao puno zagovornika" tako da je Protagora ovog puta u pravu, ateisti nisu prvi počeli progone jer ih kroz povijest nije ni bilo(što ne znači da se kroz prošlo stoljeće nisu potrudili nadoknadit propušteno). Ipak, optužujući Crkvu da je prva počela progone nesvjesno optužuju i ateiste za progone jer je jedna od optužbi sa kojom su se susreli kršćani u grčko-rimskom svijetu bila da su ateisti. Naime kršćani nisu vjerovali u poganska božanstva i različite praznovjerne prakse tako da su ih progonili upravo zbog njihovog ateizma.

Ne znam kakav pregled povijesti imaju ljudi u Protagori, ali povijest nasilja, progona i ratova nije počela sa šačicom ljudi koja je odlučila slijediti Kristov nauk. Ljudi su živjeli tisućama godina prije prvih stoljeća(poslije Krista), i ti isti ljudi su živjeli diljem svijeta na svim kontinentima. Ratovali su, progonili neistomišljenike i bili izrazito nasilni...
Naime u 4. stoljeću, istom nakon proglašenja kršćanstva službenom državnom religijom Rimskog Carstva,
Interpretacija koju veliki broj ljudi ima o tom govori o tome kako su biskupi i car sjeli i počeli razmišljati kako bi mogli porobit i zaglupit narod te povećat svoju moć. Naravno da samo proglašavanje kršćanstva državnom religijom nije odmoglo širenju kršćanstva(iako se jasno sjećam kada su mi na vjerojanuku objasnili da je to najveća pogreška u povijesti kršćanstva), ali prihvaćanje kršćanstva u Carstvu nije se dogodilo u par dana. No, počeo sam ovo objašnjavati jer je posljedica te odluke bila sekularizacija države – car nije dobio na moći nego je izgubio. Država i religija više nisu povezane tako, Car više nije Bog, on je običan čovjek koji je također podložan Bogu i njegovi zakonima.
pobjednička frakcija kršćana započinje progon, kako drugih frakcija u okviru kršćanstva (npr. gnostika, a kasnije katara i bogumila), tako i pripadnika drugih religija koje pogrdno nazivaju poganima - piše u priopćenju.
U pravu su da je došlo do sukoba, samo proglašavanje religije službenom nije nikako značilo da je carstvo(ljudi) odjednom postalo kršćansko, ali ovo "započeli progoni" mi je upalo u oko. Svi žive u miru i trče zagrljeni po mirisnim livadama i odjednom dolazi do progona, ne čini se baš smislenim.
Navode se i križarski ratovi, vođeni od 1095. do 1291. godine, koje je pokrenula i vodila Crkva, a ne ateisti, a u kojima je ubijeno desetak milijuna ljudi.
O križarskim ratovima nije lako govoriti bez da ih pojedinačno analiziramo, više je nego naivno reći da je Vatikan iz dosade pokrenuo i vodio ratove. Svakako mi nije cilj opravdavati određene događaje poput razaranja kršćanskog Zadra, ali križarski ratovi su posljedica nove situacije; promjene u strukturi populacije Zapadne Europe i nadiranja muslimanskih napadača. Križarski ratovi na Istoku su bili obrambeni ratovi čiji je cilj bio odgovoriti na islamsku agresiju, obraniti kršćanske zemlje. 

Zapad je pomogao Bizantskom Carstvu koje je pokušavalo zaustaviti Turke. Islamska prisutnost u Španjolskoj i na Balkanu upozoravala je da je Katolička Europa ugrožena i da će ta opasnost biti sve veća sa porastom moći Otomanskog Carstva. Nisam nikad detaljnije proučavao križarske ratove pa neću više o tome, ali nije teško raspoznati stvarnost od izmišljenih priča o krvi do koljena i 10 milijuna ubijenih. Broj žrtvi je pretjeran, toliko ljudi sigurno nije ubijeno. Svatko to je upoznat sa situacijom u tadašnjem društvu zna da su ti pohodi često bili neorganizirani i da je vojsku pratila rulja koja si nije mogla priuštiti takav put pa su ih često morali i nagovarat da ih ne prate. Svatko sa malo mašte može si zamisliti što se dogodi kad mjesecima putujete bez ikakve pripremljene hrane i u lošim uvjetima.
Toliko je poubijala i zločinačka Sveta Inkvizicija, a ne ateisti, do 1808. godine, kad ju je Napoleon Bonaparte konačno zabranio.
Inkvizicija, reče Hedl, pa ponovi Protagora. Kao i razni križarski pohodi niti inkvizicija nije isti proces, razlikuju se međusobno po motivima i metodama, recimo najozloglašenija je Španjolska koja nastaje nakon protjerivanja muslimana i ima dosta "sekularne" ciljeve. Sveta Inkvizicija nije ubila 10000000 ljudi, smrtna presuda je izvršena nekih 2000-5000 puta, često se uzima broj 10000 kao najveći broj žrtava. Opet, ne opravdavam tih par tisuća presuda(nema ih 10 milijuna) koje su izvršene kroz 6 stoljeća, ali ih je zanimljivo usporediti sa novijim pojavama u roku od samo par godina i to na malom prostoru. 

Već sam spomenuo primjer Španjolskog građanskog rata, ali imamo i jedan blizak primjer na našem području. U posljednjim mjesecima(i par godina nakon) drugog svjetskog rata na području Jugoslavije ubijeno je preko 200 tisuća ljudi(u komunističkom vrhu su išli do tog iznosa pa prestali brojati). Jedan od najpoznatijih slučajeva je pokolj na otoku Daksi gdje su stradali i mnogi svećenici.
Inkvizicija, a ne ateisti, piše također, posebno se sadistički okomila na milijune nevinih žena proglašavajući ih vješticama koje bi nakon dugotrajnog, bolnog i ponižavajućeg mučenja žive spaljivala na lomači.
Inkvizicija nije toliko vezana uz spaljivanja vještica jer se veliki broj takvih procesa događao i u protestantskim državama, ali bilo bi pogrešno sve krivnju svaliti na njih. Zanimljivo je da su u Francuskoj takvi procesi bili aktivni, a u Italiji i Španjolskoj(gdje je bila prisutna inkvizicija) su takvi događaji bili dosta rijetki. Naime crkvena inkvizicija je bila blaža od sekularne i imali su puno manje smrtnih presuda. Svi ti procesi dovodili su do velikog broja optužbi koje su osvetoljubljivi ljudi pokretali protiv svojih susjeda što je rezultiralo sa izmišljenim pričama u koje skeptični Inkvizitori nisu povjerovali. Najpoznatiji takav slučaj je oslobođenje 1500 navodnih vještica jer je Španjolska inkvizicija otkrila velike nedostatke i nedosljednosti u dokazima.

Još jednom su ljudi iz Protagore pretjerali u brojevima, ne radi se o nikakvim milijunima žena nego se radi o broju do sto tisuća žena koje su doživjelu tu tragičnu i neopravdanu sudbinu(možda i duplo manje od mog broja, procjena je 35 tisuća za razdoblje 1450–1750). Ipak, polako sam se počeo pitati kako ljudi iz Protagore razmišljaju o broju ljudi u Europi; potpuno pogrešne brojke od desetak milijuna ubijenih u križarskim ratovima, desetak milijuna u inkviziciji, milijuni spaljenih žena, pa koliko je ljudi tada živjeli u Europi?
Katolička crkva time je dala neizbrisiv pečat 'Europskome kulturnom identitetu', jer takve navade ne poznaje niti jedna druga kultura - piše u priopćenju Protagore
Još jedna glupost iz Protagore. Ratovi i nasilje u Europskoj kulturi nisu nikakva posebnost na ovom planetu, jedina je razlika što smo bili dovoljno pismeni i smatrali smo da je potrebno zapisivati našu povijest. Ono po čemu je naša kultura posebna, a što je produkt utjecaj Katoličke Crkve je; razvoj filozofije i moderne znanosti, sveučilišta koja je osnovala, slobodna ekonomija koju počinje razvijati, međunarodno pravo koje nastaje iz kanonskog, naša umjetnost i kultura; razvoj glazbe, jezika i pisma, osnivanje bolnica, ljudska prava, svetost ljudskog života...

Uzmimo za primjer Indiju i utjecaj te zločeste Europe na nju. Prije Engleza tamo su bili razni osvajači, što su im dobroga donijeli mongoli i arapi? Jesu li im ostavili znanost, tehnologiju i demokratski sustav ?
Udruga nastavlja navođenjem prisilnog pokrštavanja američkih urođenika u 16. stoljeću, vjerskih ratova u Francuskoj (od 1562. do 1590. godine), tridesetogodišnji rat između katolika i protestanata od 1618. do 1648. godine.
S obzirom na katoličke pravnike i teologe koji su počeli razvijati međunarodno pravo zbog novonastale situacije očito je da ima istine u onim pismima koje su pisali svećenici o lošem postupanju prema domorocima. Sigurno je bilo osvajača koji se nisu vodili humanim načelima prilikom dolaska do nove zemlje. Tko zna možda su neki bili i gori od kolonizatora Asteka koji su porobili sva okolna plemena, iako sumnjam da su imali iste poganske prakse.

Ne znam zašto ljudi u Protagori misle da je ritualno klanje ljudi i rezanje glava tisućama novorođenčati nešto na što su katolici trebali zapljeskati i diviti se toj kulturološkoj raznolikosti, ali pokrštavanje je donijelo puno dobra tim plemenima. Za razliku od Sjeverne Amerike gdje katolici nisu imali tolikog utjecaja, indijanci su prihvaćeni pa su tako ubrzo postali i istaknuti ljudi u Crkvi(iako su indijanci ponekog biskupa ubili i pojeli). Doduše, sve je to bilo popraćeno sa puno tenzija između isusovaca i sekularnih vlasti, sukoba između Portugala i Španjolske, situacija nije toliko jednostavna...

Moram dodati i jednu napomenu o razlici između katoličkog i sekularnog('pseudoznanstvenog') postupanja prema osobi. Katolici(ne svi, govorim o kasnijim razdobljima) su gledali na ljude kao Božju djecu pa su tako primjerice odlučili i afričke doseljenike tretirati kao takve. S druge strane imate Huxleya, poznatog biologa koji si je sam zadao svetu misiju da otjera sve kršćane iz znanosti propagirajući ideju nekompatibilnosti evolucije i vjere, ali ne spominjem ga zato, nego jer je on smatrao da su crnci niža rasa i kao takve će ih prirodna selekcija uništiti. Bio je to razlog zašto je pisao protiv ropstva, smatrao je da tako spriječavamo prirodnu selekciju da obavi svoj posao. Imao je i slično razmišljanje o inteligenciji žena. Srećom crkva ga nije previše slušala i odlučila je obrazovati crnce te se pokazalo da je Huxley bio u krivu..

Huxleya spominjem jer želim ukazati da je takvo razlikovanje rasa novija pojava, još jedan zanimljiviji i manje poznati primjer su Azijci. Popularno ih nazivamo žutom rasom odnosno žutima, ali kada je to počelo? Tijekom prvih susreta europljana sa Kinom i Japanom, gotovo svi su ih smatrali bijelim. Tako su opisivali njihovo bogatstvo, sofisticiranost i spremnost za trgovinu, ali i pretpostavku da bi mogli postati kršćani. Ipak kroz kasnije razdoblje, posebno u 18. i 19. stoljeću znanstvenici ih u svojim analizama počinju nazivati žutom rasom.

Možda veza između moje priče i Protagorine napomene o Europljanima(i to kršćanima) nije očita, ali procesi kolonizacije se uvijek spominju u svom naivnom obliku kako bi pokazali okrutnost kršćanskih osvajača. Mislim da je jasno da se ne slažem sa takvim pogledom na stvari. Pretpostavljam da kad bi mogli birati Asteci ne bi izabrali da ih Huxley kolonizira, vjerojatno bi za taj cilj žrtvovali svojim bogovima još par tisuća djece.
I 'izabrani narod' sustavno je kroz stoljeća bio na udaru Katoličke crkve, čime su Hitleru bitno olakšali 'konačno rješenje židovskog pitanja'. Hans Kueng tvrdi da je 'nacistički antisemitizam, utemeljen na rasi, bio pripremljen rimokatoličkim i protestantskim antijudaizmom utemeljenim na religiji'. Ne na ateizmu - piše u priopćenju.
Točno je da su i Katolička Crkva i protestanti kroz stoljeća imali negativan utjecaj na status židovske manjine, često su zaboravljali da je Krist kojeg slijede i sam bio židov(kao i njegova Majka). Ipak, sama ideja da su katolici podržavali Hitlera nema temelja jer znamo da je na izborima u katoličkim regijama poput Bavarske dobio samo 25% glasova što bi mu bio kraj političke karijere da u drugim nekatoličkim regijama nije prošao bolje.

Izdvojit ću i dio Poglajenovog razmišljanja iz 1939. o Paktu Staljina i Hitlera;
"Sjećamo se jedne rečenice, koju se već godine 1934. moglo čitati u "Der deutsche Weg", i to u članku "progonitelji crkve pružaju si ruke". Neka svi državnici upamte, da se po svjedočanstvu povijesti- u ozbiljnom času svi savezi i paktovi sklopljeni samo sa stanovišta političke probiti, raspadaju u ništa- i da se sklapaju savezi i aktovi između onih sila koje su vođene idejom. Možda za druge države i nije od tako velike važnosti jesu li vrhovni predstavnici religiozni ljudi ili nisu. U totalitarnim državama svakako je to od vrlo velike važnosti. Nažalost moramo priznati, da je Staljin upravo unio svoje ime u "Zlatnu knjigu" bezbožnika, a Adolf Hitler, ono što je za njega najviše biće, formulira kao "trajna substancija naroda" Shvati li se riječ Bog u tradicionalnom smislu, tada su obojica bezbožnici. Zemlja kojom upravljaju neće poznavati drugih bogova, osim Staljina i Hitlera Bit će zemlja bezbožna kao i ti njeni bogovi. U tim zemljama dosljedno će se ugušiti sve, što čini sadržaj Vesele Vijesti - Evanđelje."

Hitler je pokušavao uskladiti crkve sa nacizmom, ali svi ti pokušaju su bili tek privremena šarada. Prema biografiji Iana Kershawa, Hitler je odlučio uništiti crkve nakon rata;
"Jasno je rekao da u utopiji koju gradi nema mjesta za kršćanske crkve... postoje nepomirljive suprotnosti između kršćanskog i Njemački herojskoj pogleda na svijet. (p 499)"
"Potrebno je, komentirao je Hitler, ne reagirati na buntovne aktivnosti klera, 'obračunat' ćemo se 'u boljoj situaciji nakon rata' kada će se on morati postaviti kao 'osvetnik' (p 509)"
"Odlučio je, nakon podmuklog ponašanja crkvi, potaknut mnogim komplimentima koje su mu dali Goebbels i Gauleiter, uništiti kršćanske crkve nakon rata. (p 516)"
Poneki politički poeni koje je zarađivao na početku političke karijere ulizujući se crkvi padaju u vodu kada znamo da je 2600 svećenika ubijeno u Dachau, preko 3000 svećenika u Poljskoj... Ako nekome brojevi ne govore dovoljno, neka pogleda poznate sudbine nekih svetaca poput Sv.Maximiliana Kolbea ili Sv. Edith Stein.
Naglašava se da se Katolička crkva u pedesetak godina 20. stoljeća šest puta priklonila fašističkim diktatorima, genocidnim režimima, masovnim ubojicama, organizatorima logora smrti, silovateljima i otmičarima djece.
S obzirom da je sve što su do sada napisali bilo istina nemamo razloga sumnjat i da je ovo gore istinito, svakako je logično. Crkva je izvor svih zla, nabrojane stvari su zle, dakle iz toga nužno sljedi da je katolička crkva zaslužna za njih .
Hrvatsku naciju posljednjih dvadesetak godina uvjeravaju kako je bez Katoličke crkve ne bi niti bilo, kako biskupi rade u interesu naroda i sl. Naravno da HBK ne služi Republici Hrvatskoj nego svome poslodavcu, Svetoj stolici, odnosno samoj sebi, koristeći sva prava koja proizlaze iz za RH štetnog ugovora sa Svetom stolicom. Narod gladuje, prekopava po kontejnerima, a HBK raspolaže milijunima i gradi palače od oniksa.
Pročitavši ovo, odlučio sam provjeriti situaciju. Zabrinut zbog problema siromaštva naroda odlučio sam otići u lokalni karitas di sam prije znao viđat nesretnike u potrebi i popričati sa odgovornim ljudima, ali nije ih bilo. Na parkingu nije bilo ni mercedesa od popa, niti audija od časne, mislio sam im pošarat dvorac od onixa, ali kad sam htio preskočit ogradu stresla me struja(izgleda da su shvatili da nas ne mogu sve potrpat u logore pa su odlučili ogradit sebe). Neki siromah koji je pokušavao iščupat dijamantnu tipku za zvonu kako bi je preprodao za hranu mi je rekao da su već 3 tjedna na skijanju. No, ne brinite, kad se vrate provjerit ću sve pa javim na blogu na što se troše pare.
Sveta stolica je među prvima priznala Hrvatsku, ali nas to skupo košta. Do sada nas je olakšala za barem 6 milijarde kuna i svakodnevno uzima dodatni milijun. Udruga ireligioznih Protagora od RH nije nikad tražila ni lipe - zaključuje se u priopćenju Protagore.
Vjerujem da bi veliki broj Hrvata dao svoj glas protagorinoj listi za sabor tako da samo morate izaći na izbore, osvojiti dovoljno mandata i onda možete mijenjati sve zakone i međunarodne ugovore koji vam se ne sviđaju. Samo se nadam da nećete postaviti Dan Browna za ministra obrazovanja.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana